Zemlja (planet)

Izvor: Wikipedia
Pogled na Zemlju sa američke svemirske letjelice Apollo 17.

Zemlja je planet na kojem žive živa bića a među njima je i čovjek i jedini nama poznati planet na kojem postoji život. Ona je treći planet po udaljenosti od Sunca i najveći terestrički planet u Sunčevu sustavu. Planet Zemlja ima jedan prirodni satelit, Mjesec. Smatra se da je Zemlja nastala prije otprilike 4.6 milijardi godina.


Fizička svojstva[uredi - уреди]

Slojevi atmosfere i promjene temperature i tlaka s visinom

Atmosfera[uredi - уреди]

Glavni članak: Zemljina atmosfera


Zemljina atmosfera sastoji se od više slojeva, a proteže se više stotina kilometara iznad površine. Sastavljena je od 78% dušika, 21% kisika, 1% argona, te nešto vodene pare, ugljik dioksida i drugih plinova.

Slojevi atmosfere:

  • troposfera je najdonji i najgušći dio atmosfere u kojem se događaju sve vremenske pojave. U ovom sloju temperatura opada s visinom. Sadrži velike količine vodene pare.
  • stratosfera sadrži ozon koji nas štiti od štetnog zračenja iz svemira. Temperatura je u nižim slojevima stratosfere stalna, a u višim slojevima raste. Vjetrovi koji pušu u stratosferi dostižu brzine od nekoliko stotina km/h.
  • mezosfera je sloj u kojemu dolazi do naglog pada temperature.
  • ionosfera (termosfera) sadrži ione, električki nabijene čestice. U ovom se sloju pod utjecajem sunčevog vjetra stvara polarna svjetlost. Temperatura raste, sve do visine 400 km.
  • egzosfera je prijelazno područje prema vakuumu. Ovo je sloj s vrlo razrijeđenim plinom, prostire se iznad 400 km visine.

Prijelazna područja između slojeva atmosfere su tropopauza, stratopauza i mezopauza.

Biosfera[uredi - уреди]

Glavni članak: Život

Koliko je do sada poznato, Zemlja je jedino mjesto na kojem postoji život. Životni oblici čine biosferu planeta. Smatra se da je razvoj biosfere na Zemlji započeo prije otprilike 3.5 milijardi godina. Životne zajednice (biomi) nastanjuju gotovo cijelu površinu Zemlje, od vrlo rijetko nastanjenih arktičkih i antarktičkih područja, do gusto naseljenih područja oko ekvatora.

~Biosfera~ Biosferu cine svi zivi organizmi na planeti Zemlji.Oni su prilagođeni na životne uvjete koji vladaju u određenoj životnoj sredini.Neki organizmi su se prilagodili na uvjete koji vladaju u zračnom omotaču ,dok je veći dio svog živog svijeta prilagođen na uvjete koji vladaju u hidrosferi,gdje je nastao prvi oblik života. Razmjestaj biljnih životinjski organizama koji žive u zračnom omotaču zavivi od prirodnogeografskih uvijeta koji vladaju na tom području, prije svega kimatskih karakteristika. Povoljne klimatske uvjete kao što je :osvijetljenost,temperatura zraka,padavin,izloženost vjetrovima. ali i drugih faktora kao sti je kolicina podzemnih voda,reljef,nadmorska visina i vrsta tla određuju razmjestaj bujnog zibog svijeta na tom podrucju .

Hidrosfera[uredi - уреди]

Glavni članak: Ocean

Zemlja je jedini planet u Sunčevom sustavu na čijoj površini ima tekuće vode. Voda pokriva 71% Zemljine površine. Najveći dio vodenih površina su morske (97%), a manji dio čini slatka voda (3%). Tekuća voda održava se na površini Zemlje zahvaljujući spoju odgovarajućih pogodnih uvjeta: orbite oko Sunca, vulkanizma, gravitacije, efekta staklenika, magnetskog polja i atmosfere bogate kisikom.

Zemljina orbita nalazi se izvan područja u kojem je dovoljno toplo da bi se održala tekuća voda. Bez malog efekta staklenika koji zadržava toplinu u atmosferi, voda na Zemlji bi se zaledila. Paleontološki nalazi upućuju na razdoblje u Zemljinoj povijesti u kojem je privremeno nestao efekt staklenika, a površina se smrznula tijekom 10 do 100 milijuna godina.

