HNK Rijeka

Izvor: Wikipedia
HNK Rijeka
Hrvatski nogometni klub Rijeka
Nema grba ? Postavite ga sami.
Općenito
Liga 1. HNL
Osnivanje 1946.
Nadimci 'riječki bijeli'
Stadion Stadion Kantrida, Rijeka
(11000 gledatelja)
Ličnosti
Predsjednik Hrvatska Damir Mišković
Trener Slovenija Matjaž Kek
Dresovi
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Domaći
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Gostujući

HNK Rijeka je hrvatski nogometni klub iz Rijeke.

Povijest[uredi - уреди]

HNK Rijeka nastaje 1925. godine pod talijanskim imenom Fiumana. Tijekom nešto manje od dva desetljeća postojanja kluba on se najčešće natječe u talijanskoj prvoj ligi (izuzetak su bile sezone 1929/30 i 1941/42 kada je u drugoj ligi)) pošto se grad na Rječini nalazi u sastavu kraljevine Italije. Priključenjem regija Istre, Rijeke i otoka Jugoslaviji klub mijenja svoje ime u Kvarner 1946. godine. Pod njim on se natječe u novoj domovini samo do 1954. godine kada ga se mijenja novom političkom odlukom u NK Rijeka. Pod tim imenom on će ostvariti svoje najveće uspjehe u europskim natjecanjima kada dva puta dolazi do četvrtfinala europskih kupova. U doba Domovinskog rata NK Rijeka vrši malenu promjenu imena u Hrvatski Nogometni Klub Rijeka. U novoj državi Hrvatskoj, od 1991, je uvijek završavala u vrhu HNL. Posebno se ističu rezultati kada su 1999, i 2006 bili drugi, a 2004., na trećem mjestu.

U sezoni 1998/99. je kontroverznim suđenjem u zaključnom dijelu prvenstva, u Ligi za prvaka, HNK Rijeka ostala bez svog prvog naslova prvaka. U posljednjim minutama zadnjeg kola prvenstva, poništen je pogodak HNK Rijeke protiv Osijeka, kojim bi Rijeka pobijedila Osijeka i postala prvakom. Rijeka se za naslov prvaka Hrvatske borila još i 2005., te 2006. godine.

Rijeka je u sezoni 2004-05, imala najboljeg strijelca Prve HNL, Tomislava Ercega, sa 17 pogodaka.

Stadion[uredi - уреди]

Stadion Kantrida
Glavni članak: Stadion Kantrida

Kantrida se nalazi u zapadnom dijelu Rijeke, na putu prema Opatiji. Stadion Kantrida svoje prve dane bilježi josš davne 1925. godine gdje je prvo igralište propisanih dimenzija izgradila sušačka mladež u svom klubu Victorija. Ulaskom Rijeke u Prvu Jugoslavensku nogometnu ligu 1958. godine (status izboren kontinuiranim igranjem domaćih utakmica na Kantridi), do tada lesnati teren dobio je travnati pokrivač, a sredinom 1960-ih godina uz postojeću tribinu dograđena je i produžena nova betonska tribina u smjeru zapada. Kasnijom dogradnjom istočne strane i detaljnom rekonstrukcijom atletske staze, koja je u to doba dobila najmoderniju tartansku podlogu, 1970-ih je godina nastavljeno moderniziranje i uređivanje stadiona. U toj etapi završena je dogradnja visokih tribina na polukružnim dijelovima istočne i zapadne strane stadiona čime je dobio sadašnji izgled.

Klupski uspjesi[uredi - уреди]

Najveće uspjehe u svojoj povijesti i jedine trofeje HNK Rijeka je ostvarila u kup natjecanjima. 1978. godine "bijeli" osvajaju svoj prvi trofej u svojoj povijesti, Kup maršala Tita. Rijeka je u beogradskom finalu golom Milana "Krlje" Radovića pobijedila Trepču i osvojila Kup. Na dočeku nogometašima u Rijeci bilo je preko šezdeset tisuća ljudi. Sezonu kasnije Rijeka je obranila naslov pobjednika Kupa, i to protiv Partizana. U prvoj utakmici u Beogradu bilo je 0-0, a u uzvratu na Kantridi pogocima Nikice Cukrova i Dragoljuba Bursaća Rijeka pobjeđuje 2-1 za još jedno veliko slavlje u Rijeci. Rijeka je 1980. godine igrala četvrtfinale Kupa pobjednika kupova gdje ju je nadjačao talijanski Juventus, dok je u Kupu UEFA najveći uspjeh ostvarila 1984. godine pobjedom nad madridskim Realom od 3-1. U uzvratu u Madridu Rijeka je izgubila, te je Kraljevski klub prošao dalje.

