Tomislav Karamarko

Izvor: Wikipedia
Tomislav Karamarko
Tomislav Karamarko

Tomislav Karamarko na 20. obljetnici osnivanja Specijalne policijske jedinice "Alfe"


Trenutno na položaju
Preuzeo dužnost 
22. siječnja 2016
Predsjednik vlade Tihomir Orešković
Prethodnik: Vesna Pusić
Izborna jedinica III izborna jedinica

Na dužnosti
21. svibnja 2012 – 22. siječnja 2016
Predsjednik vlade Zoran Milanović
Prethodnik: Jadranka Kosor
Nasljednik: Zoran Milanović

Na dužnosti
10. oktobar 2008 – 23. decembar 2011
Predsjednik vlade Ivo Sanader (do 2009)
Jadranka Kosor
Prethodnik: Berislav Rončević
Nasljednik: Ranko Ostojić

Na dužnosti
10. listopada 2008 – 23. prosinca 2011
Predsjednik vlade Ivo Sanader
Jadranka Kosor
Prethodnik: Berislav Rončević
Nasljednik: Ranko Ostojić

Trenutno na položaju
Preuzeo dužnost 
22. prosinca 2011

Rođen/a 25. maj 1959. (1959-05-25) (dob: 56)
Zadar, NR Hrvatska, FNRJ
Državljanstvo Hrvat
Politička stranka Hrvatska demokratska zajednica (1990 - 1994; 2011- )
Suprug/a Enisa Muftić (razvod 2011)
Djeca 2
Prebivalište Zagreb, Hrvatska
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Zanimanje Politician
Profesija Historian
Kabinet Kabinet Ive Sanadera II
Kabinet Jadranke Kosor
Religija rimokatolik
Website Službeni website

Tomislav Karamarko (Zadar, 25. svibnja 1959.) je hrvatski desničarski političar koji od 2012. vodi Hrvatsku demokratsku zajednicu, prije toga poznat kao obavještajac i ministar unutarnjih poslova. Razveden je i otac dvoje djece.

Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Bio je jedan od osnivača HDZ-a. Godine 1992. postao je šefom Kabineta tadašnjeg predsjednika Vlade Josipa Manolića, zatim i Franje Gregurića. Od 1992. do 1993. bio je šef kabineta predsjednika Hrvatskoga sabora kada je predsjednik bio Stjepan Mesić, od 1993. do 1996. bio je načelnik PU zagrebačke, od 1996. do 1998. obnaša dužnost pomoćnika ministra unutrašnjih poslova.

2000. godine bio je voditelj izbornog stožera tadašnjeg predsjedničkog kandidata Stjepana Mesića te postaje i savjetnikom predsjednika RH za nacionalnu sigurnost. Od 2000. do 2002. bio je predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a 2004. do 2006. godine bio je ravnatelj Protuobavještajne agencije. Na mjesto ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) imenovan je u rujnu 2006., i tu dužnost obnašao je sve do 2008. godine.

U Hrvatskom saboru 10. listopada 2008. glasovanjem je potvrđen za ministra unutarnjih poslova s 81 glasom za i 49 suzdržanih glasova.

U rujnu 2011. se neposredno pred izbore priključio vladajućoj stranci. Kao njen član je izabran u Sabor, ali je HDZ poražena te je morao prepustiti mjesto ministra unutarnjih poslova. Nedugo nakon toga je počeo kampanju za predsjednika stranke, te je izabran na 17. općem saboru u svibnju 2012.

Njegov mandat na čelu HDZ obilježilo je skretanje stranke udesno, odnosno radikaliziranje retorike prema vladajućoj Kukuriku koaliciji, koja se optuživala za neo-jugoslavenstvo i neokomunizam te "relativizaciju" vrijednosti Domovinskog rata, odnosno najavljivalo kako će HDZ, dođe li na vlast, provesti lustraciju komunističkih kadrova, odnosno uvesti zakone kojima bi se govor "kojim se temeljne vrijednosti Hrvatske dovode u pitanje" ograničio na "nečija četiri zida". Smatra se da je velikim dijelom zahvaljujući tome oko sebe gotovo sve hrvatske nacionalističke stranke, uključujući i radikalnu desnicu uspio okupiti u široke koalicije sa kojima je dobio dva izbora za Europski parlament (2013 i 2014), lokalne izbore 2014., omogućio HDZ-ovoj kandidatkinji Kolinda Grabar-Kitarović da, suprotno prethodnim očekivanjima, početkom 2015. postane nova predsjednica Republike. Konačni uspjeh je postigao poslije izbora za Sabor krajem 2015. godine kada je HDZ, iako je bio dobio manje mandata od očekivanih, uspio sklopiti koaliciju sa trećeplasiranim blokom Most nezavisnih lista. Početkom 2016. je imenovan prvim potpredsjednikom vlade.