Na planetima poput Venere vodena para se pod utjecajem ultraljubičastog svjetla razlaže na vodik i kisik, vodik se ionizira i (djelovanjem sunčevog vjetra) odlazi iz vanjskih slojeva atmosfere. Oslobođeni kisik se veže u mineralne spojeve na površini. Ovaj proces je spor, ali se smatra da je glavni razlog zbog kojega na Veneri nema vode. Na Zemlji ozonski omotač apsorbira većinu ultraljubičastog zračenja u višim slojevima atmosfere i smanjuje opisani proces. Osim toga, magnetosfera štiti ionosferu od izravnog utjecaja sunčevog vjetra.

Vulkanski procesi stalno izbacuju vodenu paru iz unutrašnjosti. Procijenjeno je da minerali u Zemljinom plaštu sadrže 10 puta više vode nego je ima u oceanima, iako većina nje nikada neće biti oslobođena.

Reljef[uredi - уреди]

Unutrašnjost[uredi - уреди]

Sastav Zemlje
Željezo 34.6%
Kisik 29.5%
Silicij 15.2%
Magnezij 12.7%
Nikal 2.4%
Sumpor 1.9%
Titanij 0.05%

Slično kao i kod drugih terestričkih planeta, unutrašnjost Zemlje je podijeljena u više slojeva:

  • vanjska kruta kora
  • tekući omotač (plašt)
  • tekuća vanjska jezgra
  • unutrašnja kruta jezgra

Kora[uredi - уреди]

Kora je vanjski sloj Zemlje, dubine 5 do 35 km. Sastavljena je od silikatnih stijena. Na granici kore i omotača nalazi se Moho-sloj, poznat i kao Mohorovičićev diskontinuitet prema hrvatskom znanstveniku Andriji Mohorovičiću. Materijal iz unutrašnjosti stalno izlazi na površinu kroz vulkanske otvore i pukotine na oceanskom dnu. Većina Zemljine površine je mlađa od 100 milijuna godina, dok su najstariji dijelovi kore stari 4.4 milijarde godina.

Omotač[uredi - уреди]

1 kruta jezgra, 2 rastaljena jezgra, 3 te 4 Omotač, 5 Kora

Ispod kore, do dubine 2900 km nalazi se omotač. Sastoji se od spojeva bogatih željezom i magnezijem. S dubinom raste i tlak, a s tlakom se mijenja i točka taljenja. Stijene u višim slojevima nalaze se u polurastopljenom, plastičnom stanju, a u većim dubinama su krute. Materijal se kreće ("teče") vrlo sporo zbog visoke viskoznosti.

Jezgra[uredi - уреди]

Kako je prosječna gustoća Zemlje 5515 kg/m3, a gustoća materijala na površini samo oko 3000 kg/m3, očito se gušći materijal mora nalaziti u jezgri. U vrijeme nastajanja Zemlje, prije 4.5 milijardi godina, Zemlja je većinom bila rastopljena. U procesu koji nazivamo diferencijacija teži elementi su potonuli prema središtu, a lakši su se skupili uz površinu. Zato je jezgra sastavljena uglavnom od željeza (80%), nikla i silicija.

Jezgru dijelimo u dva dijela, unutrašnju krutu jezgru polumjera oko 1250 km i vanjsku rastaljenu jezgru koja se pruža do polumjera 3500 km. Smatra se da je unutrašnja jezgra u kristalnom obliku, a vanjska sastavljena od tekućeg željeza i nikla. Smatra se da strujanje ovog rastopljenog metala (i miješanje koje nastaje zbog Zemljine rotacije) stvara zemljino magnetsko polje.

Orbita[uredi - уреди]

Rotacija[uredi - уреди]

Magnetosfera[uredi - уреди]

geografija je nauka koja se bavi proucavanje, biljaka,zivotinja,drzava,gradova,rijeka, mora ............

Klima[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]



Sunčev sistem
Solar System XXVII.png
Zvijezda: Sunce

Planete: Merkur | Venera | Zemlja (Mjesec) | Mars | Jupiter | Saturn | Uran | Neptun


Patuljasta planeta: Cerera | Pluton | Erida

Pojas asteroida | Kajperov pojas | Ortov oblak