Kontrareformacija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Protureformacija)
Jump to navigation Jump to search

Protivreformacija ili pokret tzv. Katoličke obnove nastala je kao odgovor Katoličke Crkve na Lutherov protestantizam.

Papa Pavao III. (1534.-1549.) započeo je Tridentinski sabor (1545.-1563.), skup kardinala koji je trebao provesti reformu ustanova (ne doktrine). Između ostaloga, trebalo je riješiti probleme pokvarenih biskupa i svećenika, plaćenih oprosta i drugih novčanih zlouptreba. Sabor je nedvosmisleno odbacio konkretne protestantske stavove i zadržao temeljnu strukturu srednjovjekovne Crkve, njezin sistem sakramenata, vjerske redove i doktrinu. Odbacio je svaki kompromis s protestantima i ponovio temeljne postavke rimokatoličanstva. Sabor je jasno stao iza dogme spasenja kroz vjeru i dobra djela. Potvrđen je i sakrament pretvaranja hljeba i vina u tijelo i krv Kristovu, kao i Sedam sakramenata. Jasno su potvrđeni i katolički običaji protiv kojih su reformatori najviše grmjeli: oprost grijeha, hodočašće, obožavanje svetaca i relikvija, kao i obožavanje Marije.

Sabor se nakon dugih rasprava dogovorio oko sljedećih glavnih smjernica za ono što će poslije postati poznato kao protureformacija:

  1. Crkveno tumačenje Biblije je konačno. Svaki kršćanin koji želi nametnuti vlastito tumačenje je heretik.
  2. Kršćanima za spasenje trebaju vjera i dobra djela. Nije dovoljna samo vjera, kako je tvrdio Luther.
  3. Biblija i Crkva su jednako snažne instance za usmjeravanje kršćanskog života.
  4. Oprost je valjan izraz vjere. (Ali prodaja oprosta je zabranjena.)