Operacija Drvena noga

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Operacija Drvena noga.
Dio Bliskoistočni sukob
Ts-map.gif
Karta Tunisa
Datum 1. listopada 1985.
Lokacija Hammam Chott, sjever Tunisa
Ishod Uništeno sjedište PLO-a u Tunisu
Casus belli napad PLO militanata na izraelsku jahtu kraj Cipra
Sukobljeni
Flag of Israel.svg Izrael Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO)
Posljedice
Poginulih:
67[1]-73[2]

Operacija Drvena noga (hebrejski מבצע רגל עץ‎, Mivtza Regel Etz) je kodni naziv za izraelski zračni napad na sjedište Palestinske oslobodilačke organizacije u Hammam Chottu, u Tunisu, koji se odigrao 1. listopada 1985. Pošto je ta lokacija udaljena 2060 km od Izraela,[3] to je bila najudaljenija vojna operacija Izraelskih obrambenih snaga (IDF) nakon Operacije Entebbe koja se odigrala u Ugandi 1976. Nakon što je IDF istjerao PLO iz Libanona 1982., ta se skupina smjestila u Tunisu.

Povod je bio teroristički napad 25. rujna 1985., u kojem su militanti PLO-a na Jom Kipur oteli izraelsku jahtu kraj obale Cipra i ubili troje izraelskih turista. PLO pak navodi da je napad na jahtu bio odgovor na otmicu Faisala Abu Sharaha, kojeg je Izraelska mornarica presrela u morskim vodama Libanona.

Tog dana, deset izraelskih F-15 borbenih zrakoplova je poletjelo iz baze u 8:00 sati. Iznad Sredozemnog mora, napunili su rezervoar gorivom te nastavili let, dok su se pomoćni zrakoplovi vratili natrag.[4] Kada su stigli do tuniške obale, borbeni zrakoplovi su izbacili MK 82 bombe, od kojih je svaka bila teška 225 kg, u tri navrata na sjedište PLO-a.[5] Yasser Arafat je preživio jer je tada bio vani na trčanju, ali su eksplozije u sjedištu ubile između 70-ak ljudi, većinom militanata.[2]

Iako je Izrael vojnu operaciju nazvao uspjehom, međunarodna zajednica osudila je taj čin. Velika Britanija i većina europskih država su reagirala negativno, kao i američka administracija, iako je isprva reagirala pozitivno. Arapske države su bile zgrožene a Egipat je čak otkazao teritorijalne pregovore sa Izraelom. Tuniške vlasti morale su pojačati mjere zaštite za domaće Židove koji su postali meta izljeva bijesa Arapa.[6] Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izglasalo je rezoluciju 573 kojom je osudilo "izraelski čin agresije" te naglasilo da Tunis ima pravo na odštetu. SAD nije spriječio rezoluciju.[7]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Bellelli 2010., str. 505
  2. 2.0 2.1 BBC News (12. studeni 2004). "Arafat: End of a charmed life". bbc.co.uk. Pristupljeno 13. studeni 2012.  Check date values in: |date=, |accessdate= (help)
  3. Aloni 2006., str. 67
  4. Aloni 2006., str. 68
  5. Aloni 2006., str. 69
  6. Mitchell Bard. "The Jews of Tunisia". Jewish Virtual Library. http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/anti-semitism/tunisjews.html. pristupljeno 13. studeni 2012. 
  7. Weisburd 1997., str. 166

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Aloni, Shlomo (2006). Israeli F-15 Eagle Units in Combat. Oxford: Osprey Publishing. ISBN 9781846030475. 
  • Bellelli, Roberto (2010). International Criminal Justice: Law and Practice from the Rome Statute to Its Review. Surrey: Ashgate Publishing ltd.. ISBN 9781409402671. 
  • Weisburd, Arthur Mark. Use of Force: The Practice of States, 1945-1991. Pennsylvania: Penn State Press. ISBN 9780271016801. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]