Vesna Pusić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Vesna Pusić
Vesna Pusić

Na dužnosti
Dužnost preuzeo 
23. decembar 2011
Predsjednik vlade Zoran Milanović
Prethodnik Gordan Jandroković

Na dužnosti
2000 – 2008
Prethodnik Radimir Čačić
Nasljednik Radimir Čačić

Rođen/a 25. april 1953. (1953-04-25) (dob: 65)
Zagreb, NR Hrvatska, FNRJ
Politička stranka Hrvatska narodna stranka
Religija ateistica[1]
Website vesna-pusic.hns.hr

Vesna Pusić (Zagreb, 25. ožujka 1953.), hrvatska publicistikinja, političarka, bivša ministrica Vanjskih i Europski poslova te sveučilišna profesorica. Pusić se danas smatra ne samo, uz Radimira Čačića, ključnom osobom HNS-a i osobom zaslužnom za integraciju Hrvatske u Europu već i jednom od najutjecajnijih hrvatskih političarki uopće.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Vesna Pusić rođena je 25. ožujka 1953. godine u Zagrebu u staroj zagrebačkoj obitelji Pusić. Majka Višnja, rođena Anđelinović, bila je profesorica engleskog jezika, a otac Eugen svjetski poznati sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Jedno je vrijeme bio i savjetnik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Godine 1971. upisuje studij sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomira 1976. godine te potom dvije godine provodi na Institutu za sociologiju u Ljubljani na kojemu radi na istraživanju o industrijskoj demokraciji u 12 europskih zemalja. Na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu radi od 1978. godine, a 1984. doktorira iz područja sociologije kod akademika Josipa Županova. U jednom je mandatu (od 1992. do 1994.) pročelnica Odsjeka, a od 1998. godine je redovni profesor Fakulteta. Predaje Sociologiju politike i Teorije industrijske demokracije.

Od 1989. do 1991. provela je istraživanje o upravljačkim stilovima u 18 najuspješnijih industrijskih organizacija u Hrvatskoj. To je istraživanje poslužilo kao osnova za analizu upravljačke elite kao potencijalne političke elite u tranzicijskom razdoblju u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja objavljeni su u njenoj knjizi «Vladaoci i upravljači» (Novi Liber, 1992.). Bila je i koordinatorica istraživačkog projekta o dominantnim političkim, vjerskim, obiteljskim i radnim vrijednostima u Hrvatskoj, u sklopu globalne ankete o svjetskim vrijednostima pokrenute 1978. godine na Institutu za socijalna istraživanja sveučilišta u Michiganu.

Devedesetih je godina jedna od osnivača te direktorica Erazmus Gilde, nevladinog, nestranačkog projekta za promicanje kulture demokracije. U sklopu projekta izdaje časopis Erasmus, koji se uglavnom fokusirao na različite aspekte tranzicije u Hrvatskoj te ostalim istočnoeuropskim zemljama. Već u prvom broju ovog časopisa ostaje zapažen njen tekst o diktaturi s demokratskim legitimitetom. U okviru Erasmus Gilde, koja je djelovala do 1998. godine, organizirala je veliki broj okruglih stolova i rasprava o kontroverznim pitanjima u regiji, s ciljem poticanja građanske inicijative u razrješavanju sukoba i traženja alternativnih političkih rješenja na ovom području.

Kao sveučilišni profesor boravila je u SAD-u, na The American University, Washington, D.C., Sveučilištu Georgetown, Washington, D.C., Sloan School of Management, Massachussets Institute of Technology, Sveučilištu u Chicagu, Cornell University, Ithaca, New York, The Willson Centre, Washington D.C., The Foreign Service Institut, State Departmentu te drugim akademskim, znanstvenim i srodnim institucijama na kojima je održala niz predavanja.

Politička karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Krajem sedamdesetih godina 20. st. (1978.) jedna je od sedam žena koje su inicirale i organizirale prvu feminističku grupu u Jugoslaviji nakon 2. svjetskog rata, pod nazivom Žena i društvo. Zbog aktivnog djelovanja članica, grupa je bila predmet javne kritike tadašnje službene politike, ali i mnogih javnih osoba koje su zastupale antifeminističke pozicije.

Nakon uvođenja višestranačja u Hrvatsku, Vesna Pusić se priključila Hrvatskoj narodnoj stranci. U svijetu je odjeknuo zahtjev šestero hrvatskih političara, godine 1993., za odstupanjem i odgovornošću predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana,koji su potpisali V.Pusić, K.Cviić, I.Banac, V.Gotovac, O.Žunec i S.Goldstein. Na parlamentarnim izborima 2000. godine ulazi u Sabor, a iste je godine u travnju izabrana za predsjednicu HNS-a. Postala je poznata po oštroj kritici politike Franje Tuđmana, odnosno Hrvatske, prema BiH za vrijeme rata 1990-ih, zbog čega je postala predmetom žestokih napada od strane desnih i nacionalističkih krugova. Na izborima 2003. godine ponovo ulazi u Sabor te je izabrana za njegovu potpredsjednicu, a godinu kasnije HNS-ovi delegati ponovo je biraju za predsjednicu stranke. Za vrijeme njezinog mandata HNS je postao treća stranka u Hrvatskom saboru i zemlji, povećao broj članova s 5000 na 35.000 te upeterostručio broj zastupnika u Saboru. Pod njezinim je vodstvom HNS uspješno proveo još jedan dotad jedinstven proces u hrvatskoj politici – 2005. u veljači ujedinjuju se HNS i LIBRA, te danas zajedno tvore Hrvatsku narodnu stranku – liberalne demokrate.

2006. godine postala je potpredsjednica Europske liberalne i reformističke stranke (ELDR-a).

Godine 2009. se kandidirala za predsjednicu Republike.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Autorica je triju knjiga koje služe kao sveučilišna literatura:

  • Demokracije i diktature (Novi Liber, 1998)
  • Vladaoci i upravljači (Novi Liber, 1992)
  • Industrijska demokracija i civilno društvo (Sociološko društvo Hrvatske, 1986.)

Koautorica je Industrial Democracy in Europe i European Industrial Relations (Clarendon Press, Oxford, 1981),

Objavila je i preko pedeset znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim stručnim časopisima.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Robert Bajruši (24. III 2009.). "Život bez Boga i vraga u katoličkoj Hrvatskoj" [Life without God and devil in Catholic Croatia]. Nacional #697. Pristupljeno 5. XI 2010.  Check date values in: |date=, |accessdate= (help)

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]