Državna religija

Izvor: Wikipedia
Današnje države sa službenim religijama:
  Islam
  Bez državne religije

Državna religija (također poznata i kao službena religija) je naziv za koncept religijskih vjerovanja i na njemu temeljenu religijsku organizaciju iza koje stoji sankcija države koja je smatra integralnim dijelom svog ustavnog poretka. U pojedinim kršćanskim zemljama se za organizacije službene religije koristi izraz državna crkva.

Uz pojam državne religije se vezuje koncept teokracije, iako sve zemlje sa državnom religijom nisu teokratske, s obzirom da je u njima svjetovna vlast nadređena religijskoj (duhovnoj). Također sve zemlje sa državnom religijom ne moraju imati vlastite religijske organizacije, odnosno državna religija svoje sjedište i poglavara može imati izvan njenih granica.

Državne religije se mogu manifestirati na razne načine - od zemalja gdje svećenici i poglavari državnih religija imaju tek ceremonijalnu ili simboličnu ulogu, preko zemalja gdje državne religije uživaju poseban status ili državnu financijsku potporu, do zemalja gdje igraju ključnu ulogu u političkom životu, odnosno njihovi predstavnici su nadređeni svim ostalim državnim institucijama. Kao prvi primjer mogu poslužiti luteranske državne crkve u skandinavskim zemljama, a kao drugi suvremeni Iran.

Službene ili državne religije su fenomen koji je tokom najvećeg dijela historije bio prije pravilo nego izuzetak, odnosno tek su se postepeno počele odvajati religijske od političkih funkcija, odnosno religijski od državnih poglavara. U zapadnom svijetu se od 18. vijeka kao jedna od glavnih vrijednosti postepeno počinje promovirati sekularizam, odnosno odvajanje crkve i države koje se smatra nespojivim sa konceptom državne religije. Takvi su se trendovi proširili po ostatku svijeta - pri čemu izuzetak čine islamske zemlje - tako da većina ustava izričito promovira slobodu vjeroispovjesti, odnosno jednakopravnost građana s obzirom na njihova religijska uvjerenja. U praksi, međutim, pojedine vjerske zajednice mogu imati tako snažan uticaj na politički život i establišment neke zemlje, da u njima de facto predstavljaju državnu religiju.

Pojedine zemlje mogu imati i više od jedne službene religije, ali se pod time najčešće podrazumijeva vjerske zajednice koje određeni autoritarni ili totalitarni režimi "priznaju" kao "normalne", odnosno daju im izričitu slobodu djelovanja koja je zapriječena svim ostalima.

Popis zemalja sa službenom religijom[uredi - уреди]

Rimokatolicizam[uredi - уреди]

Pravoslavlje[uredi - уреди]

Protestantizam[uredi - уреди]

Luteranstvo[uredi - уреди]
Reformirane crkve[uredi - уреди]

Anglikanstvo[uredi - уреди]

Muslimanske zemlje[uredi - уреди]

Sunitski islam[uredi - уреди]

Šijitski islam[uredi - уреди]

Ibadi[uredi - уреди]

Budizam[uredi - уреди]

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. The Constitution of Costa Rica, TITLE VI: RELIGION, CostaRicaLaw.com.
  2. Constitution of the Principality of Liechtenstein: Article 37(2), digital Liechtenstein.
  3. Malta – Constitution, Constitutional Law, Section 2 [State Religion].
  4. CONSTITUTION DE LA PRINCIPAUTE (French): Art. 9., Principaute De Monaco: Ministère d'Etat.
  5. THE CONSTITUTION OF GREECE : SECTION II RELATIONS OF CHURCH AND STATE, Hellenic Resources network.
  6. Denmark – Constitution: Section 4 [State Church], Constitutional Law.
  7. Constitution of the Republic of Iceland: Article 62, Government of Iceland.
  8. Norway – Constitution: Article 2 [Religion, State Religion], Constitutional Law.
  9. Draft of Tsa Thrim Chhenmo, www.constitution.bt, 1. 08. 2007., http://www.constitution.bt/draft_constitution_3rd_en.pdf. pristupljeno 18. 10. 2007. 

Vanjske veze[uredi - уреди]