Ćamil Sijarić
Ćamil Sijarić je rođen 13. septembra 1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je istjeran zbog političkih aktivnosti. Školovanje je nastavio u Vranju i u tamošnjoj gimnaziji maturirao 1936. godine, nakon čega je prešao na studije prava u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran je 1945. godine, potom je bio novinar lista «Glas» i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. U Sarajevo je prešao 1947. godine, radio u redakciji lista «Pregled». Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji «Zadrugara». U literarnu sekciju Radio Sarajeva je prešao 1951. godine i tu je ostao sve do odlaska u penziju 1983. godine.
Umro je 6. decembra 1989. godine.
- «Ram bulja», 1953. pripovijetke,
- «Naša snaha i mi momci», pripovijetke,
- «Bihorci», roman, Sarajevo, 1956,
- «Kuću kućom čine lastavice», 1962, pripovijetke,
- «Sablja», 1969. pripovijetke,
- «Putnici na putu», 1969, pripovijetke,
- «Kad djevojka spava», 1972, pripovijetke,
- «Francuski pamuk», 1980, (dobitnik Andrićeve nagrade)
- «Priče kod vode», 1982,
- «Rimski prsten», 1985,
- Raška zemlja Rascija, roman,
- «Miris lišća orahova», 1991,
- «Konak», roman,
- «Mojkovačka bitka», roman,
- «Carska vojska», roman,
- «Zelen prsten na vodi», pripovijetke,
- «Zapis o gradovima»…
- Lirika, poezija, Beograd, BIGZ, 1988,
