Zlatko Prica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zlatko Prica
ekspresionizam
Biografske informacije
Rođenje Pečuh,  Mađarska, 1916
Smrt Rijeka,  Hrvatska, 2003
Opus
Polje slikarstvo, grafika

Zlatko Prica (Pečuh, 1916 - Rijeka, 2003), bio je hrvatski slikar i likovni pedagog.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon završetka prvog razreda 1922 i nesretnog loma njegove obitelji, seli se sa majkom u Zagreb [1], tu nastavlja školovanje i upisuje Umjetničku akademiju 1936.[1] Prolazi klase vrsnih likovnih pedagoga; Omera Mujadžića, Krste Hegedušića i Ljube Babića. U završnoj godini pokazaje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova - 1940, dodijeljena Pariška stipendija koju je određivao sam Kolegij akademije.[1] Prvu veliku izložbu priredio je u Umjetničkom paviljonu Zagreb, u aprilu 1941. Zbog ljevičarskih ideja je uhapšen i interniran u Logor Danica (kraj Koprivnice) 1941. Iste je godine i pušten (mapa "Ljudi iz logora Danica"). Prica se oženio 1942., a vjenčani kumovi bili su mu slikari i učitelji Krsto Hegedušić i Ljube Babića.[1] U ljeto 1943. godine odlazi (sa suprugom Zdenkom, sestrom Nikole Reisera) u partizane[1], gdje se naročito angažira u kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a. Kruna tog napora su ilustracije (zajedno sa slikarem Edom Murtićem) potresne poeme "Jama" (I. G. Kovačića).[1] Nakon rata putuje na kraća studijska putovanja; Pariz - 1948, Indiju -1952 i Brazil - 1952. Nakon toga radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do kraja svog radnog vijeka. Čitavo to vrijeme intenzivno izlaže u zemlji i inozemstvu. Postao je član dopisni član JAZU 1981., a od 1988. redovni [2] Čitav život je neumorno slikao između Samobora i svog ljetnog boravišta u Taru kod Vrsara u Istri.

Poznata hrvatska fotografkinja Vesna Prica (1947.-1996.) bila je kći jedinica Zlatka Price i Zdenke Reiser.

Zlatko Prica

Opus[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Samoborski ciklus (1938. - 1957.),
  • Plodovi zemlje (1957.-1969.),
  • Anataomija prirode (1969.-1971.),
  • Tarski ciklus (1971.-1992.),
  • Opatijski kišobrani (1992.-2003.).

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]