Ladislav IV. Kumanac

Izvor: Wikipedia

Ladislav IV. Kumanac hrvatsko - ugarski kralj, vladao (1272 - 1290)

Djetinjstvo[uredi - уреди]

Ladislav IV. Kumanac je bio najstariji sin Stjepana V. i Kumanke Elizabete, po kojoj je i dobio nadimak Kumanac. Naslijedio je krunu nakon iznenadne očeve smrti u doba dvorske zavjere kada je imao sao 10 godina, pa je umjesto njega državom upravljala njegova majka Elizabeta, a glavni joj je pomagač bio njen ljubimac Joakim Pektar. Djetinjstvo Ladislava prolazi u neprekidnim dvorskim zavjerama gdje glavne uloge igraju Elizabeta i ban Joakim. Zahvaljujući pomoći ili bolje govoreći vojnoj invaziji češkog kralja Elizabeta je uspjela oboriti svog bivšeg suučesnika 1274. godine i preuzeti vlast. Tijekom sljedećih godina Ladislav će biti zarobljavan od različitih zaverenika tako da do završetka borbi na vlast dolazi 23.5.1277. kada plemići i Kumani proglašavaju Ladislava punoljetnim.

Građanski rat u Hrvatskoj[uredi - уреди]

U Hrvatskoj je 1273. godine banom postao Matija Čak. On je iste godine sazvao prvi poznati slavonski sabor, na kojem se raspravljalo o porezima, sudstvu i vojnim obvezama. 1274. godine na banskoj stolici ga je naslijedio Henrik Gisingovac. On se već iduće godine s Joakimom Pektarom i drugim velikašima podigao bunu protiv kralja i kraljice majke Elizabete. Nezadovoljnici su oteli kraljeva brata hercega Andriju i proglasili ga kraljem. No kraljevska vojska nanijela im je težak poraz, pri čemu je poginuo ban Henrik Gisingovac. Kralj se ubrzo ponovno izmirio s Gisingovcima, a Joakim Pektar je pomilovan i vratio se na dvor. U ratu protiv Babonića, koji su se pobunili protiv kraljice i Pektara, poginuo je Joakim Pektar 1277. godine.

Vladavina[uredi - уреди]

1277. godine kralj Ladislav IV. je sklopio savez s njemačkim kraljem Rudolfom I. protiv češkog kralja, koji je ugrožavao i Hrvatsko-Ugarsku Kraljevinu. Poziv kralja Rudolfa I. da mu ustupi Austriju, češki kralj je odbio, pa je došlo do rata. U bitki na Moravskom polju 1278. godine na njemačkoj strani se borilo i 40.000 vojnika iz Hrvatske i Ugarske, koji su pridonijeli pobjedi njemačkog kralja. Češki kralj je poginuo na bojnom polju, pa je Austrija pripala Habsburgovcima.

Iste te godine umro je kraljev brat herceg Andrija, pa je kralj Ladislav ostao jedini zakoniti Arpadović iz muške loze. Kralj je živio među Kumanima i ljubovao s njihovim ženama, a za svoju zakonitu suprugu uopće nije mario. Taj način život je bio povod mađarskim plemićima za zatraže papinu intervenciju koja rezultira crkvenim prokletstvom kralja, nakon čega plemići zarobljavaju kralja. Ladislav je morao obećati da će se pobrinuti da se Kumani pokrste i žive kršćanskim životom. No ta su nastojanja izazvala 1282. godine ustanak Kumana, koji je Ladislav uz pomoć austrijskog vojvode Alberta I. ugušio.

Kralj se potom ponovno sprijateljio s Kumanima, svoju ženu zatočio u samostan i počeo živjeti s kumanskom ljubavnicom nakon čega u državi dolazi do potpune anarhije. Kasniji pokušaj mirenja s crkvom i ženom će završiti neuspješno zbog njegove iznenadne smrti od ruke kumanskih ubojica.

Vladavina Ladislav IV. Kumanca posljednjeg zakonitog Arpadovića tako je prošla u gotovo vječitom građanskom ratu između raznih plemićkih frakcija i Kumanaca, ali njegov smrti ne označava početak mira nego prerastanje anarhije i građanskog rata u internacionalni sukob.

Nakon ubojstva kralja Ladislava IV. 10.7. 1290 kralja Ladislava IV. ugarski velikaši biraju Andriju Mlečanina sina Stjepana Postuma za novog kralja, dok s druge strane plemići Hrvatske i papa biraju Karla Martela najbližeg zakonitog rođaka mrtvog kralja.

Prethodnik: Kralj Ugarske 1272. - 1290. Nasljednik:
Stjepan V. Andrija III.
Prethodnik: Kralj Hrvatske 1272. - 1290. Nasljednik:
Stjepan V. Karlo Martela

Izvori[uredi - уреди]

Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda I dio, Marjan tisak 2004

Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata I Zagreb 1980