Irfan Horozović
Irfan Horozović (Banja Luka 27. travnja 1947. — ) je bosanskohercegovački književnik, bošnjačke nacionalnosti.
U Banja Luci je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Filozofski fakultet (Komparativna književnost i Jugoslavenski jezici i književnosti) diplomirao u Zagrebu. Bio je urednik Studentskog lista Pitanja i Putevi. Bio je odgovorni urednik u izdavačkoj djelatnosti Novog glasa u Banjoj Luci.
Živi u Sarajevu. Urednik je u igranom programu RTV Federacije BiH i glavni urednik časopisa Život.
Dramski tekstovi su mu izvođeni na radiju (Šesta smrt Benjamina Talhe, Zadovoljština, Kuburović, Posuđena rečenica), u teatrima (Ružičasta učiteljica, Soba, Pehlivan Arif Tamburija, Šeremet, Proba, Tri Sabahudina) i na televiziji (Šeremet). Neki od tih tekstova su prevedeni i igrani u Švedskoj i Poljskoj. Jedna adaptacija knjige Talhe pod nazivom Priče iz Šedrvanskog vrta postavljena je u Rimu.
Dobitnik je Nagrade "Sedam sekretara SKOJ–a" (1972), Nagrade grada Banje Luke (1980), Nagrade Udruženja književnika BiH (1988), Nagrade za najbolju knjigu za djecu u BiH (1987), Nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine za 1998. godinu i drugih nagrada i priznanja. Godine 2001. osvojio je nagradu Meša Selimović za najbolji roman.
- Šesta smrt Benjamina Talhe. Drama za glasove. Radio–Zagreb 1968.
- Zvečajsko blago. Pjesme. Glas, Banja Luka 1969.
- Ružičasta učiteljica. Dramolet. Narodno sveučilište "Božidar Maslarić", Osijek 1970.
- Talhe ili šedrvanski vrt. Proze. BC, Zagreb 1972; – 2. prošireno izdanje, Svjetlost, Sarajevo 1991; 3. izdanje Sarajevo Publishing, Sarajevo 1997. I na esperantu: Savez za esperanto BiH, Sarajevo – Banja Luka 1991.
- Soba. Groteska. Prolog. Zagreb 1971; – 2. izd. Zajednica profesionalnih pozorišta, Sarajevo 1977.
- Tanka katanka. Farsa za djecu. Dječije pozorište Banja Luka 1971.
- Zadovoljština. Drama za glasove. Radio–Zagreb 1972.
- Salon gluhonijemih krojačica. Pripovijetke. Svjetlost, Sarajevo 1979.
- Testament iz mladosti. Poezija. Glas, Banja Luka 1980.
- Šeremet. Drama. Zajednica profesionalnih pozorišta BiH, Sarajevo 1985.
- Karta vremena. Priče/roman. "Veselin Masleša", Sarajevo 1983.
- Noćne ceremonije. Izabrane priče. Svjetlost, Sarajevo 1984/1985.
- Vauvan. Roman za djecu. Klub "Ivan Goran Kovačić", Bihać 1986; – 2. izd. "Veselin Maleša", Svjetlost, Sarajevo 1990; – 3. izd. Bosanska riječ, Wuppertal 1995; – 4. izd. Targa, Zagreb 1995; – 5. izd. Bosanska riječ, Wuppertal–Amsterdam–Sarajevo 2000.
- Rea. Kratki roman. "Veselin Masleša", Sarajevo 1987.
- Mađioničar iz prijestolnice domina. Pripovijest za djecu. Glas, Banja Luka 1988; – 2. izd. 1990; – 3. izd. Targa, Zagreb 1995: – 4. Izd. Bosanska riječ, Wuppertal–Amsterdam–Sarajevo 2000 (zajedno s Vauvanom).
- Kalfa. Roman. Svjetlost, Sarajevo 1988.
- Iluzionistov grob i lebdeća žena. Priče. Prosveta, Beograd 1991.
- Posuđena rečenica. Drama za glasove. Radio–Sarajevo 1991.
- Prognani grad. Priče. Antibarbarus, Zagreb 1994.
- Bosanski Palimpsest. Priče. Durieux, Zagreb 1995.
- Sličan čovjek. Roman. Bosanska knjiga, Sarajevo 1995.
- Oblak čija lica prepoznajemo. Izabrane priče. Bosanska riječ, Wuppertal–Sarajevo 1997. – drugo, promijenjeno izdanje, kod istog izdavača 1999.
- Knjiga mrtvog pjesnika. Poezija. Horus, Zagreb 1997. – drugo, prošireno izdanje, Bosanska knjiga–Šahinpašić, Sarajevo 1999.
- Inspektor vrtnih Patuljaka. Roman za djecu. Bosanska riječ, Wuppertal–Sarajevo–Amsterdam 1998.
- Proba. Dramolet. Kamerni teatar 55. Sarajevo 1998.
- Berlinski nepoznati prolaznik. Roman. Ljiljan, Sarajevo 1998.
- Prodavnica noževa. Izabrane priče. Damad. Novi Pazar 1999.
- Izabrane pripovjetke. Sejtarija, Sarajevo 2000.
- Filmofil. Roman. Sejtarija, Sarajevo 2000.
- Imotski kadija. Roman. Ogledalo, Sarajevo 2000.
- Tri Sabahudina. Tragična komedija. Praizvedba u Kamernom teatru 55 u Sarajevu # 12. 2001.
- Izabrane Igre. Drame. Svjetlost, Sarajevo 2000.
- Buduće svršeno vrijeme. Poezija. DES, Sarajevo 2001.