Francisco Goya

Izvor: Wikipedia
Francisco Goya
Rođenje 30. ožujka 1746.
Španija Fuendetodos, Španjolska
Smrt 16. travnja 1828.
Francuska Bordeaux, Francuska
Polje slikarstvo, grafika
Pokret romantizam
Djela Gola Maja
Odjevena Maja
Drugi svibnja 1808.
Treći svibnja 1808.

Francisco José de Goya y Lucientes (Fuendetodos, Španjolska, 30.3. 1746. - Bordeaux, Francuska, 16.4. 1828.), španjolski slikar i graver.

Bio je najvažniji europski umjetnik svoga doba koji je izvršio ogroman utjecaj u evoluciji slikarstva. Njegovi se zadnji radovi smatraju pretečom romanticarskog pokreta.

Rodio se, živio je, ponekad teško obuzdavajući svoju narav i svoje stavove i umro u burnom razdoblju povijesti kada se je stvarao novi svjetski poredak u čijim približnim okvirima živimo i danas.

Biografija[uredi - уреди]

Rođen je, u malom mjestu Fuendetodos, kao četvrto dijete, a drugi sin, od oca José de Goya i majke Gracie Lucientes.

Kao dijete provodio je vrijeme u radionici svoga oca pozlatara koji je htio da ga on i naslijedi u tome zvanju, ali ipak se je odlučio za zvanje slikara.

U Zaragozi je s 14 godina učio od prijatelja svoga oca, slikara Joséa Luzana, koji je u umjetničkim krugovima bio poznatiji kao učitelj nego kao autor.

Krajem 1769. godine, u potrazi za nadahnućima, odlazi na putovanje u Italiju, o kojem se malo zna. Takva vrst putovanja je bila obavezna za obrazovanje mlade gospode. Anticka i renesansna umetnost se proucava IN SITU, tj. na licu mesta, uzivo. Dobrostojeci su cak i imali svog licnog CICERONA, kako su se nazivali vodici kroz kulturu koji bi ih pratili na tim putovanjima koja su trajala i po nekoliko godina. Između ostalih gradova, posjećuje Rim, Veneciju, Genovu i Parmu, u kojoj, početkom 1771. godine, osvaja drugu nagradu na lokalnom slikarskom natječaju, slikom naziva Hanibal prelazeći Alpe (španj. Anibal cruzando los Alpes), a o čijoj se sudbini danas ne zna ništa.

1771. je bila i godina njegova povratka u domovinu, točnije Zaragozu, gdje po prvi puta ostvaruje radove, religiozne tematike, s razvijenim stilom, po kojima se dalo naslutiti njegovo umijeće.

Vjenčao se 25. srpnja 1973, sa Josefom Bayeu, sestrom Francisca Bayeua jednog od najutjecajnijih slikara u Madridu, koji je svoj utjecaj imao zahvaliti poznanstvu s prgavim nijemcem Antonom Rafaelom Mengsom, tada prvim slikarom španjolskog kralja Karla III.

Rodilo mu se troje djece od kojih je punoljetnost doživjelo samo najmlađe, što je poprilično pridonijelo majstorovim tjeskobnim raspoloženjima. Prvo dijete Antonio Juan Ramon, se rodilo 1774, ali umire nedugo nakon rođenja. Eusebio Ramón, Goyino drugo dijete, dolazi na svijet 1775, godine i kada sa druge Atlantskog oceana George Washington preuzima zapovijedništvo nad trupama u Američkom ratu za neovisnost. Dvije godine poslije rodio se i najmlađi sin, Vicente Anastasio.

Šogor mu je, iste godine, namaknuo posao u Kraljevskoj tvornici tapiserija za koju je ostvario šezdeset i tri predloška (39 do 1780, 17 između 1786-1788 i 7 1791-1792) s motivima lova, idile i svakodnevnog života te na taj način otvara vrata kraljevske kuće, koja je oduvijek obilno nagrađivala talentirane umjetnike. Istovremeno slika i portrete raznih dvorskih likova te djela s religioznim motivima po kojima ga zamjećuju pripadnici struke.

Prvu seriju gravura ostvaruje 1778, na kojima se nalazi šesnaest kopija Velàzquezovih ulja. Velázquez, kao i Rembrandt, bili su, bez sumnje, najveći Goyni uzori, posebno na području portreta.

Na madridskoj Likovnoj akademiji »San Fernando«, imenovan je članom 1780 za koju je, povodom primanja, ostvario jedno od njegovih prvih remek djela, sliku zvanu Razapeti Krist (španj. Cristo crucificado). To mu je imenovanje, između ostalog, otvorilo vrata u tadašnju visoku zajednicu i ubrzo postaje nešto poput današnjih zvijezda zabavne industrije, pogotovo među pripadnicama te zajednice.

