Vlažnost zraka

Izvor: Wikipedia
Hidrometar

Vlažnost zraka predstavlja količinu vodene pare u atmosferi i jedan od najvažnijih klimatskih elemenata. Od njene količine direktno zavisi pojava oborina. Vodena para u atmosferi efikasno apsorbira dugovalno zračenje Sunca. Zrak koji sadrži najveću moguću količinu pare smatra se zasićenim, ako pak dođe do rashlađivanja istog on će postati prezasićen i nastaje kondenzacija. Prelazak vodene pare u tekuće stanje pri određenoj temperaturi naziva se rosna točka.

Mjerenje vlažnosti zraka[uredi - уреди]

Za mjerenje vlažnosti zraka u atmosferi koriste se posebni mjerni instrumentihigrografi i higrometri. Napona vodene pare se izražava u milimetrima živinog stuba mm Hg, a vlažnost zraka u postocima (%). Na kartama se izovaporama povezuju mjesta sa istim naponom pare, a izohumidama mjesta sa istom relativnom vlažnošću zraka.

  • Apsolutna vlažnost zraka (e) predstavlja težinu vodene pare u gramima koja je sadržana u 1 zraka. Mijenja se u zavisnosti od položaja kopna i mora. U osnovi raste od polarnih zona prema ekvatoru. Najveća vlažnost zraka zabilježena je u Perzijskom zaljevu i delti Mekonga.
  • Relativna vlažnost zraka (r) predstavlja odnos između apsolutne vlažnosti i maksimalne moguće (E), koji bi on mogao imati na datoj temperaturi, do zasićenja. Relativna valažnost zraka je veća zimi nego leti, na planinama leti raste sa visinom. Izražava se u postocima: vrlo suh zrak ima ispod 55%, suh je između 55-74%, umjereno vlažan 75-90% i vrlo vlažan je preko 90%.
  • Specifična vlažnost zraka predstavlja sadržaj grama vodene pare u jednom kilogramu vlažnog zraka.
  • Deficit zasićenosti zraka (D) predstavlja razliku između maksimalne količine vodene pare (E) koju zrak može primiti pri određenoj temperaturi i one količine pare koja se u tom trenutku u njemu nalazi. U biti to je manjak vodene pare do potpunog zasićenja. Izražava se u mm Hg.

Veze[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd
  • Dukić, Dušan (2006): Klimatologija, Geografski fakultete, Beograd

Vanjske veze[uredi - уреди]