Baltijsk

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Baltijsk
Panorama grada i njegove luke
Panorama grada i njegove luke
Koordinate: 54°39′N 19°55′E / 54.650°N 19.917°E / 54.650; 19.917
Država  Rusija
Federalni subjekt Kalinjingradska oblast
Rajon Baltijski
Gradska prava 1725.[1]
Vlast
 - gradonačelnik Maksim Bričuk
Površina
 - Ukupna 50 km²[2]
Visina 10[3]
Stanovništvo (2021.)
 - Grad 33,946[3]
 - Gustoća stan. / km²[3]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 238510-238521[3]
Pozivni broj 40145[3]
Karta
Baltijsk na karti Kalinjingradska oblast
Baltijsk
Baltijsk
Pozicija Baltijska u Kalinjingradskoj oblasti

Baltijsk (ruski: Балтийск, njemački: Pillau do 1946.) je lučki grad od 33,946 stanovnika[3] na zapadu ruske Kalinjingradske oblasti.[1] .

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]

Baltijsk je najjugozapadniji grad u Rusiji, koji se nalazi 50 km zapadno od Kalinjingrada. Najveći dio grada leži na obali Baltičkog mora na Sambijskom poluotoku, razdvojen od sprudi Baltičke kose - Baltijskim tjesnacem.[2]

Grad se prostire duž obale oko pet km. Ukupna površina užeg Baltijska je oko 50 km², a područje Baltijskog gradskog okruga, u koji je uključen i grad Primorsk i nekoliko manjih sela, je oko 100 km², Dužina plaža je oko 42 km. U prošlosti je teritorij bio prekriven gustim crnogoričnim šumama, koje su djelomično očuvane do danas. [2]

Centar grada

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Historija grada seže u 13. vijek, kad je 1258. dokumentirano ribarsko selo Vogram (danas predgrađe). Prvi zapis o Pillau ili Pillu (od pruskog pilen - utvrda) datira iz 1363., danas je to kvart poznat pod imenom Stari Pillau, koji se dijeli na dva dijela; Veliki Pillau bliže moru i Mali Pillau.[1]

Teutonski viteški red je 1260. zauzeo utvrdu Starih Prusa Naitepile. Red je na najvišoj točki u tom području podigao višekatnu masivnu zgradu za naplatu prolaza brodićima plitkim tjesnacem u lagunu, koju je odredila Hanza 1361. Od 1443. Red je dobivao dvije trećine tog prihoda, a naselja u Vislanskoj laguni jednu trećinu.[4]

Razvoj mjesta ubrzala je velika oluja u septembru 1510. kad je more probilo današnji trajni Baltijski tjesnac koji razdvaja Baltičku kosu od Sambijskog poluotoka i povezuje Baltičko more i Vislansku lagunu. Plovni tjesnac omogućio je Pillau da se razvije u glavnu luku, tad je uz Stari i izrastao i Novi Pillau.[1]

Tokom 16. vijeka građena je luka sa skladištima i utvrde.

U 17. vijeku za Tridesetogodišnjeg rata kad je Prusko vojvodstvo zaratilo sa Švedskom u julu 1626. se švedski kralj Gustav II Adolf iskrcao sa velikom vojskom i za tri sata zauzeo Pillau. Šveđani su podigli jednu od glavnih atrakcija današnjeg Baltijska - peterokutnu zvijezdastu citadelu.[1] Nakon sklapanja primirja sa Pruskim vojvodstvom 1635., tu citadelu (tada još nedovršenu) kupili su stanovnici grada za 10 000 talira, a godinu dana kasnije Brandenburške trupe ušle su u Pillau.[1]

Relativno dugo razdoblje mira počelo je za Pillau nakon sklapanja poljsko-švedskog mirovnog ugovora 1660. U to je vrijeme novi izborni knez Brandenburg-Pruske Friedrich Wilhelm, koji je shvatio stratešku važnost Pillaua, počeo je ulagati napore u razvoj mjesta. Tad je podignuta kamena crkva, mlin i svjetionik. Pored tog je stanovnicima, kojih je tad bilo 300 bilo dopušteno trgovati sa vlasnicima brodskog tereta.[1]

