Izraelsko-palestinski sukob

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Izraelsko-palestinski sukob
Deo Izraelsko-arapski sukob
West Bank & Gaza Map 2007 (Settlements).png
Središnji Izrael i Palestinska samouprava na Zapadnoj obali i pojasu Gaze, 2007.
Vrijeme:1940-e – danas
Mjesto:Bliski istok
Izrael, Zapadna obala, Pojas Gaze i Libanon
Uzrok:Palestina traži punopravnu samostalnost od Izraela
Rezultat:

još traje

Sukobljene strane

Izrael Izrael
podrška:

 Sjedinjene Države

Palestinske Teritorije Palestina
podrška:

 Arapska liga
 SSSR (do 1991.)
 Iran
Komandanti i vođe
Izrael Ariel Sharon
Izrael Yitzhak Shamir
Izrael Yitzhak Rabin
Izrael David Ben-Gurion
Izrael Menachem Begin
Izrael Benjamin Netanyahu
Palestinske Teritorije Jaser Arafat
Palestinske Teritorije Mahmud Abas
Palestinske Teritorije Khalil al-Wazir
Palestinske Teritorije Marwan Barghouti
Palestinske Teritorije Amin al-Husseini
Žrtve i gubici
3.791[1] 16.000[2]
Ukupno preko 20.000 poginulih[3]

Izraelsko-palestinski sukob (hebrejski: הסכסוך הישראלי-פלסטיני Ha'Sikhsukh Ha'Yisraeli-Falestini; arapski: النزاع الفلسطيني - الإسرائيليal-Niza'a al'Filastini al 'Israili) je sukob u toku između Izraela i Palestine koji je počeo od 1940-ih. Smatra se jednim od najdužih modernih sukoba. Srž poticanja nalazi se u tome da Palestina traži punu nezavisnost od Izraela te napuštanje svih izraelskih vojnika sa njenih teritorija, dok izraelski ortodoksni židovi, nacionalisti i desničari to odbijaju jer smatraju da Zapadna obala i Gaza povijesno pripadaju Židovima te da Palestinci nisu narod, da nisu postojali prije osnutka države Izrael 1948. već da su palestinski nacionalizam izmislili arapski vođe kako bi uništili Izrael. [4]

Usprkos dugogodišnjim naporima međunarodne zajednice da se postigne kakav-takav kompromis i razriješi ovaj spor, i usprkos tome što je Izrael sklopio mir sa Egiptom i Jordanom, Izraelci i Palestinci do danas nisu uspjeli postići mirovni dogovor. Glavni su kamen spoticaja status Jeruzalema (koji oboje smatraju svetim mjestom), međusobno priznanje, tok granica, sigurnost, pravo na vodu uz rijeku Jordan, izraelska naselja na Zapadnoj obali,[5] palestinska sloboda kretanja[6] i pravo Palestinaca na povratak unutar granica Izraela nakon egzodusa nastalog uslijed izraelskog rata za nezavisnost.

Rješnje dvije države se često navodi kao moguće rješenje sukoba, a prema istraživanjima većina Izraelaca i Palestinaca smatraju da je to najbolja solucija.[7] Ipak, nepovjerenje i trzavice su često znale eskalirati: prva i druga intifada odnijeli su na hiljade života na obje strane, bez da su razriješili išta. Teritorij ostaje središnja sastavnica nacionalnog identiteta u ovom sukobu. Obje strane odbijaju dijeliti isti teritorij sa drugom stranom, iz straha od dominacije.[8] Jaser Arafat postao je formalni vođa pokreta za samostalnu Palestinu u 20. stoljeću, ali su izraelski službenici gledali na njega negativno te ga optuživali da podržava terorizam protiv Židova. Nakon Arafatove smrti 2004., njegov nasljednik Mahmud Abas pokušao je pokrenuti novu rundu mirovnih pregovora, ali bez uspjeha. Iako se odnos u međuvremenu poboljšao sa Zapadnom obalom, stanje ostaje eksplozivno u Gazi, gdje su vođena dva rata, od kojih je zadnji bio 2014.

