Totalitarizam
Izvor: Wikipedia
Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava gdje država kontrolira svaki javni i privatni život. Totalitarni režimi na vlast dolaze na različite načine koji variraju od državnih udara ili vojnih intervencija s jedne do višestranačkih demokratskih izbora s druge strane. Potonji način dolaska na vlast danas se ponegdje suzbija ograničavanjem slobode govora i protuliberalno-demokratskog političkog djelovanja u liberalnim demokracijama. Vladajuća klasa u totalitarnim državama, kontrolira ekonomiju, slobodu govora, a po potrebi koriste i teror.
[uredi - уреди] Povijest pojma
Pojam totalitarizma vezan je uz mnogo država. U zapadnom svijetu ovaj je pojam vezan za fašističke i staljinisttičke države. U širem smislu, totalitarnom se državom smatra svaka ona koja nije liberalno-demokratska. U nešto objektivnijem gledanju, većina povijesnih država bila je totalitarno ustrojena (primjerice, Hrvatska je nesumnjivo bila totalitarna država ili dio takvih država od nastanka do XIX. stoljeća) - najčešći oblik vlasti totalitarnih država bila je i jest apsolutna monarhija ili vojna hunta. Primjeri današnjih totalitarnih država su, recimo, Saudijska Arabija, Vatikan i Demokratska Narodna Republika Koreja.
Fašističke države u kasnijim razvojnim periodima (povijesno, primjerice, Španjolska, Paragvaj ili Argentina), kao i velika većina bivših socijalističkih država (s potpunim iznimkama kao što su, recimo, Demokratske Narodne Republike Koreje i Etiopije), tj. nakon inicijalnih perioda i konsolidacije vlasti koji su liberalne demokracije imale na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, prerastaju iz diktatorskih sustava u mnogo liberalnije države. To se posebno odnosi na potonje koje zadržavaju uglavnom samo jednostranački (teoretski nestranački) sustav dok političke i ostale ljudske slobode i prava bivaju ozbiljnije ograničene samo okvirom socijalističkoga sustava analogno liberalno-demokratskim zemljama koje također dopuštaju političku promidžbu dokle god ona ne ugrožava liberalno-demokratski poredak. U konačnici liberalne demokracije, posebno istočnoeuropske, ograničavaju fašističku i staljinističku propagandu, staljinističke zemlje ograničavaju antistaljinističku i fašističku propagandu, a fašističke zemlje su ograničavale liberalno-demokratsku i komunističku propagandu.
Totalitarne države, mada ih se obično smatra negativnim oblicima vlasti, to same po sebi nisu - tj. pozitivan ili negativan karakter vlasti ovisi o poimanju dobra i zla koje se može smatrati relativnim te karakteristikama vlasti ili vladara. Tako totalitarni režimi uvelike ovise o benevolentnosti vladajuće garniture koja lako može biti kvalitetnija od korumpiranih liberalno-demokratskih struktura. Uobičajeni naziv za ovakve, pozitivne, totalitarne države jest prosvijećeni apsolutizam. Povijesni primjeri takvih vladara su Marija Terezija i Kemal Atatürk.
Najpoznatiji primjer totalitarnih režima davali su: nacistička Njemačka, staljinistički SSSR, fašistička Italija i militaristički Japan.