Značajan datum za Pillau bio je 8. januar 1725. kad je pruski kralj potpisao - dekret kojim je naselju dao status grada. Dvadeset godina kasnije - 1745., podignuta je gradska vijećnica, razorena krajem Drugog svjetskog rata.[1]

U toku Sedmogodišnjeg rata 1758. Kraljevinu Prusku su okupirale ruske trupe. Tad su u Pillau podignuti Ruski nasip i pravoslavna crkva.[1]

Za Napoleonskih ratova Pruska je zaratila sa Napoleonovim Carstvom, zbog tog je francuska vojska 1. juna 1807. ušla u Pillau, ali nije uspjela zauzeti citadelu, jer je već 2. jula iste godine sklopljen Tilsitski mir. Francuske trupe su ponovno zauzele Pillau-1812., prilikom povlačenja iz Rusije, ali su se povukle 8. februara 1812. pred naletom ruskog korpusa.[1]

U Pillauu je 1816. izgrađen novi svjetionik visok 31,38 metara, a 1871. izvršena je potpuna rekonstrukcija citadele.[1]Željeznička pruga do Königsberga izrađena je 1865.[4] Kad je novemru 1901. otvoren Kalinjingradski kanal, kojim su i veći brodovi mogli doploviti do Königsberga, gatovi Pillaua su opustjeli, pa je to imalo velike posljedice na ekonomiju, pa je grad počeo stagnirati.[1]

Za Drugog svjetskog rata mnogi građani Istočne Pruske pobjegli su iz luke Pillau na zapad – odavde je brodovima preveženo 625 000 ljudi.[4]

Na kraju Drugog svjetskog rata za grad su se vodile velike borbe između jedinica Wehrmachta i Crvene armije (11. gardijska armija) koja je zauzela Pillau krajem aprila 1945. Grad je već u novembru 1946. prezvan u Baltijsk.[1]

Za sovjetske vlasti je 1952. stvorena najveća pomorska baza na Baltiku, što mu je odlučilo sudbinu jer je postao zatvoren grad. Dekretom iz 1994. stvoren je Baltijski gradski okrug, u kom su pored Baltijska, bili Primorsk i nekoliko sela; Divno, Lunino, Cvetno, Beregovo, kao i čitava Baltička kosa.[1]

Nakon raspada SSSR-a poduzeti su koraci za obnovu civilne vlasti u gradu, pa je 2004. dio baltičke pomorske baze predat Ministarstvu transporta da ga koristi trgovačka mornarica. Odlukom Kalinjingradske regionalne dume 2008., ukinut je Baltički gradski okrug, umjesto njega stvoren je Baltički općinski okrug, u koji je uključen grad Primorsk i selo Divnoe.[1]

Privreda[uredi - уреди | uredi kôd]

Pored tog što je velika pomorska baza i trgovačka luka Baltijsk je grad sa remontnim brodogradilištem i pogonima mašinske i lake industrije. Dobro je povezan željeznicom sa beloruskim, litvanskim i poljskimgradovima.[5]

Pobratimski gradovi[uredi - уреди | uredi kôd]

Baltijsk ima ugovore o pobratmstvu sa slijedećim gradovima[6];

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 „История” (ruski). Aдминистрациa Балтийского городского округа. https://baltijsk.gov39.ru/city/history.php. Pristupljeno 12.01. 2022. 
  2. 2,0 2,1 2,2 „История” (ruski). Aдминистрациa Балтийского городского округа. https://baltijsk.gov39.ru/city/index.php. Pristupljeno 12.01. 2022. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Kaliningrad Oblast (engleski). City population. https://www.citypopulation.de/en/russia/kaliningrad/. Pristupljeno 12.01. 2022. 
  4. 4,0 4,1 4,2 „Geschichte von Baltijsk - Pillau” (njemački). Ostpreussen. http://www.ostpreussen.net/ostpreussen/orte.php?bericht=1431. Pristupljeno 12.01. 2022. 
  5. Baltiysk (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/place/Baltiysk. Pristupljeno 12.01. 2022. 
  6. „Балтийск: о городе” (ruski). Балтийск, Калининградская область. http://www.baltysk.ru/baltysk_00.shtml. Pristupljeno 12.01. 2022. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]