Crnogorski dobrovoljački korpus – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Nema sažetka izmjene
Red 23: Red 23:
CDK je nastao juna i jula [[1944]]. u saradnji crnogorske četničke komande [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], srbijanskog fašiste [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], [[Milan Nedić|Nedićeve]] vlade, koja je naoružavala, snabdevala i finansirala ovu formaciju i [[Vermaht]]a. Nemci su naoružali 5.649 crnogorskih doborvoljaca, ali je [[Hitler]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković">[http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta]</ref>
CDK je nastao juna i jula [[1944]]. u saradnji crnogorske četničke komande [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], srbijanskog fašiste [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], [[Milan Nedić|Nedićeve]] vlade, koja je naoružavala, snabdevala i finansirala ovu formaciju i [[Vermaht]]a. Nemci su naoružali 5.649 crnogorskih doborvoljaca, ali je [[Hitler]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković">[http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta]</ref>


Crnogorski dobrovoljački korpus se sastojao od tri puka, koji su numerisani kao Peti, Šesti i Sedmi, nadovezujući se tako na pet postojećih pukova Ljotićevog [[Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svetski rat)|SDK]]. Stvaranje i opremanje CDK odobrili su nemačka Komanda Jugoistoka i ministarstvo spoljnih poslova Rajha preko izaslanika [[Herman Nojbaher|Nojbahera]].
Crnogorski dobrovoljački korpus se sastojao od tri puka, koji su numerisani kao Šesti, Sedmi i Osmi, nadovezujući se tako na pet postojećih pukova Ljotićevog [[Srpski dobrovoljački korpus (Drugi svetski rat)|SDK]]. Stvaranje i opremanje CDK odobrili su nemačka Komanda Jugoistoka i ministarstvo spoljnih poslova Rajha preko izaslanika [[Herman Nojbaher|Nojbahera]].


== Stvaranje korpusa ==
== Stvaranje korpusa ==

Verzija na datum 31 decembar 2019 u 00:59

Crnogorski dobrovoljački korpus
Segment Wehrmachta
Lokacija osnivanja Crna Gora i Sandžak
Jačina 5.619
Formacija .
  • Šesti puk CDK
  • Sedmi puk CDK
  • Osmi puk CDK ("Gvozdeni")
Komandanti
Komandant potpukovnik Pavle Đurišić
Angažman
Bitke Operacija Draufgenger jula 1944
Operacija Ribecal

Crnogorski dobrovoljački korpus je bio kvislinška formacija sastavljena od crnogorskih i sandžačkih četnika po ugledu na Ljotićev Srpski dobrovoljački korpus.

CDK je nastao juna i jula 1944. u saradnji crnogorske četničke komande Pavla Đurišića, srbijanskog fašiste Dimitrija Ljotića, Nedićeve vlade, koja je naoružavala, snabdevala i finansirala ovu formaciju i Vermahta. Nemci su naoružali 5.649 crnogorskih doborvoljaca, ali je Hitler zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.[1]

Crnogorski dobrovoljački korpus se sastojao od tri puka, koji su numerisani kao Šesti, Sedmi i Osmi, nadovezujući se tako na pet postojećih pukova Ljotićevog SDK. Stvaranje i opremanje CDK odobrili su nemačka Komanda Jugoistoka i ministarstvo spoljnih poslova Rajha preko izaslanika Nojbahera.

Stvaranje korpusa

C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika Đurišića, formiran neposredno od strane K-de 2. OkA (Druga oklopna armija), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku.[2]

– Izveštaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi grupe armija "E" od 23.09.1944.

Nakon jesenjeg boravka 1943, Đurišić je ponovo boravio u Beogradu sredinom maja 1944. Tu se, osim sa Nedićem, sastao i sa Nojbaherom i Komandantom Jugoistoka fon Vajhsom. Na tim sastancima doneta je odluka o preformiranju crnogorskih četnika u formaciju nalik na Ljotićev SDK, radi poboljšanja organizacije i povećanja njihove borbene vrednosti. Formacija je trebala da broji oko 5.000 ljudi, a za komandanta je predviđen Đurišić. Đurišićevom boravku u Beogradu "nedićevska štampa je dala veliki publicitet, ističući njegove zasluge u borbi protiv narodnooslobadilačkog pokreta, objavivši i njegove fotografije s nemačkim i nedićevskim oficirima."[3] Tom prilikom Nedić je unapredio Đurišića u čin potpukovnika. Mesec dana kasnije, u čin potpukovnika unapredio ga je i kralj Petar II na predlog Mihailovića.

