Balfourova deklaracija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Originalno pismo, koje je lord Balfor uputio lordu Rotšildu, vođi britanske jevrejske zajednice 2. novembra 1917.
Sto lorda Balfora, Muzej jevrejske dijaspore, Tel Aviv

Balforova deklaracija (engl. Balfour Declaration) je bilo pismo koje je britanski ministar inostranih poslova lord Balfor uputio 2. novembra 1917. Cionističkom savezu Velike Britanije i Irske preko poznatog bankara lorda Rotšilda, vođe britanske jevrejske zajednice, u kome, u ime Vlade podržava jevrejske težnje za stvaranje „nacionalnog doma“ u Palestini. Taj dokument postao je izuzetno značajan za cionistički pokret, jer je predstavljao svojevrsnu povelju na koju se počeo odlučno pozivati i koristiti je.

Pismo lorda Balfora:

Dragi lorde Rotšilde,

Imam veliko zadovoljstvo da u ime vlade Njegovog veličanstva prenesem sledeću deklaraciju o podršci jevrejskim cionističkim aspiracijama koje su bile podnete kabinetu i od njega odobrene.

Vlada Njegovog veličanstva gleda sa blagonaklonošću na stvaranje nacionalnog ognjišta u Palestini za jevrejski narod i uložiće najveće napore kako bi olakšala postizanje tog cilja pri čemu treba jasno razumeti da neće biti učinjeno ništa što bi moglo kršiti građanska i verska prava postojećih nejevrejskih zajednica u Palestini, ili prava i politički položaj koji Jevreji uživaju u ma kojoj drugoj zemlji. Bio bih Vam zahvalan ako biste ovom deklaracijom upoznali cionistički savez.

Pored finansijske podrške koju je dobio od cionističkih krugova, lord Balfor je imao i drugih razloga za ovakvo ponašanje. Krajem 19. veka jevrejske izbeglice iz istočne Evrope preplavile su Evropu u kojoj nisu baš rado primane. Na londonskim ulicama organizovane su česte demonstracije protiv Jevreja, a bilo je i sukoba.

U vreme objavljivanja Balforove deklaracije u Palestini je živelo 56.000 Jevreja, 1922. taj broj se popeo na 85.000 Jevreja, 1931. na 174.000 a 1944. na 529.000 Jevreja. Neposredno uoči stvaranja države Izrael, na tlu Palestine je živelo više od 600.000 Jevreja. Za 40 godina naseljavanje je vršeno planski sa posebnim naporima da se postigne što veća koncentracija jevrejskog stanovništva oko Tiberijskog jezera, Tel Aviva i Jerusalima. Na dan stvaranja države Izrael, na tlu Palestine je živelo 1.380.000 Arapa. Objavljivanjem Balforove deklaracije, britanska vlada je ozvaničila veze sa svetskim cionizmom. Ovom prilikom došla je do izražaja veština britanske diplomatije.

Cionistički pokret je složena organizacija, može se porediti sa udruženjem koje direktno ili indirektno okuplja desetine ili čak stotine različitih crta: verskih, ideoloških, humanitarnih, kulturnih i drugih grupacija ali i koje sve zajedno imaju cilj da se bore za podršku Izraelu i pružaju mu pomoć. Osnivači su pokretu dali ime po brdu CION na Sinajskoj pustinji na kojoj je Mojsije dobio deset zapovesti i koja je u modernim uslovima simbolizovala težnju za povratkom u Obećanu zemlju. Od nastanka pokreta, na okupljanje Jevreja u Palestinu nije se gledalo kao na humanitarnu, već isključivo političku akciju.

Činjenica jeste da nije svaki Jevrejin cionista, i da ne mora da podržava ideologiju za koju se bori ovaj pokret. Cionizam je pod oštrom kritikom ortodoksnih Jevreja koji smatraju da niko ne može biti prisiljen da se vrati u Obećanu zemlju i da je to stvar njegove slobodne volje i izbora.

Dalja literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]