Bela II. Slijepi

Izvor: Wikipedia
Bela II. Slijepi

Bela II. Slijepi, (mađ. II. (Vak) Béla, oko 1108-1110. - 1141.) je bio ugarsko-hrvatski kralj (1131. - 14. veljače 1141.)

Bela je okrunjen za kralja 28. travnja 1131. nakon smrti svog rođaka Stjepana II. Zbog sljepoće Bela II nije imao većeg utjecaja na prilike u državi, a vrijeme je često provodio opijajući se. Zbog toga je upravu države prepustio svojoj supruzi Jeleni kćerki srpskog župana.

Ugarska se ubrzo podijelila na dvije stranke; kraljeve pristaše i protivnike. Pristaše su uglavnom dolazile iz redova svećenstva, koje je kralja spasilo. Protivnici su imali udjela u osljepljenju Bele i oca mu Almoša, a dobili su i neka njihova imanja. Njih je vrlo neugodno iznenadilo otkriće da je Bela živ, a sada su se počeli pribojavati kraljeve osvete i gubitka imanja. Uz to su neki velikaši postavljali pitanje može li Bela uopće vladati nakon što je tolike godine proveo u samostanu, a uz to je i slijep. Zbog toga su odlučili na vlast dovesti novog kralja, a to je bio Boris Kolomanović.

Boris je bio sin ruske kneginje Eufemije, žene kralja Kolomana koji ju je proterao iz Ugarske zbog preljubništva. Eufemija se vratila u Kijevsku Rusiju i odgojila ga u vjeri da je on zakoniti nasljednik hrvatsko-ugarske krune. Zbog toga je on počeo tražiti saveznika da stekne vlast u svojoj baštini.

Prvo se obratio za pomoć bizantskom caru Ivanu II. Komnenu. Car je prije podupirao Belu i Almoša, ali je sada vrlo srdačno primio pretendenta, dodijelio mu razne časti, dosta novca, te jednu svoju rođakinju za suprugu. Boris se potom vratio u Rusiju nagovarajući ruske i poljske knezove da mu pomognu da dođe na vlast.

Saznavši za to kralj Bela je otpočeo pripreme za rat. Sklopio je savez s austrijskim nadvojvodom Leopoldom III, koji mu je poslao i vojnu pomoć. Potom je sazvao sabor velikaša na kojem je dao pobiti Borisove pristaše, a njihova imanja zaplijeniti. Jedan dio se ipak uspio spasiti i pobjeći u Poljsku na dvor Boleslava III. Krivoustog.

Boleslav i Boris su krenuli u pohod, ali je na rijeci Šajo stigla vijest da je češki knez Belin rođak Sobjeslav I. napao Šlesku, pa se poljski knez morao vratiti natrag. Ponovno je pokušao 1133. i 1134., no Bela je napade suzbio. Kada se poljski vladar sukobio s njemačkim carem Lotarom III., sklopio je Bela II. s njim mir i savez protiv Poljske. Ubrzo je i Boleslav uvidio nesupjeh svoje vojne, pa je 1135. sklopio primirje, a 1137. mir s Ugarskom. Već iduće godine Boleslav je umro, pa je Boris krenuo tražiti novog saveznika.

Godine 1133. godine Bela je preoteo Dalmaciju Mletačkoj Republici osim Zadra i kvarnerskih otoka. Od 1138. godine se spominje i kao kralj Bosne. Da bi učvrstio veze s Njemačkom zaručio je svoju kći Sofiju za Henrika, sina njemačkog kralja Konrada III..

Kralj Bela II. je spasio Arpadoviće od izumiranja i osigurao dinastiji vlast još 160 godina. Iz braka s Jelenom dobio je tri sinove: Gejzu, Ladislava i Stjepana.

Umro je 14. veljače 1141. godine, a nasljedio ga je sin Gejza II.

Prethodnik: Bela II. Slijepi (1131. - 1141.) Nasljednik:
Stjepan II. (1116. - 1131.) Gejza II. (1141. - 1162.)

Izvori[uredi - уреди]