Kamjanjec-Podiljski

Izvor: Wikipedia
Kamjanjec-Podiljski
Кам’янець-Подільський
Panorama historijskog centra grada
Panorama historijskog centra grada
Zastava Kamjanjeca-Podiljskog
Zastava
Grb Kamjanjeca-Podiljskog
Grb
Koordinate: 48°68′N 26°58′E / 49.133, 26.967
Država  Ukrajina
Oblast Hmeljnička oblast
Osnovan 1062 (Prvi put spomenut)
Gradska prava 1795
Vlast
 - Gradonačelnik Mihajlo Simaškevič
Površina
 - Ukupna 27,871 km²
Stanovništvo (2013.)
 - Grad 102 743
Vremenska zona EEST (UTC+2)
Poštanski broj 32300-32318
Pozivni broj +380-3849
Službena stranica kamenec-podolski
Karta
Kamjanjec-Podiljski na karti Ukrajina
Kamjanjec-Podiljski
Kamjanjec-Podiljski

Kamjanjec-Podiljski (ukrajinski: Кам’янець-Подільський, ruski: Каменец-Подольский) je grad od 102 743 stanovnika.[1]u zapadnoj Ukrajini.

Grad je bio poznat kao tradicionalna prijestolnica Podolja i Hmeljničke oblasti, danas je samo administrativni centar - istoimenog rajona.

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Kamjanjec-Podiljski leži na jugu Hmeljničke oblasti, u kotlini rijeke Smotrič (lijeva pritoka Dnjestra, udaljen oko 101 km južno od svog administrativnog centra Hmeljnicki i 88 km sjeveroistočno od grada Černivci

Historija[uredi - уреди]

Antika[uredi - уреди]

Brojni historičari pretpostavljaju da su još antički Dačani osnovali svoje naselje na mjestu današnjeg grada. Također se pretpostavlja da se to naselje zvalo; Petridava ili Klepidava, a obje su sintagma od riječi petra (grčki) ili lapis (latinski koje znače kamen i dačke riječi dava, koja znači znači grad.[2]

Srednji vijek[uredi - уреди]

Utvrda Kamjanjec-Podiljski

Novovjeki Kamjanjec-Podiljski se prvi put spominje - 1062. kao naselje Istočnih Slavena u sklopu Kijevske Rusije.[3]

Od sredine 13. vijeka Podolje i Kamjanjec su postali meta mongolskih invazija.[3] Od 1352. Kamjanjec je u sastavu Kraljevine Poljske, pa je za vrijeme vladavine kralja Kazimira III., postao prijestolnica Podolskog vojvodstva. Za njihove vladavine je Utvrda Kamjanjec temeljno obnovljena i značajno proširena, jer se u to vrijeme pojavila opasnost osmansko - tatarskih provala. Poljska vojska zauzela je grad 1420., nakon tog su prestale borbe između poljsko - litvanskih feudalaca, od tad Kamjanjec ima status kraljevskog grada.[3]

Novo doba[uredi - уреди]

židovska zajednica iz Kamjanjeca, proživila je teške dane za vrijeme ustanka kozačkog hetmana Bogdana Hmeljnickog (1648-58), jer je s jedne strane trpjela udare hmeljničkih kozaka, a s druge strane i napade Krimskih Tatara.

Nakon sklapanja Mira iz Bučača - 1672. sa Osmanlijama - Kamjanjec je slijedećih 27 godina postao dio Osmanskog carstva[3] i prijestolnica vilajeta Podolje. Zbog stalne opasnosti koje je predstavljalo Osmansko carstvo na granicama Poljsko-Litavske unije, kralj Jan III. Sobjeski izgradio je Utvrdu svetog trojstva (Okopy Świętej Trójcy), nedaleko od Kamjanjeca. Ona nije dugo služila svrsi, jer je nakon potpisivanja Karlovačkog mira 1699. Kamjanjec vraćen pod poljski suverenitet.[3] Ali je i nakon tog perioda utvrda stalno proširivana i ojačavana tako da je vremenom postala najveća i najmoćnija utvrda Poljsko-Litavske Unije. Ostatci starih bedema još i danas čuvaju u sebi metalne krhotine brojnih topovskih granata ispaljenih u vrijeme brojnih opsada.

Francuska karta grada iz 1691.

Sredinom 18. vijeka Kamjanjec-Podiljski postao je poznat kao centar žestokih teoloških sukoba između dviju židovskih grupa; talmudovaca i kabalista (koje je predvodio reformator Jacob Frank, 1726. -1791.), u to vrijeme grad je bio sjedište biskupa Dembowskog, koji je jednostrano stao na stranu kabalista i naredio javno spaljivanje talmudskih kniga po ulicama grada 1757 godine.

