Hej Sloveni
Hej, Sloveni/Hej, Slaveni bila je himna SFRJ od 1945. do 1992. s verzijama na slovenskom, hrvatsko-srpskom, hrvatskom, srpskom i makedonskom jeziku. Osnovanjem Savezne Republike Jugoslavije, Hej, Slaveni je postala himnom te države, a kasnije i himna SCG. Danas nije u upotrebi.
Sadržaj/Садржај |
Povijest [uredi - уреди]
Hej, Slovaci [uredi - уреди]
Pjesmu je napisao slovački sveštenik, pjesnik i povjesničar Samo Tomašik dok je bio u posjetu Pragu 1834. On je bio ozlojeđen zbog toga što se njemački jezik češće čuo na ulicama Praga od češkog. Tomašik je zapisao u svoj dnevnik:
U matici Pragu, biseru zapadnoslavenskog svijeta, koji će biti izgubljen u Njemačkom moru, što čeka moja draga domovina, Slovačka, koja gleda u Prag kao duhovnog odgojitelja? Uznemiren tom mišlju, sjetio sam se stare poljske pjesme Jeszcze Polska nie zginęła, póki my żyjemy (Poljska nije nestala dogod mi živimo). Ta poznata melodija je izazvala da moje srce izbaci Hej, Slovaci, ešte naša slovenska reč žije (Hej, Slovaci, naš slovački jezik još živi)... Otrčao sam u svoju sobu, zapalio svijeću i napisao tri inačice u moj dnevnik. Pjesma je završena u trenutku. (Dnevnik Sama Tomašika, nedjelja, 2. studeni 1834.)
Pan-slavenska himna [uredi - уреди]
Tomašik je uskoro izmijenio stihove da bi uključio sve Slavene i Hej, Slaveni je postala vrlo poznata pjesma koja je podržavala pan-slavenski nacionalizam i pan-slavenska osjećanja, posebno u slavenskim zemljama kojima je vladala Austrija. Ona je tiskana u brojnim magazinima i kalendarima i pjevala se na političkim skupovima, postajući nezvaničnom himnom pan-slavenskog pokreta.
Njena popularnost se nastavila uvećavati kada je usvojena kao zvanična himna Sokolskog društva, koji je zasnovan na pan-slavenskim idealima i bio je aktivan širom Austro-Ugarske. 1905., podizanje spomenika slovenskom pjesniku France Prešernu u Ljubljani je slavljeno od strane velike mase ljudi pjevanjem Hej, Slaveni. Tijekom Prvog svjetskog rata, pjesmu su često koristili slavenski vojnici sa suprotstavljenih strana kako bi razgovarali zajedničkim nacionalističkim osjećanjima i da izbjegnu prolivanje krvi. Mnogi slovenski i hrvatski pripadnici Sokolskog pokreta koji su bili novačeni u austro-ugarsku vojsku su se dobrovoljno predavali srpskim i ruskim vojnicima i često su prelazili na njihovu stranu. Pjesma se s njima proširila po Balkanu i Rusiji i ostala je popularna u međuratno doba.
Slovačka himna [uredi - уреди]
U Slovačkoj, pjesma Hej, Slovaci smatra se nezvaničnom himnom Slovaka kroz modernu povijest, posebice u vremenima revolucija. Iako je nakon Prvog svjetkog rata pjesma „Nad Tatrou sa blýska“ postala zvanična slovačka himna u Čehoslovačkoj i opet 1993. u nezavisnoj Slovačkoj, pjesma se još uvijek smatra drugom himnom od strane mnogih (uglavnom nacionalista). Ona je bila zvanična himna Slovačke tijekom Drugog svhetskog rata.
Jugoslavija [uredi - уреди]
1941, Sile Osovine su napale Kraljevinu Jugoslaviju i pobijedili je u kratkotrajnom Aprilskom ratu. Pošto je međuratna himna, koja se sastojala iz himni Slovenaca (Naprej, zastava slave), Hrvata (Lijepa naša domovino) i Srba (Bože pravde), imala mnogo referenci na kralja i kraljevstvo, antirojalistički partizani predvođeni Josipom Brozom Titom su odlučili jednom je odbaciti i primiti Hej, Slaveni. Pjesma je pjevana i na Prvom i Drugom zasjedanju AVNOJa, zakonodavnog tijela partizanskog pokreta i postupno je postajala smatrana za nacionalnu himnu nove Jugoslavije.
Stara himna je zvanično napuštena nakon oslobođenja 1945., ali nova himna nije bila zvanično usvojena. Bilo je više pokušaja da se promoviraju nove, više jugoslovenske pjesme kao nacionalna himna, ali nijedna nije dobila veću podršku javnosti i Hej, Slaveni se nastavila nezvanično koristiti. Potraga za boljim kandidatima je konačno napuštena i 1977., Hej, Sloveni je postala zvaničnom himnom Jugoslavije.
Srbija i Crna Gora [uredi - уреди]
Nakon raspada SFRJ tijekom 1991.-92., kada su samo Srbija i Crna Gora ostale u federaciji, Hej, Slaveni nastavlja se koristiti kao zvanična himna Savezne Republike Jugoslavije. Državi je 2003. promijenjeno ime u Srbija i Crna Gora i očekivalo se da će biti usvojena nova himna, ali pošto nije donesen sporazum oko narodnih simbola, Hej, Slaveni je ostala himna državne zajednice.
Mješavina crnogorske himne Oj, svijetla majska zoro i srpske Bože pravde je predložena, ali ovaj pokušaj je bio odbijen nakon prigovora Srpske Narodne Stranke i Socijalističke Narodne Partije koji su pitali za stav vođa Srpske Pravoslavne Crkve.
Pošto je Crna Gora postala nezavisna 2006., ovo pitanje je riješeno i Hej, Slaveni nije više korištena kao zvanična himna država nasljednica.
Stihovi [uredi - уреди]
|
Хеј, Словени, јоште живи Живи, живи, дух словенски Нек' се сада и над нама Ми стојимо постојано |
Hej Slaveni, jošte živi Živi, živi duh slavenski Nek se sada i nad nama Mi stojimo postojano |
Hej Slovani, naša reč Živi, živi, duh slovanski, Naj tedaj nad nami Bratje, mi stojimo trdno |
Еј, Словени, жив е тука Жив е вечно, жив е духот Пустошејќи, нека бура Стоиме на стамен-прагот |
Engleskom [uredi - уреди]
Hey, Slavs, it still lives,
The word of our grandfathers
While for the people the hearts beat
Of their sons
Long live, the spirit Slavic
You will live for ages
Futile is the Hell's abyss
Futile the fire of thunder
Even if now above us
Bura shatters everything
Let stones break, let oak shatter
Let earth quake
We stand steadily
Like river gorges
Damned be the traitor
Of his homeland!
Obrade [uredi - уреди]
Slovenska muzička grupa Laibach je Hej Slaveni iskoristila kao podlogu svoje pjesme Slovania na albumu Volk inspiriranom državnim himnama.
Eksterni linkovi [uredi - уреди]
