Miro Kovač

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Miro Kovač
Miro Kovač


Inkumbent
Mandat
22. siječnja 2016.
Premijer(i) Tihomir Orešković
Prethodnik Vesna Pusić
Nasljednik trenutačan

Rođenje 20. rujna 1968.
Split
Politička stranka HDZ

Miro Kovač (Split, 20. rujna 1968.) hrvatski je povjesničar, diplomat i i političar koji obnaša dužnost ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske u vladi premijera Tihomira Oreškovića od 22. siječnja 2016. godine.[1] Član je HDZ-a.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Miro Kovač rođen je 20. rujna 1968. u Splitu kao najstarije od četvero djece. Započinje studij na sveučilištu u Zagrebu, a studij završava na pariškom sveučilištu "Sorbonne Nouvelle", gdje je obranio magisterij na temu o nacionalnim i europskim politikama članicama Europske unije, kao i doktorat iz povijesti o međunarodnim odnosima s tezom o ulozi Francuske u stvaranju Kraljevine Jugoslavije.[2][3]

Politička karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

U 1995., Kovač počinje raditi u uredu predsjednika RH, u odjeljenju za informiranje gdje ostaje do 1999. kada postaje asistent savjetnika za Euroatlanske integracije. Diplomatsku karijeru započinje 2001., kao savjetnik u hrvatskom veleposlanstvu u Bruxellesu. U 2003., Kovač postaje ministar savjetnik u veleposlanstvu RH u Parizu. Kada je HDZ pobjedio na parlamentarnim izborima 2003., Kovač obnaša dužnost pomoćnika ministra vanjskih poslova, a 2005. postaje šef Diplomatskog protokola u Ministarstvu vanjskih poslova. Postavljen je za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova 2006., a veleposlanik RH u Njemačkoj postaje 2008.[4] Kovač obnaša dužnost međunarodnog tajnika HDZ-a od 2014. Nakon što mu je istekao veleposlanički mandat u Njemačkoj, predložen je za veleposlanika Poljske, što odbija i vraća se u Hrvatsku, kako bi pomogao HDZ–u na budućim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Tijekom predsjedničkih izbora 2014. bio je šef kampanje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Privatni život[uredi - уреди | uredi izvor]

Oženjen je i otac je troje djece. Aktivno govori engleski, njemački i francuski.

Publikacije[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "La France, La création du royaume »Yougoslave« et la question Croate, 1914-1929", Bern, Berlin, Bruxelles, Frankfurt a. M., New York, Oxford, Vienna: Peter Lang, 2001., str. 398.
  • "Raspadanje Austro-Ugarske i rađanje Kraljevine SHS u svjetlu francuske politike (od listopada do prosinca 1918.)", Časopis za suvremenu povijest, nr. 1, 2003., str. 141-172.
  • "Francuska i hrvatsko pitanje, 1914.-1929.", Zagreb: Dom i svijet, 2005., str. 363
  • "La Croatie et l'Union Européenne, 1990-2004", in: Lukić, Renéo, La politique étrangère de la Croatie de son indépendance à nos jours, 1991-2006, Laval: Presses universitaires de l'Université de Laval, 2006, str. 316[5]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]