Malo poslije smrti Antona Rafaela Mengsa šalje kralju molbu (24. srpnja 1779) da ga imenuje kraljevskim slikarom. Potvrdni odgovor mu stiže sedam godina kasnije (7. srpnja 1786). Njegovo ogromno zadovoljstvo tim događajem ostaje zabilježeno u jednom pismu upučeno njegovom prijatelju Zapateru u kojem navodi: "Martine moj! Već sam kraljevski slikar od petnaest tisuća realesa!".

Dvije godine kasnije umire kralj Karlo III te ga na tronu naslijeđuje njegov sin, Karlo IV. Kraljevanje novog kralja započelo je u prosincu 1788, pet mjeseci prije početka francuske revolucije. Monarh mu naručuje portrete i kao nadoknadu za izvršen posao obećaje mu najuzvišenije slikarsko mjesto koje je mogao priželjkivati, mjesto Prvog kraljevskog slikara. Kraljevsko se obećanje ostvaruje 1789.

U zimi 1792, za vrijeme svog boravka na jugu Španjolske, teško obolijeva. Pošto je bio poznat i po svom promiskuitetnom životu neki su sumnjali da je u pitanju bila neka od veneričnih bolesti. Zbog posljedica te bolesti ostaje potpuno gluh, ali i neumoljiviji u svom umjetničkom izražaju.

1799, dovršio je na zahtjev vladara remek djelo, portret poznat kao Obitelj Karla IV (španj. La familia de Carlos IV) crpeči inspiraciju iz Velazquezovih "Las Meninas". To je službeni portret, formalnog izražaja, ali u kojem si autor dopušta izvjesnu ironiju u oblikovanju portretiranih likova kritičkim realizmom.

Iste je godine dovršio brilijantnu seriju gravura, satiričkog karaktera, poznatu kao Hirovi (španj. Los caprichos). To su osamdeset i dva djela koja sadržavaju britku kritiku tadašnjeg španjolskog civilnog i crkvenog društva. U toj se seriji pojavljuju neobična bića, koja se u kasnijim majstorovim djelima ponavljaju puno češče. Dva dana nakon izdanja, zbog straha od represalija, povlači ih sa tržišta.

Slikao je portrete, ne samo za kraljevsku obitelj, već i za madridsku aristokraciju, te se i među tim slikama nalaze neka njegova najcijenjenija djela poput: Grofica od Činčona (španj. La condesa de Chinchon), Gola ljepotica (španj. La maja desnuda) i Odjevena ljepotica (španj. La maja vestida). Za posljednje dvije slike, legenda kaže da se na njima pojavljuje plemenita Cayetana, vojvotkinja od Albe, koja je sa umjetnikom održavala, za ono vrijeme, skandalozne odnose.

"Gola ljepotica"

Poslije Velázqueza, Goya je najveća pojava u španjolskom slikarstvu, majstor koji je mimo shema rokokoa i klasicizma duboko zahvatio u stvarnost svoga doba i svoje sredine. Goyino je djelo po tematici svestrano. Slikao je prizore iz pučkog života, stravične scene iz pobuna i ludnica, te kartone za tapiserije, no vrhunac svog stvaranja dosegao je u portretu.

Kao dvorski slikar Goya je desetljećima portretirao vladare, aristokraciju, generale i ministre, vojvode i vojvotkinje, ostvarujući njihove likove genijalnom pronicivošću.

Užasi rata[uredi - уреди]

Naslovna strana prvog izdanja (1863) albuma serije grafika „Užasi rata“

Najpoznatiji Goyin ciklus se zove Užasi rata (šp. Los desastres de la guerra) koji predstavlja seriju od 82 grafike koje nastaju u periodu između 1810. i 1815. godine. Upečatljive grafike predstavljaju detalje okrutnih i besmislenih atrociteta počinjenih u špansko-francuskom sukobu, odnosno ratu za nezavisnost Španije.

Za vrijeme života Goje, štampana su samo dva kompleta ovih grafika, jedan od kojih je Goja poklonio svom prijatelju i kritičaru umjetnosti Seanu Bermudezu. Prvo izdanje poslije Gojine smrti, objavila je Kraljevska akademija lijepih umjetnosti San Fernando, 1863. godine. Slijedila su ga tri izdanja, 1892., 1903., i 1906. godine.

Istorijske prilike na osnovu kojih nastaju grafike[uredi - уреди]

1808. godine, počinje prvi pravi gerilski rat u istoriji. Strane u sukobu su Španija i Napoleonova Francuska. Napoleonove trupe ulaze u Španiju kako bi napale Portugal, saveznika Engleske. U prvom momentu, španski narod pozdravlja francuske trupe, pošto misli da su Francuzi došli da obore Manuela Godoja, kraljičinog štićenika. Ali kada je Napoleon primorao španskog kralja na abdikaciju poslije represije koja se desila 3. maja i poslije imenovanja kraljevog brata Hozea za kralja, stvari se drastično mijenjaju. Pretpostavljeni oslobodilac se pretvara u neprijatelja i osvajača. Kao i u ostatku Evrope, otpor i mržnja prema Napoleonu progresivno raste.

