Melit
„Mellitus” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Mellitus (razvrstavanje).| Melit Mellitus | |
|---|---|
| nadbiskup Canterburyja | |
 Kamena oznaka Melitovog groba u opatiji sv. Augustina u Canterburyju | |
| Provincija | Canterbury |
| Dijeceza/eparhija | Biskupija Canterbury |
| Stolica | Nadbiskup Canterburyja |
| Stolovanje završilo | 24. april 624 |
| Prethodnik | Laurencije |
| Nasljednik | Justus |
| Ostale funkcije | biskup Londona |
| Redovi | |
| Konsekracija | 604 |
| Lični detalji | |
| Smrt | 24. april 624 |
| Svetost | |
| Datum slave | 24 April[1] |
| Štovanje u | Pravoslavna crkva Rimokatolička crkva[2][3] Anglikanska zajednica[1] |
| Kanonizacija | Pre-kongregacijski |
Melit (latinski: Mellitus, ? - 24. april 624) bio je prvi biskup Londona pod saksonskom vlašću, treći nadbiskup Canterburyja i član Gregorijanske misije koju je papa Grgur Veliki godine 601. poslao u današnju Englesku kako bi pokrstila tada paganske Anglosaksonce. U Britaniju je došao kako bi pomogao naporima Augustina od Canterburyja a godine 604. je posvećen kao biskup Londona. Melit je poznat kao primatelj znamenitog papinog pisma poznatog kao Epistola ad Mellitum koje citira historičar Beda Uvaženi, a u kome se savjetuje postepeno pokrštavanje Anglosaksonaca koji bi trebali zadržati što je moguće više svojih rituala i običaja. Godine 610. je Melit putovao u Italiju i prisustvovao crkvenom sinodu, ali se odatle vratio u Englesku sa papinim pismima za misionare.
Nakon smrti svog porkovitelja, kralja Saeberhta od Essexa, Melit je protjeran iz Londona od strane njegovih paganskih nasljednika na prijestolju Essexa. Godine 616. je umro njegov drugi, daleko važniji pokrovitelj, kršćanski kralj Ethelbert od Kenta, a nakon čega su također na vlast došli pagani, pa se Melit morao skloniti u Galiju. Međutim, već sljedeće godine se Etelbertov nasljednik Eadbald ponovno pokrstio, pa se Melit vratio u Britaniju. Kada je 619. umro nadbiskup Laurencije od Canterburyja, Melit je preuzeo njegovo mjesto; u London se nije vratio, jer su tamošnji stanovnici i plemstvo ostali pagani. Na mjestu kenterberijskog nadbiskupa je, po predaji, čudesno spasio katedralu i grad Canterbury od požara. Nakon smrti 624. se slavio kao svetac.
- ↑ 1,0 1,1 Holford-Strevens and Blackburn Oxford Book of Days p. 170
- ↑ „St. Mellitus of Canterbury”. Catholic Online. pristup 12. XI 2009
- ↑ Walsh New Dictionary of Saints p. 420
- Mellitus Arhivirano 2012-06-09 na Wayback Machine-u
- Epistola ad Mellitum English translation at libertyfund.org
| Rimokatoličke crkvene titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Theonus |
Biskup Londona 604–619 |
Slijedi: Cedd |
| Prethodi: Laurencije |
Nadbiskup Canterburyja 619–624 |
Slijedi: Justus |