Borna

Izvor: Wikipedia
Spomenik knezu Borni u Otočcu, rad Bronde Biondića

Borna je bio prvi knez Primorske Hrvatske, koja se prostirala na području Dalmacije i Liburnije, te knez Gačana (prema tradicionalnoj historiografiji knez Gačana), vladao od otprilike 810. do 821.

Svjedočanstva[uredi - уреди]

Jedina povijesna svjedočanstva o Borni dolaze iz franačkih izvora. Riječ je o Vita Hludowici imperatoris, Annales regni Francorum, Annales Sithienses i još nekoliko njihovih varijacija.[1] Vita Hludowici imperatoris nazivaju ga pod zapisom za 818. godinu dux Guduscanorum et Timocianorum, da bi pod 819. bio naveden kao dux Dalmatiae.[2] Pod 821. godinom stoji da bio je dux Dalmatiae atque Liburniae.[3] Prema tome, Borna je prvi knez na hrvatskom prostoru čije ime je zapisano u povijesnim vrelima, osim eventualno Višeslava koji se spominje na "znamenitoj, ali i nedatiranoj krstionici".[4]

Dio povjesničara drži da je Borna ista osoba kao Porga o kojem govori Konstantin VII. Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio.[5]

Ratovi protiv Ljudevita[uredi - уреди]

Kad je cara Karla Velikog, 814. naslijedio Ludovik I. Pobožni. U Panonskoj Hrvatskoj vladao je knez Ljudevit. Kako Ludovik nije imao jaku vlast nad svojim plemstvom, furlanski markgrof Kadolah, provaljivao je i pustošio na području panonskih Slavena.

Nakon bezuspješne žalbe Ludoviku 818. godine, a na poticaj Bizanta Ljudevit diže ustanak protiv franačke vlasti, no premda su mu se pridružili Slovenci i Timočani, Borna to nije učinio, budući da mu je bila potrebna franačka zaštita u odnosu na Bizant. U sukobu s Ljudevitom na Kupi 819., Gačani mijenjaju stranu, napuštaju Bornu i prilaze Ljudevitu, a u takvoj opasnoj situaciji Bornu spašava njemu odana tjelesna straža. Pobunu protiv Borne vodio je Ljudevitov tast Dragomuž. No, na povratku iz bitke, Borna ponovno uspijeva pokoriti Gačane i učvrstiti vlast. 820. godine Borna prvo šalje izaslanstvo, a onda i osobno odlazi caru na vijećanje o budućim koracima protiv Ljudevita.

Kraj života[uredi - уреди]

Sukobi se nastavljaju sve do 822. kada je Ljudevit prisiljen na bijeg. U jeku tih borbi 821. Borna umire, a franački ga ljetopisac tom prigodom opisuje kao kneza Dalmacije i Liburnije. Okolnosti Bornine smrti nisu posve jasne. Prema franačkim analima umro je prirodnom smrću (defunctus est, tj. "umro je"), dok Vita Hludowici imperatoris navode da je ubijen (vita privato, tj. "lišen života"). Bornina nasilna smrt spominje se i u Catalogus ducum et regum Dalmatię et Croatię, sastavljenom u prvoj polovici 18. stoljeća.

Bilješke[uredi - уреди]

  1. Antoljak, Stjepan, Izvori za historiju naroda Jugoslavije, Zadar 1978, str. 19-20.
  2. Rački, Franjo, Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877, str. 320-322.
  3. Rački, Franjo, Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877, str. 325.
  4. Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997, str. 26.
  5. Klaić, Nada, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, str. 195.

Literatura[uredi - уреди]

Prethodnik: Knezovi primorske Hrvatske Borna (810. - 821.) Nasljednik:
Višeslav (oko 800.) Vladislav (821. - 835.)