Lijepa naša domovino

Izvor: Wikipedia

Lijepa naša domovino je državna himna Hrvatske za koju je tekst 1835. godine napisao Antun Mihanović, a uglazbio 1846. godine Josip Runjanin.

Tekst[uredi - уреди]

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!
Mila kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila kuda si nam ravna,
Mila kuda si planina!
Teci Savo, Dravo teci,
Nit'ti Dunav silu gubi!
Sinje more, svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi!
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

Autor riječi - Antun Mihanović[uredi - уреди]

Antun Mihanović (1796-1861), jedan od pjesnika ilirskog preporoda, napisao je pjesmu “Horvatska domovina”, koja je objavljena 1835. godine u desetom broju književnog lista Danica, koji je tada bio nositelj književnog preporoda.

Pjesma ima ukupno 14 kitica i cijela se može naći ovdje: Horvatska domovina

Autor napjeva - Josif Runjanin[uredi - уреди]

Popijevka “Lijepa naša domovino” nastala je krajem 1840-ih. Ne zna se točna godina njezina nastanka, ali obično se uzima 1848. Nije posve sigurno ni tko je kompozitor, ali se u drugoj polovici 19. vijeka uvriježilo mišljenje da je to Josif Runjanin,Srbin kršten u pravoslavnjoj crkvi u Vinkovcima. (1821-1878). Runjanin nije imao formalno glazbeno obrazovanje, a 1848. je bio kadet u graničarskom pješadijskom puku br. 10 u Glini. Zato se smatra da je popijevka skladana u Glini.

Runjanin je uglazbio samo dvije kitice Mihanovićeve pjesme, pa je popijevka zapravo dvodijelna pjesma sa 16 taktova (a a1 b a1). Običaj je da se pjevaju samo četiri kitice: prva i druga, te pretposljednja i posljednja (vidi riječi gore)..

Muzičke prerade i naslov[uredi - уреди]

Ne zna se kako je izgledao izvorni napjev. Prvi poznati zapis potječe od Vatroslava Lichteneggera, pjevačkog pedagoga, iz 1861. godine. Slušao je kako pjevaju njegovi učenici (učiteljski pripravnici) i zabilježio note, “ukajdiv melodiju onako kako su mu pripravnici pjevali” (F.Ks.Kuhač). Lichtenegger je priredio skladbu za muški četveropjev. Godine 1862. njegova je verzija objavljena u “Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora” (svezak II, broj 9) Narodnoga zemaljskoga glazbenog zavoda u Zagrebu.

U godinama koje su uslijedile, popijevka se pojavljivala u raznim zbirkama pod naslovom “Hrvatska Domovina”, a pod imenom “Liepa naša” nalazimo je prvi put 1864. godine u zbirci “raznih četveropjev(h) što ih izdade Glasbeno društvo duh(ovne) mlad(eži) Zag(rebačke)".

Ta dva naslova su se izmjenjivala do 1890-ih godina, kada se kao naslov uvriježio prvi stih, “Lijepa naša domovino”.

Bilo je i drugih glazbenih varijanata nakon Lichteneggera. Popijevka se uređivala za različite zborove i pritom mijenjala, a današnja varijanta potječe od Franje Dugana starijeg (1919).

I danas postoje mnoge glazbene verzije ove pjesme: za muške, ženske, dječje i mješovite zborove, tamburaške i puhačke sastave, orgulje, klavir, te simfonijski orkestar.

Službeni notni zapis himne je konačno utvrđen 1990. godine u članku 17. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.

Tekstualne prerade[uredi - уреди]

Današnji tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev original. Osim što je bilo nužnih promjena zbog moderniziranja jezika, uvedeno je i par značenjskih promjena.

Promjene značenja kroz povijest koje se nisu održale:

  • junačka -> hrvatska
  • da bi vazda sretna bila -> daj, o Bože, sretna bila
  • hitro -> Drino (2. svjetski rat)

Promjene značenja koje su ostale u današnjoj verziji:

  • hitra -> Dravo
  • kud li šumiš -> sinje more
  • svog doma -> svoj narod

Službeni tekst himne je konačno utvrđen 1990. godine u članku 16. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.

Status himne[uredi - уреди]

Tijekom 19. stoljeća "Lijepa naša" se pjevala u svečanim nacionalnim prilikama kao i razne druge popjevke.

Bila je samo jedna od mnogih narodnih himna, koje je zapisao F.Ks. Kuhač 1889. godine (Bože živi, Još Hrvatska ni propala, Mi smo, braćo ilirskog itd.).

Godine 1891., prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu, prvi put je navedena kao "hrvatska himna" i pjevala se pod naslovom "Lijepa naša".

Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio se Hrvatskom saboru 1907. godine “glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme Lijepa naša domovino hrvatskom himnom”.

Iako sabor nije reagirao, "Lijepa naša" je postala neslužbena hrvatska himna, a u svečanim prilikama se izvodila odmah iza Carevke.

Kad je Hrvatska 29.10. 1918. stekla (kratkotrajnu) nezavisnost, Sabor je pjevao "Lijepu našu".

Također se neslužbeno pjevala između dva svjetska rata.

Za vrijeme 2. svjetskog rata bila je službena himna Nezavisne države Hrvatske, ali se izvodila i na područjima Hrvatske pod kontrolom partizana. Poslije rata nije ugušena, nego se u svečanim prilikama svirala odmah nakon jugoslavenske himne.

Prvi put u histroiji je službeno proglašena državnom himnom u prvom ustavnom amandmanu (točka 4.) dana 29.2. 1972. godine. U točki je pisalo da je "Himna Socijalističke Republike Hrvatske (...) Lijepa naša domovino", što je uneseno u Ustav SR Hrvatske 1974. godine.

Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine navodi da "Lijepa naša domovino" ima status i funkciju hrvatske državne himne, a Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske navodi njezin službeni tekst i notni zapis, koji su time postali obavezni.

Vanjske veze[uredi - уреди]