Nakon Druge podjele Poljske - 1793. Kamjanjec je pripao Ruskom carstvu[3], a od 1795. postao prijestolnica Podolske gubernije.[3] Jedan od tornjeva utvrde koristio se kao zatvor za Ustima Karmeljuka, vođu seljačkog ustanka, koji se zbio između 1813. - 1835. Ustim je iz zatvora bježao čak tri puta, pa ga je Maksim Gorki nazvao ukrajinskim Robin Hoodom.

Krajem 19. vijeka u Kamjanjecu je živjelo 36 000 stanovnika, on je u to vrijeme bio velik religijski centar, sa 50 bogomolja i šest škola (uključujući i 2 djevojačke).[3] Na početku 20. vijeka u gradu je živjelo 40 000 stanovnika.

Prvi svjetski rat[uredi - уреди]

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, grad su od 1915. okupirale jedinice Austro-Ugarske. Nakon kolapsa Ruskog Carstva i Oktobarske revolucije 1917. grad je bio nakratko postao dijelom Ukrajinske Narodne Republike. On je čak zakratko bio i glavni grad te države, i to od juna 1919. nakon što je Crvena armija zauzela Kijev, pa je u njemu djelovao i Ukrajinski državni univerzitet sa prvim rektorom Ivanom Ogienkom.[3]

Za vrijeme poljsko-sovjetskog rata, Kamjanjec su okupirale jedinice poljske vojske, ali je nakon potpisivanja - Mirovnog ugovoroa iz Rige 1921 potpao pod Sovjetski Savez u sklopu Ukrajinske SSR.

Sovjetska era[uredi - уреди]

Na samom početku sovjetske vladavine - Kamjanjec je ostao administrativni centar ukrajinske Oblasti Kamjanjec-Podiljski, kasnije je on premješten u grad Proskuriv (današnji Hmeljnicki). U to vrijeme većinski stanovnici grada bili su Poljaci i Ukrajinci, uz relativno brojne manjinske zajednice Židova i Armenaca.

Za sovjetske vlasti je dio građana poljske i ukrajinske nacionalnosti, koji su prije tog radili protiv sovjetske vlasti prisilno deportiran u Sibir.

Drugi svjetski rat[uredi - уреди]

Kamjanjec su zauzele jedinice njemačkog Wehrmachta već u julu 1941., a oslobodila ga je Crvena armija u jesen 1944. nakon danonoćnog bombardiranja i žestokih borbi, tako da je dobar dio grada bio u ruševinama.[3]

Jedan od prvih i najvećih masakra holokausta dogodio se 27. augusta 1941 pored Kamjanjec-Podiljskog. U svega dva dana pobijeno je 23 600 Židova, najveći dio od njih bili su mađarski Židovi (14 000 - 16 000) a ostatak su činili poljski Židovi. Istraživači holokausta navode masakr iz Kamjanjeca, kao prvi primjer takvog zločina u tzv. Konačnom rješenju židovskog pitanja. Po živim svjedocima tog događaja, izvršitelji se uopće nisu trudili da prikriju svoje zločine od lokalnog stanovništva.[4]

Nakon rata Kamjanjec-Podiljski razvio se kao industrijski centar, podignute su tvornica cementa, kablova i strojeva i otvorene brojne obrazovne institucije.[3]

Znamenitosti[uredi - уреди]

Najveće atrakcije grada su utvrda Стара фортеця, katedrala Sv. Petra i Pavla i stara poljska vijećnica koje se nalaze u Starom gradu. To je historijski centar grada, koji se prostire na površini od 121 hektara unutar pitoresknog riječnog poluotoka u kanjonu okruženim stijenama visokim 40 metara. On je unikatna kombinacija prirodnih ljepota i arhitekture, sa objektima građenim od 16. do 20. vijeka, među kojima se ističu brojne crkve (različitih religija) i utvrda iz kasnog srednjeg vijeka.[3]

Zbog svega skupa regionalna vlada predložila je Unescu u Parizu 1997. da ga uvrsti na Popis svjetske baštine.[3]

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. "Ukaraine: Chmel'nyckyj / Хмельницький" (engleski). City population. http://www.citypopulation.de/php/ukraine-chmelnyckyj.php. pristupljeno 02. 04. 2014. 
  2. "Perła Podola" (poljski). Niedziela. http://www.niedziela.pl/artykul/66395/nd/Perla-Podola. pristupljeno 02. 04. 2014. 
  3. 3.00 3.01 3.02 3.03 3.04 3.05 3.06 3.07 3.08 3.09 3.10 3.11 3.12 "История" (ukrajinski). Каменец-Подольский. http://www.kp-tour.com.ua/istoriya/. pristupljeno 02. 04. 2014. 
  4. "The Holocaust of Jewish Marmaros" (engleski). JewishGen. http://www.jewishgen.org/yizkor/maramures/mar093.html. pristupljeno 02. 04. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди]