Lustracija (politika)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Za ostale upotrebe, v. Lustracija (antička).

Lustracija je izraz kojim se u najširem smislu označava zakonom i drugim propisima određena praksa odstranjivanja politički neprihvatljivih osoba iz javnog života, odnosno organa uprave i paradržavnih tijela neke države. Lustracija se najčešće zbiva nakon radikalne promjene društveno-ekonomskog uređenja izazvanog revolucijom ili vojnom okupacijom od strane druge države, a kao najčešći primjeri se spominju denacifikacija poratne Njemačke i demilitarizacija Japana pod američkom okupacijom.

U današnjem svijetu se gotovo isključivo koristi za postupke koji su započeti u bivšim socijalističkim zemljama u kojima je u procesu restauracije kapitalizma uveden nacionalistički režim kada su pod udar lustracije došli kadrovi koje se smatralo odgovornim za održavanje socijalističkog poretka. Izraz lustracija je stekao popularnost kao svojevrsni eufemizam za čistke, koje se obično vezuju za najgore zločine fašističkog i staljinističkog doba, a od kojih su se nove kapitalističke vlade kao nastojale ograditi.

Zagovornici lustracije su najčešće spominjali potrebe da se kapitalistički poredak, tzv. "mlade demokracije" štite od tzv. reakcionarnih snaga "bivšeg sistema", odnosno da se kroz nove, socijalističkim idejama "neinficirane" kadrove u državi što prije uvede tzv. liberalna demokracija.

Protivnici lustracije su, pak, navodili da bi ona sama po sebi dovodi do zloupotrebi, ucjena i lova na vještice.

Sve su češći zahtjevi pauperiziranih i obespravljenih građana za lustracijom nad pljačkašima i uništavateljima tvornica, poljoprivrednih imanja i ostale privrede iz redova nove kapitalističke klase i partitokracije.

V. također[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Restauracija kapitalizma