Slavistika
Slavistika (njemački: Slawistik; engleski: Slavic studies; italijanski: Slavistica; francuski: Slavistique; ruski: Славистика; češki: Slavistika; poljski: Slawistyka; bugarski: Славистика) je akademska disciplina koja se bavi slavenskim studijama, slavenskim jezicima, književnošću i kulturom. Jezikoslovci i filozofi koji se bave proučavanjem slavistike nazivaju se slavistima. Slavistika se pojavila krajem 18. i početkom 19. vijeka, istovremeno sa nacionalnim buđenjem raznih naroda slavenskog porijekla i pokušajima uspostavljanja zajedničke svijesti o slavenskoj zajednici, posebno popularno u Pan-slavenskom pokretu. Među prvim naučnicima koji su koristili termin je Jozef Dobrovoljski.
Danas se slavistika uobičajeno dijeli na tri perioda. Sve do 1876. slavisti su primarno bili fokusirani na dokumentiranje i izdavanje klasičnih i tradicionalnih dijela na narodnim jezicima, kao i na izdavanje prvih modernih rječnika i gramatika za većinu slavenskih jezika. Drugi je period završio sa krajem Prvog svjetskog rata i obilježio ga je snažan razvoj slavističke filologije i lingvistike, primarno među slavistima aktivnima van samih slavenskih zemalja i zajednica kao što su bili August Schleicher i August Leskien na Univerzitetu u Leipzigu.
Po završetku Prvog svjetskog rata slavisti su svoju pažnju usmjerili primarno na dijalektologiju, dok se sama disciplina nastavila značajnije razvijati i u samim slavenskim zemljama. Po završetku Drugog svjetskog rata došlo je do snažnog razvoja i procvata slavističkih studija. Značajno je na takav razvoj djelovao i sukob između zapadnih zemalja i zemalja Istočnog bloka koji je za posljedicu imao rast interesa zapadne akademske zajednice za sveobuhvatno izučavanje društava istočne Evrope. Kraj Hladnoga rata doveo je do slabljenja interesa i institucionalne potpore za izučavanje slavistike na mnogim svjetskim univerzitetima.
Grane[uredi | uredi kod]
Tradicionalno se slavistika dijeli u tri velike grupe, slično podjeli slavenskih jezika (u zagradama):
- zapadna slavistika
- bohemistika (češki), slovakistika (slovački), polonistika (poljski), kašubistika (kašupski), polabistika (polapski) i sorabistika (lužičkosrpski)
- istočna slavistika
- južna slavistika
Slavisti[uredi | uredi kod]
Poznati slavisti u prošlosti[uredi | uredi kod]
- Jozef Dobrovski (1753-1829) iz Bohemije
- Jernej Kopitar (1780–1840) iz Kranjske
- Vuk Stefanović Karadžić (1787–1864) iz Mačve
- Pavel Josef Šafařík (1795–1861) iz Košičkog kraja
- Fran Miklošič (1813–1891) iz Štajerske
- Đuro Daničić (1825–1882) iz Bačke
- Vatroslav Jagić (1838–1923) iz centralne Hrvatske
- Antoine Meillet (1866–1936) iz Overnje
- Aleksandar Belić (1876–1960) iz Beograda
- André Vaillant (1890–1977) iz Pikardije
Suvremeni slavisti[uredi | uredi kod]
Vidi još[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Katedra za slavistiku Arhivirano 2016-05-03 na Wayback Machine-u Filološkog fakulteta Univerzitet u Beogradu
- Odjel za slavistiku Filozofskog fakulteta Univerzitet u Ljubljani
- Odsjeci za slavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
- Odsek za slavistiku Arhivirano 2019-07-20 na Wayback Machine-u Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu
- Odsjek za slavenske jezike i književnosti Arhivirano 2016-04-14 na Wayback Machine-u Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu
- Fakultet slavenskih filologija Univerziteta u Sofiji
- Lista slavističkih i regionalnih publikacija
- Antragstellerin des Projekts Virtuelle Fachbibliothek Slavistik
- The Association for Slavic, East European, & Eurasian Studies
- The Canadian Association of Slavists-l'Association Canadienne des Slavistes
- Институт славяноведения Российской академии наук
- School of Slavonic and East European Studies na Londonskom univerzitetskom koledžu
- Le Centre d’études slaves na Univerzitetu Pantheon-Sorbonne
- L'Associazione Italiana degli Slavisti