Kralj Tomislav

Izvor: Wikipedia
Kip kralja Tomislava Roberta Frangeša-Mihanovića na Tomislavovom trgu u Zagrebu

Tomislav je bio knez Primorske Hrvatske od oko 910.; tradicionalno se smatra da je proglašen kraljem 925., a vladao je bar do 928. O njemu se pouzdano zna dosta malo, u usporedbi s nekim drugim ranijim i kasnijim hrvatskim vladarima. Iz vladarske je kuće Trpimirovića.

Ne zna se skoro ništa o dolasku Tomislava na vlast i odlasku s nje, a titula kralja je osporavana; ne zna se kad i kako ju je stekao, i što je točno značila.

Povijesni izvori[uredi - уреди]

O Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora[1]:

...consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege
"...vladao je u provinciji Hrvata i granicama Dalmacija kralj Tomislav";
Umjesto njega, vladao je njegov brat Tomislav... Za Tomislavova vladanja pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre[2].

Zanimljivo je da Tomislava uopće ne spominju, primjerice, sljedeći izvori:

Osim toga, Toma Arhiđakon izričito tvrdi da je Držislav prvi hrvatski kralj[1].

Dolazak na vlast i podrijetlo[uredi - уреди]

Tomislav je vjerojatno došao na vlast 914. ili ranije; jedini podatak je napomena Tome Arhiđakona, koji piše "godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava"[1][4]. Po Ljetopisu popa Dukljanina, Tomislav je naslijedio svog brata.

Vladanje[uredi - уреди]

O Tomislavovoj vlasti zna se malo, poznato je ratovanje s Mađarima i Bugarima, kao i dva održana crkvena sabora u Splitu; stručnjaci se ne slažu je li okrunjen, ili se samo proglasio, ili ga papa spominje kao kralja iz nekog drugog razloga.

Ratovi[uredi - уреди]

Tomislav je vladao u doba prodiranja mađarskih konjanika, prema zapadnoj i južnoj Europi. Nakon osvajanja Panonske, Mađari su napali i Primorsku Hrvatsku, ali Tomislav ih je odbio.

Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet piše[3] da je za u to doba

"Hrvatska mogla dići 60 000 konjanika i 100 000 pješaka; da je imala 80 velikih brodova (sagena), na svakome do 40 mornara-ratnika, i 100 manjih brodova (kondura), na svakome 10-20 mornara-ratnika" (većina stručnjaka drži da se radi o preuveličavanju).

On navodi i sljedeće podatke:

"Krštena Hrvatska ima ove naseljene gradove: Nin, Biograd, Velicin, Skradin, Hlijevno, Stup, Knin, Kori, Klobuk. Veliku takvu moć i množinu naroda imaše Hrvatska do arhonta Krasimera. Pošto ovaj umre, a sin njegov Miroslav vladaše 4 godine, od ruke bana Pribine pogibe, i u zemlji nasta raskol i razdor veliki, umanji se broj i konjaništva i pješadije i sagena i kondura, što imahu Hrvati. Danas imade sagena 30, male i velike kondure, i konjaništvo i pješadiju."

U djelu je car Konstantin također zapisao:

"ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne, nego s tim brodovima hrvatski trgovci plove od luke do luke po neretvanskom kraju i po dalmatinskom zaljevu sve do Venecije."

Godine 924. Bugari su napali Srbiju i porazili župana Zahariju, koji je potom pobjegao u Hrvatsku.

Bugarski car Simeon je 926. poslao jaku vojsku koja je poražena. Poraz bugarske vojske, u to doba jedne od najjačih u Europi, pokazuje moć hrvatskih vojnih snaga u to doba.

Crkveni sabori[uredi - уреди]

Godina 925. i 928. su u Splitu održani crkveni sabori, koji su se uglavnom ticali crkvene jurisdikcije i upotrebe "slavenskog jezika" u bogoslužju. Na prvom je ukinuta Ninska biskupija.

