Prijeđi na sadržaj

Interleukin 11

Izvor: Wikipedija
edit
Interleukin 11
Identifikatori
SimboliIL11; AGIF; IL-11
Vanjski IDOMIM147681 MGI107613 HomoloGene535 GeneCards: IL11 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
VrstaČovekMiš
Entrez358916156
EnsemblENSG00000095752ENSMUSG00000004371
UniProtP20809Q3V0U3
Ref. Sekv. (iRNK)NM_000641NM_008350
Ref. Sekv. (protein)NP_000632NP_032376
Lokacija (UCSC)Chr 19:
60.57 - 60.57 Mb
Chr 7:
4.38 - 4.38 Mb
PubMed pretraga[1][2]

Interleukin 11 (IL-11) je protein koji je kod ljudi kodiran IL11 genom.[1][2]

IL-11 je multifunkcionalni citokin koji je prvo izolovan 1990. godine iz kičmene moždine-izvedenih stromalnih ćelija. On je ključni regulator of više evenata hematopoeze, pogotovu stimulacije sazrevanja megakariocita.[3] On je isto poznat pod imenima inhibitorni faktor adipogeneze (AGIF)[4] i oprelvekin.

U poređenju sa drugim interleukinima, IL-11 je relativno slabo karakterisan.

Struktura

[uredi | uredi kod]

LJudski IL-11 gen, koji sadrži 5 eksona i 4 introna, je lociran na hromozomu 19,[1] i kodira 23 kDa protein. IL-11 is je član IL-6 citokinske familije, koja je osobena po upotrebi zajedničkog koreceptora gp130. Signal specifičnost daje IL-11R alfa podjedinica.

Signalizacija

[uredi | uredi kod]

Prenos signala se inicira nakon IL-11 vezivanja za IL-11R alfa i gp130, što omogućava homodimerizaciju gp130 molekula. Ovo omogućava gp130-asociranoj JAK kinazi da se aktivira i da fosforiliše intracelularne tirozinove ostatke na gp130.[5][6]

Funkcija

[uredi | uredi kod]

Za IL-11 je bilo pokazano da poboljšava oporavak trombocita nakon hemoterapijom-uzrokovane trombocitopenije, inducira akutnu fazu proteina, modulira antigen-antitelo odziv, učestvuje u regulaciji proliferacije i diferencijacije koštanih ćelija, i možda može biti korišćen kao terapeutik za osteoporozu. IL-11 stimuliše rast određenih limfocita, i u modelu na glodarima, stimuliše povećanje kortikalne debljine i jačanje dugačkih kostiju. Pored toga što ima limfopoetske/hematopoetske i osteotrofske osobine, on funkcioniše u mnogim drugim tkivima, uključujući mozak, creva i testise.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 McKinley D, Wu Q, Yang-Feng T, Yang YC (1992). „Genomic sequence and chromosomal location of human interleukin-11 gene (IL11)”. Genomics 13 (3): 814–9. DOI:10.1016/0888-7543(92)90158-O. PMID 1386338. 
  2. Mire-Sluis, Anthony R.; Thorpe, Robin, ur. (1998). Cytokines (Handbook of Immunopharmacology). Boston: Academic Press. ISBN 0-12-498340-5. 
  3. Paul SR, Bennett F, Calvetti JA, Kelleher K, Wood CR, O'Hara RM, Leary AC, Sibley B, Clark SC, Williams DA (1990). „Molecular cloning of a cDNA encoding interleukin 11, a stromal cell-derived lymphopoietic and hematopoietic cytokine”. Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 87 (19): 7512–6. DOI:10.1073/pnas.87.19.7512. PMID 2145578. 
  4. Kawashima I, Ohsumi J, Mita-Honjo K, Shimoda-Takano K, Ishikawa H, Sakakibara S, Miyadai K, Takiguchi Y (1991). „Molecular cloning of cDNA encoding adipogenesis inhibitory factor and identity with interleukin-11”. FEBS Lett. 283 (2): 199–202. DOI:10.1016/0014-5793(91)80587-S. PMID 1828438. 
  5. Heinrich PC, Behrmann I, Haan S, Hermanns HM, Müller-Newen G, Schaper F (August 2003). „Principles of interleukin (IL)-6-type cytokine signalling and its regulation”. Biochem. J. 374 (Pt 1): 1–20. DOI:10.1042/BJ20030407. PMC 1223585. PMID 12773095. 
  6. Thomas J. Kindt, Richard A. Goldsby, Barbara Anne Osborne, Janis Kuby (2006). Kuby Immunology (6 izd.). New York: W H Freeman and company. ISBN 1-4292-0211-4. 

Literatura

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]