Anselmo Canterburyjski
| |
| Rođen | 1033. Aosta |
| Preminuo | 21. travnja 1109. Canterbury |
| Spomendan | 21. travnja |
| Simboli | brod |
Anselmo Canterburyjski ili Anselm Kanterberijski (eng. Anselm of Canterbury; Aosta, 1033. - Canterbury, Kent, 21. travnja 1109.) - talijanski svetac, crkveni naučitelj, benediktinski redovnik, srednjovjekovni filozof, teolog i nadbiskup od Canterburya od 1093. do 1109. godine.
Smatra se osnivačem skolastike, zbog istaknutog mjesta koje u njegovoj teologiji zauzima razum. Dok je djelo njegovog jedinog velikog prethodnika, Eriugene, sadržavalo previše spekulativnih i mističnih elemenata za dosljednog skolastičkog učenjaka, u Anselma nailazimo na klasične karakteristike skolastičke teološke misli: priznanje veze razuma i objave te pokušaje, da se razradi racionalan sustav vjere. Valja ipak reći da Anselmov pristup u njegovo doba nije bio naročito utjecajan, te da se i on sam ograđivao od naučavanja katedralnih škola.
Čuven je i po ontološkom argumentu o postojanju Boga. Otvoreno se suprostavljao križarskim ratovima.
Rođen je u Aosti u kraljevini Burgundiji. Danas je to glavni grad doline Aosta u sjevernoj Italiji. Potječe iz bogate plemićke obitelji. Otac mu je rođen u Lombardiji i po svoj prilici bio je grube i nasilne prirode. Majka mu je dala religiozno obrazovanje. U dobi od 15 godina poželio je ići u samostan, ali otac mu nije dopuštao. Razočaran upao je u psihosomatsku bolest, a kada se oporavio napustio je školu i predao se lagodnom životu. Tijekom toga razdoblja umrla mu je majka, a očeva grubost više se nije mogla podnositi. Napustio je kuću 1059., prešao je Alpe i tumarao je Burgundijom i Francuskom. Došao je do Normandije, jer ga je privlačila slava Lanfranca, priora benediktinske opatije u Becu. Nakon jednog vremena provedenog u Avranchesu, u dobi od 27 godina ušao je u samostan.
Tri godine kasnije, kada je Lanfranc postao opat u Cannesu, Anselmo je postao prior u Becu. Prior je bio 15 godina, sve do 1078., kada je umro osnivač i prvi opat Baca - Herluin. Anselmo je tada postao opat. Pod njegovim vodstvom Bec je postao središte izučavanja. Tijekom tih mirnih godina, Anselmo je napisao svoje prvo filozofsko djelo "Monologion". Nakon toga slijedili su: "Proslogion", "Dijalozi o istini", "Slobodna volja" i "Pad đavola".
U međuvremenu, samostan je postao bogatiji i čuveniji. Nakon normanskog osvajanja Engleske, samostan je tamo dobio veliko imanje. Dužnost Anselma bila je posjećivati to imanje. Lanfranc je postao nadbiskup od Canterburyija. Poslije Lafrancove smrti, kralj Vilim II. Riđi preuzeo je imovinu Crkve i nije vršio nova imenovanja. Oklijevao je postaviti novog nadbiskupa, jer je s prethodnim imao problema. Tek je 1093., imenovao Anselma kao novog nadbiskupa od Canterburyija.
Kao uvjet, da bude nadbiskup Anselmo je zahtijevao, da kralj vrati sva oduzeta crkvena imanja i da prizna papu Urbana II., koji je tada bio u sukobu s protupapom Klementom III. Kralj je samo djelomično pristao vratiti imanja. Anselmo je smatrao kako mora od pape dobiti pal da bi mogao valjano naviještati u gradu. Kralj to nije odobravao, pa je Anselmo sazvao veliki skup svećenika. Oni su smatrali, kako mora poslušati kralja. Engleski svećenici su financijski ovisili od kralja, pa su bili na njegovoj strani. Kralj Vilim II. Riđi se u međuvremenu uspio pomiriti s papom.
Nakon godinu dana ponovno su izbile nove nevolje s kraljem. Anselmo je tražio kraljevo odobrenje, da ide u Rim na savjetovanje. Kralj mu je to jedva dozvolio, pa je Anselmo u listopadu 1097. krenuo za Rim. Vilim II. Riđi je odmah preuzeo crkvene prihode.
Na velikom koncilu u Bariju, Anselmo je branio doktrinu o Duhu Svetomu, po čemu se Katolička Crkva razlikovala od Pravoslavne. Kada se Anselmo pokušao vratiti u Englesku, kralj mu nije dozvoljavao.
Kada je Vilim II. Riđi ubijen 1100., Henrik I. postao je kralj i odmah je pozvao Anselma u Englesku. Henry I. je također zahtijevao da Anselmo nastavi biti nadbiskup od Canterburyja.
