Domagoj

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Domagoj (razvrstavanje).

Domagoj je bio knez Dalmatinske Hrvatske od 864. do 876. godine i utemeljitelj je uzurpatorske dinastije Domagojevića.

Dolazak na vlast[uredi - уреди]

Iako je knez Trpimir, kako se drži, imao tri sina - Petra, Zdeslava i Muncimira - na hrvatsko kneževsko prijestolje dolazi Domagoj, pripadnik druge obiteljske loze, kojoj se nasljedni zemljišni posjed nije nalazio između Trogira i Splita. Naprotiv, za Domagoja se u kasnijim ljetopisima (15. i 16. stoljeće) kaže da je bio knez Neretvana (Domoghoi prinze de Narentani). Zabilježena su samo dva imena sa završecima na -goj: Domagoj i Berigoj, a obojica su bili neretvanski knezovi. Moguće je dakle da je knez Neretvanske krajine koja je pripadala Trpimirovoj kneževini zauzeo vlast. Tom je prilikom vjerojatno pogubljen i Trpimirov sin Petar.

Stoga ne čudi da papa Ivan VIII., koji između 874. i 875. piše knezu Domaguju, opominje kneza da svoje protivnike ne pogubljuje nego da im oprosti te ih izgna.

Borbe s Mlečanima i Arapima[uredi - уреди]

Promjenu dinastije pokušali su iskoristiti Mlečani, koji su se u to doba oporavili od teških udaraca zadobivenih od Arapa prije 25 godina, te su god. 865. krenuli napasti Hrvatsku, ali Domagoj je uspio ugovoriti mir. Arapi su i dalje napadali obalne gradove, a od 866. opsjedali su 15 mjeseci Dubrovnik, koji se je uspio obraniti svojim snagama i uz pomoć bizantske ratne mornarice.

Domagoj, koji je dotada učvrstio svoju vlast, pomogao je 869.-871. franačkom kralju Ludoviku II. da zauzme Bari, koji su prije osvojili i neko vrijeme držali Arapi. Bari je zauzet na juriš 2. veljače 871., a u mornarici kneza Domagoja sudjelovali su i dubrovački brodovi. Tadašnji hrvatsko-dubrovački pomorski savez prva je pouzdana veza Dubrovnika s kasnijom narodnom i državnom maticom.

U to vrijeme Domagojev boravak pod Barijem iskoristio je Bizant koji je sa svojom mornaricom napao i pokorio Neretvane, te pritom opustošio i hrvatsku obalu. Iduće godine kad su Arapi ponovo napadali bizantske gradove u Dalmaciji, Hrvati i Neretvani vratili su im istom mjerom, tako što su ponovo počeli napadati tuđe brodove i to posebno mletačke, jer su Mlečani bili bizantski podanici.

Sukobi su bili tako česti i okrutni da je kneza Domagoja i sam papa Ivan VIII. u onom istom pismu tražio da obuzda napade svojih pomoraca, jer mu njihova gusarska djela „potamnjuju dobar glas.“ U tom pismu on ga naziva „knezom Sklavina“ (dux Sclavorum). Bizant u ovom razdoblju i formalno utemeljuje Temu Dalmaciju.

Domagojevi strijelci

Smrt i borba za nasljedstvo[uredi - уреди]

O njegovoj smrti 876. godine Ivan Đakon naziva ga „najgorim knezom Sklavina“ (pessimus Sclavorum dux). Mletački dužd Urso Patricijak sklapa mir s Hrvatima, ali nakon Domagojeve smrti napada Neretvane, pa se pretpostavlja da su se oni tada osamostalili.

Kroz razdoblje od 876. do 878. Primorskom Hrvatskom vladao je netko iz Domagojeva roda. Neki povjesničari držali su da je to bio knez Iljko, no vjerojatnije je to plod greške u prijevodu s latinskoga jezika. 878. Bizant dovodi na vlast Zdeslava iz Trpimirova roda, koji se bio sklonio u Carigradu kako bi izbjegao Domagojeve čistke.

Izvori[uredi - уреди]

  • Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, prijevod i komentari Nikola pl. Tomašić (hrvatski), R. [Romilly] J. [James] H. [Heald] Jenkins (engleski), priređivač grčkog izvornika Gyula Moravcsik, Zagreb : Dom i svijet (Biblioteka Povjesnica), 2003. ISBN 953-6491-90-7.

Literatura[uredi - уреди]

  • Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924.
  • Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.
  • Ivan Mužić, „Hrvatska povijest devetoga stoljeća“, (Povjesnice Hrvata 3), Split 2007. ISBN 978-953-263-034-3[1]
Prethodnik: Kneževi Primorske Hrvatske Nasljednik:
Trpimir (845.-864.) Iljko? (876. - 878.)