Nakon 26 godina čekanja, 2005. Rijeka osvaja svoj novi trofej, ovaj put u neovisnoj Hrvatskoj, Hrvatski nogometni kup. U dva susreta bijeli su ukupnim rezultatom 3-1 nadjačali Hajduk, te su ponovno dočekani u centru Rijeke pred sličnim brojem ljudi kao i 1978. godine. Neki od najznačajnijih igrača Rijeke iz te sezone bili su Daniel Šarić, Tomislav Erceg, Dumitru Mitu i Siniša Linić. Godine 2006. Rijeka ponovno osvaja Kup, ovaj put protiv Varteksa iz Varaždina. Ključni igrači te momčadi bili su Davor Vugrinec, Dario Knežević, Ahmad Sharbini i Igor Novaković. Riječki nogometaši još jednom su dočekani u središtu svoga grada pred impresivnim brojem svojih navijača. Rijeka je osvojila i Balkanski kup 1978. te je igrala u finalima nacionalnih kupova 1987. i 1994. godine. Ovi uspjesi svrstavaju Rijeku na sam vrh najtrofejnijih i najvećih hrvatskih klubova.

Rijeka je tijekom svoje povijesti igrala s najvećim nogometnim klubovima svijeta, poput Real Madrida, Juventusa, Arsenala, Bayerna...

Najpoznatiji igrači[uredi - уреди]

Hrvatska Hrvatska

Slovenija Slovenija

Njemačka Njemačka

Argentina Argentina

Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina

Brazil Brazil

Srbija Srbija


Mađarska Mađarska


Republika Makedonija Makedonija


Portugal Portugal

Poznati treneri[uredi - уреди]

Navijači[uredi - уреди]

Glavni članak: Armada Rijeka

Sve je počelo daleke 1958. i ulaska NK Rijeke u Prvu Jugoslavensku ligu kada je za Rijeku živio čitav grad. Povratku navijača s kvalifikacijskih utakmica u Kruševcu i Subotici na željeznickom kolodvoru prisustvovao je velik broj navijača, sa zastavama i transparentima u čast NK Rijeke. Pjevalo se i čekalo sa sve većom nestrpljivošću. Kada je Rijeka stigla, nastao je opći juriš. Igrači, trener Ognjanon, maser Otmarich i ostali pratioci podignuti su na ramenima navijača i trijumfalno nošeni ulicama centra grada. Takve primjere nalazimo u cijeloj povijesti navijanja u Rijeci. Sedamdesetih i početkom osamdesetih godina obilježile su prave navijačke fešte, cijela regija živjela je za utakmice. Po nekoliko stotina brodica okićenih zastavama znalo se naći na moru ispred Kantride, pale se baklje, pojavljuju prvi transparenti. Iako se svaka utakmica doživljava kao derbi spomenut ćemo samo najveće fešte pod hridima Kantride i na ulicama Europe. Svi pamte odlazak 8000 Riječana u Beograd na finale kupa protiv Trepče, nekoliko stotina navijača u Torinu, Madridu, Liegeu, Valladolidu... Rijeka je uz Hajduk i Dinamo uvjerljivo najpopularniji i najpraćeniji hrvatski sportski klub.

Zanimljivosti[uredi - уреди]

Tijekom natjecanja u jugoslavenskim prvenstvima NK Rijeka je ostvarila rekord koji niti jedan drugi klub nije uspio oboriti sve do raspada države. Ona je imala najveći postotak osvojenih bodova u tadašnjoj drugoj ligi ! Do ovog neobičnog rezultata se došlo tijekom prve polovice sedamdesetih kada su postojale 4 druge lige i njihovi prvaci su igrali kvalifikacije za ulazak u prvu. NK Rijeka je tada tek u trećem pokušaju ušla u prvu ligu. Mit koji se stvorio oko tih rezultata je bio da su igrači bili motivirani novčanim bonusom da pobjeđuju. Ako bi ušli u prvu ligu imali bi puno manje pobjeda (i novčanih bonusa) pa su sabotirali kvalifikacije.

Sveukupno pod imenom NK Rijeka klub je proveo u tadašnjoj drugoj jugoslavenskoj ligi 7 godina (sezone 1954/55 - 1957/58 i 1970/71 - 1973/74) od kojih je 4 puta bila prvak i to tako da tijekom sedamdesetih godina nikada nije imala više od 3 poraza (kada je bila prvak).

Klub je dobio najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza, Trofej podmlatka, i to u prvoj godini dodjeljivanja nagrade, 1979.

HNK Rijeka je 2008. godine izdala svoju monografiju pod nazivom Kantrida bijelih snova. Autor monografije je Marinko Lazzarich, a u njoj je detaljno opisana cijela povijest nogometnog kluba s Kantride, i to na 590 stranica, te s više od 830 fotografija.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]