Frederick Soddy

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Frederick Soddy

Rođenje (1877-09-02)2. 9. 1877.
Eastbourne, Engleska
Smrt 22. 9. 1956. (dob: 79)
Brighton, Engleska
Polje Radiokemija
Institucija McGill University (1900-1903)
University of Glasgow (1904-1914)
University of Aberdeen (1914-1919)
Oxford University (1919-1936)
Alma mater Aberystwyth University
Merton College, Oxford
Istaknuti studenti Iimori Satosayu
Poznat po Nuklearna transmutacija radioelemenata
Radioizotopi
kovanje izraza izotop
Energija u ekonomiji

Soddyjev hekslet
Soddyjevi krugovi

Frederik Sodi (engl. Frederick Soddy) (2. septembar 1877. - 22. septembar 1956.) je engleski radiohemičar. Dobio je Nobelovu nagradu za hemiju 1921. za istraživanja radioaktivnog raspada i posebno za formulaciju teorije izotopa.

Rad sa Raderfordom[uredi | uredi kod]

Rođen je u Istburnu u Engleskoj. Studirao je na univerzitetu u Aberistvitu, pa na Oksfordu. U Oksfordu je bio istraživač od 1898. do 1900. Postao je 1900. demonstrator hemije na Mek Gil univerzitetu u Montrealu, gde je zajedno sa Ernestom Raderfordom radio na proučavanju radioaktivnosti. On i Radefrord došli su do zaključka da anomalna ponašanja radioaktivnih elemenata nastaju zato što se oni raspadaju na druge elemente. Tokom raspada nastajalo je alfa, beta i gama zračenje. Kada je radioaktivnost prvi put otkrivena niko nije znao prvai uzrok. Sodi i Raderford su temeljitim radom dokazali da se kod radioaktivnosti dešava transformacija jednih elemenata u druge.

Raspad uranijuma, izotopi, alfa radioaktivnost[uredi | uredi kod]

Zajedno sa Vilijamom Ramsejem Frederik Sodi je 1903. potvrdio je spektroskopskim načinom da se raspadom radijuma stvara i helijum. Od 1904. do 1904. predavao je na univerzitetu u Glazgovu. Dokazao je da se uranijum raspada na radijum. Tada je pokazao da jedan atomski elemenat može imati različite atomske mase, iako mu hemijska svojstva ostaju ista. To opažanje je dovelo do koncepta izotopa. Kasnije je dokazao da i elementi, koji nisu radioaktivni mogu imati mnogo izotopa. Dokazao je da nakon alfa emisije elemenat ima atomski broj manji za dva, a da nakon beta emisije atomski broj postaje veći za 1. To je bio fundamentalan korak u razumevanju odnosa grupa radioaktivnih elemenata. Tačnije alfa emisijom element se premešta dva mesta unatrag na periodičnoj tabeli elemenata , a beta emisijom jedno mesto unapred.

Popularizacija nauke[uredi | uredi kod]

Popularizovao je radioaktivnost svojim esejima. Postao je glavna inspiracija jednom takvom književniku, kakav je bio H. Dž. Vels, koji je 1914. već pisao o atomskim bombama. U svom jednom eseju Frederik Sodi je pohvalio H. Dž. Vels i naglasio je da je radioaktivnost verovatno proces stvaranja energije zvezda

Tokom Prvog svetskog rata radio je na univerzitetu u Aberdinu na istraživanjima vezanim za ratnu industriju. Ponovo radi u Oksfordu od 1919.

Dobio je Nobelovu nagradu za hemiju 1921. za istraživanja radioaktivnog raspada i posebno za formulaciju teorije izotopa.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]