Po povratku, Đurišić je radi preciziranja detalja dogovora oko 20. maja poslao u Beograd delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, i potporučnik Hajs, nemački oficir za vezu pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa vestima da su odobrena tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 autamata, oko 80 tešnih mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odeća), 20 kamiona koji će opremu iz Raške prebaciti do Đurišićevog štaba u Prijepolju, a najavljena je pošiljka i druge opreme.[4] Nemačka komanda iz Banata dodelila je sa svoje strane 900 konja.[5]

U prvoj polovini juna Đurišić je imenovao komandno osoblje CDK i njegovih pukova. CDK su sačinjavala tri puka:

  • Šesti sa sedištem u Prijepolju, sastavljen od četnika Starog Rasa, kao i delova snaga iz beranskog i andrijevičkog sreza koje su se povukle nakon operacije Frilingservahen, pod komandom Vuksana Cimbaljevića,
  • Sedmi sa sedištem u Pljevljima, sastavljen od četnika iz Sandžaka, pod komandom Radomana Railića,
  • Osmi puk, nazvan "gvozdeni", sačinjavali su četnici iz podgoričkog, danilovgradskog i nikšićkog sreza. Za sedište Osmog puka određena je Podgorica, a za komandanta postavljen kapetan Miloš Pavićević.[3][6]

Pri formiranju se došlo do ukupnog brojnog sastava od 5.649 ljudi, pa je Đurišić u pismu molio Nedića da uvaži razliku preko 5.000.[4]

Učešće u borbama

Crnogorski dobrovoljački korpus učestvovao je u sastavu nemačkih snaga prilikom napada na delove Drugog udarnog korpusa NOVJ u dolini Lima pred i tokom operacije Draufgenger.

Korpus je posebno intenzivno angažovan tokom presudne nemačke operacije Ribecal. Sva tri puka učestvovala su u oštrim borbama, a Osmi "gvozdeni" puk učestvovao je sa delovima 7. SS i 181. divizije u napadima na uzletište Brezna tokom savezničke evakuacije ranjenika NOVJ. U tim borbama puk je 25. avgusta na Ćeranića gori teško poražen i razbijen od Sedme crnogorske omladinske brigade NOVJ, pretrpevši gubitke od oko 350 poginulih i oko 180 zarobljenih.[7]

Nakon operacije Ribecal formacija crnogosrkih četnika se više puta menjala, ali je ostala taktički integrisana u nemačke snage, kako tokom borbi za nemački prodor prema Mostaru, bitke za Cetinje, tako i tokom proboja prema Kolašinu. Komandant Jugoistoka je u svom pregledu snaga od 16. novembra 1944. ubrojao snage crnogorskih četnika u sopstvene snage.[8]

Reference

  1. Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta
  2. Izveštaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi grupe armija "E" od 23.09.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 664, s. 817
  3. 3,0 3,1 Radoje Pajović: Kontrarevolucija u Crnoj Gori: četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut Podgorica, Obod, Cetinje 1977
  4. 4,0 4,1 Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, ČA, CG—X—444, Pismo P. Đurišića M. Nediću od 12. juna 1944.
  5. Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, ČA, CG—H-454 i CG—X—455, Pisma Boža Joksimovića i dr. i Milivoja Zonjića Đurišiću od 11. jula 1944.
  6. Srpska reč br. 337
  7. Mitar Đurišić: SEDMA OMLADINSKA - Vojnoizdavački zavod, Beograd 1973, str 139-151
  8. Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija E na dan 16. 11. 1944, u: Zbornik dokumenata i podataka NOR-a tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4 (dokument 174), Vojnoistorijski institut Beograd 1975.