Brutalna i krvava represija majskih ustanaka u Madridu, bila je signal za otpočinjanje masovnih oružanih otpora protiv Francuza, širom Španije. Počevši od Navare, prvog dijela koji je bio u kontaktu sa francuskim trupama, pa sve do najjužnijih dijelova Španije.

31. maja 1808. godine i pod vođstvom španskog generala Palafoksa, u Saragosi počinje krvavi otpor protiv Francuza. Grad je bio neprekidno bombardovan već od polovine juna, ali branioci Saragose uspijevaju da odole svim napadima, tako da polovinom avgusta 1808. godine, francuski generali donose odluku o pauzi borbenih dejstava. U to vrijeme, general Palafoks poziva Goju u Saragosu kako bi bio svjedok okrutne opsade Saragose.

Datiranje[uredi - уреди]

Goja iz Madrida putuje u Saragosu između 2 i 8. oktobra 1808. godine, na poziv španskog generala Palafoksa, kako bi upoznao i kasnije predstavio, događaje oko opsade Saragose. Tokom puta susreće se sa raznim ratnim scenama koje takođe predstavlja na slikama kao što su Proizvodnja baruta u Sijeri de Tardijenti i Proizodnja metaka u Sijeri de Tardijenti, nastale u periodu izrade Užasa rata.

Od oktobra 1808. godine, Goja izrađuje pripremne skice (danas u Muzeju Prado), i polazivši od tih skica počinje izradu grafičkih ploča 1810. godine. Male izmjene koje su se desile u procesu, učinile su da nestanu anegdotični elementi u prilog boljim kompozitivnim rješenjima, kao i višoj univerzalnosti predstavljenih scena. Takođe je bitno istaći, odbacivanje predstavljanja smrti kao herojskog čina.

U vezi datuma završetka grafika, Herusa Vega je analizirao kvalitet papira i ploča i zaključio da su slabog kvaliteta, te bi po njemu završetak izrade bio negdje 1815. godine, budući da je Goja u tom periodu imao velikih poteškoća za pronalaženje kvalitetnih grafičkih i slikarskih materijala.

Vremenski okvir scena ovih grafika, obuhvata period događaja koji su se desili u Španiji između 1808. i 1815. godine. Činjenica da nisu objavljene tih godina, po Glediningu, je najvjerovatnije u direktnoj vezi sa oštrom kritikom pojedinih grafika na račun tadašnjeg totalitarnog režima.

Tehnika[uredi - уреди]

Grafička tehnika u kojoj su rađene grafike je bakropis, sa detaljima u suvoj igli i akvatinti. Iako je akvatinta osnovna tehnika za izradu serije grafika pod imenom Kaprici, Goja je jedva koristi u ovoj seriji, najvjerovatnije zbog problema sa materijalima koji ga prate tokom izrade „Užasa“.

Teme i struktura[uredi - уреди]

U prvom momentu, grafike Užasa su trebale da budu patriotski album, u skladu sa zahtjevima generala Palafoksa, međutim, kako je Goja napredovao u izradi, širi spektar predstavljenih scena kako bi predstavio različite tipove ratnih nedaća i dešavanja, obuhvatajući obe zaraćene strane bez razlike. U mnogim grafikama nije moguće utvrditi koja strana je autor užasa i atrociteta. Na kraju serije dotiče se i nekih poslijeratnih političkih tema.

Galerija grafika[uredi - уреди]

Djela[uredi - уреди]

Najpoznatije slike:

  • "Razapeti Krist" (španj. Cristo crucificado)
  • "Odjevena ljepotica" (španj. La Maja vestida)
  • "Gola ljepotica" (španj. La Maja desnuda)
  • "Drugog svibnja 1808." (El 2. de Mayo de 1808 en Madrid)
    Drugog svibnja 1808
  • "Trečeg svibnja 1808 u Madridu" (španj. El 3. de Mayo de 1808 en Madrid)
  • "Grofica od Činčona" (španj. Condesa de Chinchon)
  • "Obitelj Karla IV" (španj. La familia de Carlos IV)
  • "Saturn proždirući jednog sina" (španj. Saturno devorando un hijo)

Gravure:

  • "Kopije Velázquezovih ulja"
  • "Hirovi" (španj. Los caprichos)
  • "Strahote rata" (španj. Los desastres de la guerra)
  • "Borbe s bikovima" (španj. Tauromaquia)
  • "Besmislice" (španj. Disparates)

Eksterni linkovi[uredi - уреди]