Proglašenje kraljem[uredi - уреди]

Oton Iveković:
Krunidba kralja Tomislava

Tomislav se prvi put 925. spominje kao rex ("kralj"), u pismu pape Ivana X. U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux. Iz toga je povjesničar Franjo Rački godine 1871. zaključio da je Tomislav u međuvremenu postao kralj[1].

Uz to, u djelu Regnum Sclavorum (poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina; smatra se dosta nepouzdanim) se opisuje krunidba jednog slavenskog kralja (koji se ne naziva Tomislav ni u latinskoj verziji, niti u tzv. hrvatskoj redakciji) krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi. Prema pretpostavci Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, krunidba kralja Tomislava je obavljena na Duvanjskom polju.

Jedini argument o kraljevanju Tomislava je titula rex, koja se pojavljuje od 925. godine, ali to nije nepobitan dokaz[1]. Primjerice, bugarski kan Boris se u pismu Pape Ivana VIII. spominje kao "rex Vulgarorum" iako je bio samo kan.

O Tomislavu se vjerojatno može zaključiti da ga je papa smatrao kraljem, a da ga Bizant nije priznavao.

Kraj vlasti i nasljednik[uredi - уреди]

Tomislav se spominje u kontekstu crkvenog sabora 928., a nema podataka o njemu s kasnijim datumom. Konstantin VII. Porfirogenet ne spominje[3] Tomislava, ali govori o Trpimiru u to vrijeme, pa se pretpostavlja da je Tomislava 928. ili kasnije naslijedio Trpimir II., otac Krešimira.


Popularna predodžba[uredi - уреди]

Spomenik kralju u Tomislavgradu

Tomislav je vrlo popularan, kao prvi hrvatski kralj, i kao ujedinitelj Primorske s Panonskom Hrvatskom. U mnogim gradovima Hrvatske postoje trgovi i ulice s njegovim imenom, kao i spomenici, od kojih je najznačajniji onaj u Zagrebu i Livnu.

Mnogi prikazi hrvatske povijesti pisani za najšire krugove čitatelja ne spominju nesigurnosti i malu količinu informacija o Tomislavu. Tako npr. Rudolf Horvat piše[4] (ali uz ograde primjetne u tekstu):

Sada je Tomislav bio na vrhuncu svoje slave i moći. On je toli sjajno odbio Simeona, komu nije moglo odoljeti carstvo bizantinsko! Je li dakle čudo, ako je u narodu hrvatskom zavladalo silno oduševljenje za Tomislava? Hrvati su iskreno štovali bana Tomislava, koji je ujedinio sve zemlje hrvatske, te ih onda sretno i obranio. To bijaše najzgodniji čas, da se banovina proglasi kraljevinom, a Tomislav da dobije kraljevsku čast. Da se to nije dogodilo kasnije, dokazuju spisi prvoga sabora splitskoga. U ovim naime spisima papa god. 925. već naziva Tomislava kraljem hrvatskim. — Krunu i druge znakove krunidbene dobio je Tomislav po svoj prilici iz Rima. Ondje je naime vladao papa Ivan X. (god. 913.—928.), koji je nekoliko godina prije toga poslao krunu i Simeonu Velikomu. Da Tomislav nije krunu primio iz Carigrada, vidi se već po tomu, što ga njegov savremenik — car Konstantin Porfirogenet — u svojim spisima ne priznaje kraljem.

U literaturi, čak i enciklopedijama, se sve ponekad i dalje pojednostavljuje.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8
  2. Ljetopis popa Dukljanina, dostupno na montenegrina.net ((srp.))
  3. 3.0 3.1 3.2 Konstantin VII. Porfirogenet: De administrando imperio, dostupno na montenegrina.net
  4. 4.0 4.1 Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924., dostupno na Wikizvoru

Literatura[uredi - уреди]

  • Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924, dijelom dostupno na Wikizvoru
  • Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.
  • Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8

Poveznice[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Prethodnik: Knezovi primorske Hrvatske
Tomislav (oko 910. - ? 925.)
Nasljednik:
Muncimir (892. - oko 910.) -
Prethodnik: Hrvatski kraljevi
Tomislav (? 925. - 928. ili poslije)
Nasljednik:
Trpimir II (928. ili poslije - oko 935.)