Francis William Aston

Izvor: Wikipedia
Nobel prize medal.svg Francis William Aston
Francis William Aston.jpg
Rođenje 1. rujna 1877.
Engleska Harborne, Engleska
Smrt 20. siječnja 1945.
Engleska Cambridge, Engleska
Polje kemija, fizika
Institucija Sveučilište Cambridge
Alma mater Sveučilište u Birminghamu
Sveučilište Cambridge
Akademski mentor J. J. Thomson
Poznat po Maseni spektrograf
Pravilo cijelog broja
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za kemiju (1922.)

Francis William Aston (Harborne, 1. rujna 1877. - Cambridge, 20. siječnja 1945.), engleski fizičar i kemičar. Otkrio je 213 stabilnih izotopa kemijskih elemenata. Konstruirao je maseni spektograf, s pomoću kojega je određivao masu i defekt mase u velikom broju izotopa. Za radove na području istraživanja izotopa dobio je Nobelovu nagradu za kemiju 1922. godine.

Godine 1903. dobio je stipendiju za Sveučilište u Birminghamu, a proučavajući elektronske cijevi otkrio je fenomen poznat kao Astonov tamni prostor. Na poziv Josepha Johna Thomsona otišao je 1909. u Cavendishovu laboratoriju u Cambridgeu i tu je radio na identifikaciji izotopa neona. Uspješno je identificirao dva izotopa neona. Tijekom Prvog svjetskog rata radio je za vojsku na izučavanjima efekata atmosferskih uvjeta na avione. U tom periodu, kao i kasnije bio je aktivan sportaš baveći se sportovima kao što su tenis, golf, biciklizam, skijanje i drugi.

Proučavanju izotopa vratio se 1919., a koristio je metodu elektromagnetskog fokusiranja. Usavršio je maseni spektrograf koji je radio na principu elektromagnetnog fokusiranja . Pomoću toga spektrografa uspio je brzo identificirati 212 od ukupno 287 izotopa, koji se pojavljuju u prirodi. Maseni spektrograf je koristio male razlike u masi dva izotopa da bi ih odvojio.

Radom na izotopima došao je i do pravila cijelog broja, po kojem kad se uzme 1/16 mase izotopa kiseonika, tada svi drugi izotopi imaju mase koje su vrlo blizu cijelih brojeva od 1/16 mase izotopa kiseonika. Aston je nastavio sa istraživanjima, koristeći bolje instrumene sa sve većom preciznošću. Mogao je mjeriti mala odstupanja od cijelih brojeva. Ta odstupanja su kasnije postala izuzetno važna za nuklearnu fiziku i za razumijevanje stvaranja energije. Dobio je Nobelovu nagradu za kemiju 1922. za otkriće velikog broja izotopa neradioaktivnih elemenata pomoću masenog spektrografa i za otkriće "pravila cijelog broja".