S-75 Dvina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
S-75 Dvina

S-75 Dvina izložena u njemačkom Cottbusu
Vrsta raketa zemlja-zrak
Država porijekla  Sovjetski Savez
Historija uporabe
U službi 1957. – danas
Korišten od v. Korisnici
Ratovi v. Operativna historija
Historija proizvodnje
Projektant Raspletin KB-1 (bojeva glava)
Grušin MKB Fakel (raketa)
NPO Lavočkin
Projektirano 1953. – 1957.
Razdoblje proizvodnje od 1957.
Proizvedeno komada 4600
Inačice S-75 Dvina, S-75M-2 Volhov-M, S-75 Desna, S-75M Volhov, S-75M Volga
Karakteristike
Masa 2300 kg (s bojevom glavom)
Visina 1060 cm
Dijametar 700 mm
Brzina 3,5 Ma
Bojeva glava 200 kg
Domet 45 km
Pogonsko gorivo kruto (potisnik)
tekuće gorivo (gornji stupanj)
Maksimalna visina leta 25.000 m
Preciznost 65 m
Sistem navođenja radio-kontrola
Lansirna platforma statična rampa

S-75 Dvina (rus. С-75 Двина, NATO oznaka: "SA-2 Guideline") je sovjetski protuzračni sistem s raketom zemlja-zrak kojeg su između 1953. i 1957. razvile vojne kompanije Raspletin KB-1, Grušin MKB Fakel i NPO Lavočkin. U operativnu službu ušao je 1957. i vremenom je postao najkorišteniji antiavionski sistem u historiji, a koristi se i dan danas. Prvo uspješno rušenje neprijateljske letjelice S-75 je zabilježio 7. 10. 1959. kada je nad Kinom oboren tajvanski RB-57D (na 20 km visine). Ovaj uspjeh Kinezi su službeno pripisali svojoj avijaciji s ciljem prikrivanja moćnog sistema koji im je bio na raspolaganju. Međunarodnu slavu S-75 Dvina je stekla 1. 5. 1960. kada je nad sovjetskim nebom u Sverdlovskoj oblasti srušen CIA-in špijunski avion Lockheed U-2, te kada je 27. 10. 1962. tokom hladnoratovske raketne krize oboren još jedan avion takvog tipa nad Kubom. Sistem je kasnije aktivno korišten od strane Vijetkonga u Vijetnamskom ratu pri obrani Hanoja i Haiphonga, a korišten je i u drugim (uglavnom azijskim) ratovima. Tokom narednih dekada sistem je opetovano moderniziran i postoji više inačica među kojima su osnovne S-75 Dvina, S-75M-2 Volhov-M, S-75 Desna, S-75M Volhov i S-75M Volga. Uz SSSR, modificirane modele Dvine proizvodili su još Kina (HQ-1, HQ-2, HQ-3 i HQ-4) i Iran (Sajad-1), a kasnije i konvertirane modele zemlja-zemlja (CSS-8 i Tondar-69).

Operativna historija[uredi | uredi kod]

Korisnici[uredi | uredi kod]

Trenutni korisnici označeni plavom i bivši označeni crvenom
Trenutni korisnici
Bivši korisnici

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

  • (en) S-75 na Encyclopedia Astronautica
  • (ru) S-75, Said Aminov, "Vestnik PVO"
  • (ru) S-75, Vitalij Kuzmin, "Military Paritet"