Između 1993. i 2000., broj izraelskih doseljenika povećao se za 117% u Gazi i najmanje 46% u Zapadnoj obali.[9] Izrael je također ukinuo dozvole za prebivalište palestinskim prebivalcima u istočnom Jeruzalemu koji nisu imali dokumente kojim bi dokazali da je njihovo središte života unutar Jeruzalema. Tako je 1 641 Palestininac izgubio pravo na boravak u Jeruzalemu između 1996. i 1998. godine.[10] Sukob je odnio preko 20.000 poginulih od 1948. na obje strane. Jeremy Havardi procjenjuje da je poginulo oko 5.000 palestinskih civila u 40 godina, odnosno 34 civila svakih 100 dana.[11]

Posljednji mirovni pregovori prekinuti su 2014. godine. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je 2015. da neće dozvoliti palestinsku državu zapadno od Jordana.[12]

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Vital Statistics: Total Casualties, Arab-Israeli Conflict (1860 - Present)". Jewish Virtual Library. http://www.jewishvirtuallibrary.org/total-casualties-arab-israeli-conflict. pristupljeno 27. juni 2017. 
  2. Neusner, Jacob; Chilton, Bruce D.; Tully, R. E. (2013). Just War in Religion and Politics. University Press of America. str. 309. ISBN 0761860940, 9780761860945. https://books.google.com/books?id=iAy5jsBAF0oC&pg=PA309&dq=israel+palestine+23,000+killed&hl=hr&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=israel%20palestine%2023%2C000%20killed&f=false. 
  3. Monty G. Marshall. Major Episodes of Political Violence 1946-2012. SystemicPeace.org. "Ethnic War with Arab Palestinians / PLO 1965-2013". Updated 12 June 2013 "Archived copy". Arhivirano iz originala 21 January 2014. https://web.archive.org/web/20140121015442/http://www.systemicpeace.org/warlist.htm. pristupljeno 2013-11-14. 
  4. "Empty Book on Palestinian History Becomes Instant Best-seller on Amazon". Haaretz. 22. juni 2017. http://www.haaretz.com/middle-east-news/palestinians/1.797333. pristupljeno 27. juni 2017. 
  5. "Canadian Policy on Key Issues in the Israeli-Palestinian Conflict". Vlada Kanade. http://www.international.gc.ca/name-anmo/peace_process-processus_paix/canadian_policy-politique_canadienne.aspx?lang=eng. 
  6. "Movement and Access Restrictions in the West Bank: Uncertainty and Inefficiency in the Palestinian Economy". World Bank. 9 May 2007. http://siteresources.worldbank.org/INTWESTBANKGAZA/Resources/WestBankrestrictions9Mayfinal.pdf. pristupljeno 29 March 2010. "Currently, freedom of movement and access for Palestinians within the West Bank is the exception rather than the norm contrary to the commitments undertaken in a number of Agreements between GOI and the PA." 
  7. Yaar, Ephraim; Hermann, Tamar (11 December 2007). "Just another forgotten peace summit". Haaretz. http://www.haaretz.com/print-edition/features/just-another-forgotten-peace-summit-1.235013. 
  8. David Newman. "From national to post-national territorial identities in Israel-Palestine" 53 (3). p. 235–246. doi:10.1023/A:1019529827735. 
  9. Jeremy Pressman (2003). "The Second Intifada: Background and Causes of the Israeli-Palestinian Conflict". The Journal of Conflict Studies. XXIII (2). Pristupljeno 27 June 2017. 
  10. "Human Rights Developments: World Report 1999". Human Rights Watch. http://pantheon.hrw.org/legacy/worldreport99/mideast/israel.html. pristupljeno 27. juni 2017. 
  11. Jeremy Havardi (2016). "Refuting the Anti-Israel Narrative: A Case for the Historical, Legal and Moral Legitimacy of the Jewish State". McFarland. str. 64. ISBN 1476622973, 9781476622972. https://books.google.com/books?id=OGDTCwAAQBAJ&pg=PA64&dq=israel+palestine+casualties+percent&hl=hr&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=israel%20palestine%20casualties%20percent&f=false. 
  12. Israel's PM Netanyahu: No Palestinian state on my watch Eliott C. McLaughlin. CNN Updated 22:17 GMT (0617 HKT) March 16, 2015

Linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Ujedinjene nacije
Akademske stranice