Društvo

Izvor: Wikipedia

Društvo je grupa ljudi koji žive ili rade zajedno. Ima više različitih upotreba ovog pojma. Obično se odnosi na grupu ljudi koji zajedno žive u uređenoj zajednici.[1][2]

Definicije[uredi - уреди]

Društvene nauke koriste pojam društvo da označe grupu ljudi koji formiraju polu-otvoreni (ili polu-zatvoreni) društveni sistem, u kojem se veći deo interakcije odvija među individua koje su deo grupe. Apstraktnije, društvo se definiše kao mreža odnosa između entiteta. Takođe se definiše i kao nezavisna zajednica.

Pojam društvo potiče od latinskog societas, u značenju prijateljske veze sa drugima. Latinsko societas se izvodi iz socius (partner). Pojam društvo često ukazuje na to da njegovi članovi dele neke zajedničke brige ili interese u zajedničkom cilju. Kao takav, često se koristi kao sinonim za narod jedne zemlje koji ima zajedničke institucije koje se brinu za građansko blagostanje.

Društvo i priroda[uredi - уреди]

Društvo se može definisati kao celokupnost odnosa ljudi prema prirodi i međusobnih odnosa ljudi. Što se tiče odnosa ljudi prema prirodi, on je jedinstven. NJegova suština je u kontinuiranom nastojanjui ljudi da prirodu potčine sebi. Što se tiče odnosa između ljudi, on je mnogo složeniji i obuhvata sve odnose među ljudima, od onih manje složenih i manje bitnih, do veoma složenih i najbitnijih. Među njima su i najsloženiji i najbitniji za razumevanje društva proizvodni odnosi. Pojedinačne, emocionalne i intelektualne veze među ljudima rezultat su njihovih pojedinačnih volja, ali odnosi u koje stupaju živeći u naciji, naselju ili porodici su nužni, s obzirom na objektivnost ovih delova društvene stvarnosti.

Struktura i dinamika društva[uredi - уреди]

S obzirom na to da sociologija proučava društvo i društvene pojave koje su u svojoj ukupnosti međusobno povezane tako da obrazuju ljudsko društvo, kao jedan od prvih zadataka sociologije nameće se potreba da se izvrši klasifikacija i utvrde međusobni odnosi između tih pojava, odnosno da se utvrdi struktura društva, s obzirom na odnose koji postoje između elemenata iz kojih se ona sastoji. Isto tako, potrebno je utvrditi dinamiku društva, s obzirom na karakter promena elemenata društva koje dovode do njegovog kretanja.

  • Društvena struktura se sastoji iz dva osnovna načela: ekonomske osnove i društvene nadgradnje, s tim što se društvena nadgradnja diferencira na društveno-političku organizaciju društva i oblike društvene svesti.
    • Ekonomska osnova predstavlja oblast društvene proizvodnje materijalnih dobara koja omogućava društvenu i individualnu egzistenciju čoveka.
    • Društvenu nadgradnju sačinjavaju sve ostale oblasti društvene stvarnosti koje su u krajnjoj liniji uslovljene ekonomskom osnovom društva. To su grubo diferencirano društveno-politička organizacija društva (država, pravne institucije, političke organizacije) i društvena svest koja se sastoji iz pravno-političke nadgradnje i viših oblika svesti (religija, moral, filozofija, nauka i umetnost).
  • Društvena dinamika proizilazi iz shvatanja pokretačkih snaga razvoja ljudskog društva, kao sastavnog dela shvatanja društva uopšte. Te snage su sadržane u razvoju proizvodnje, odnosno u razvoju njenih materijalnih snaga, koje dovode do nužne, odgovarajuće promene u proizvodnim odnosima, a i jedni i drugi zajedno dovode do daljih promena u svim ostalim oblastima društvene stvarnosti, odnosno u oblastima društvene nadgradnje.

Društvena osnova[uredi - уреди]

Društvena osnova ima ekonomski karakter i sastoji se iz proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, koji se zajedničkim imenom zovu način proizvodnje
U širem smislu, društvena osnova obuhvata i proizvodnju ljudi, geografske faktore i ostatke prethodnog načina proizvodnje.[3] Proizvodne snage sačinjavaju sredstva za proizvodnju i čovek sa svojim sposobnostima. Proizvodni odnosi su odnosi u koje ljudi stupaju u procesu proizvodnje.

Oblici društvenog života[uredi - уреди]

  • Horda je nastariji i najnerazvijeniji oblik društvenog života. Ona je nastala na nižem stupnju divljaštva i traje do njegovog sljedećeg stupnja. Formirala se iz čopora u kojemu su živjele čovjekolike životinje i predstavlja početak društvenog života. Horda je predstavljala i biološku i ekonomsku zajednicu jer je čovjek sve svoje potrebe realizirao u njoj. Horda se sastojala od 10-20 članova koji su živjeli na zajedničkom teritoriju, stalno se krećući u potrazi za hranom.[4][5][6]
  • Rod je viši oblik organiziranja društvenog života. Osobitost roda je da se prvi put iz spolnih odnosa isključuju roditelji i djeca i formira se bračna zajednica po generacijama. Kasnije će se iz spolnih odnosa isključiti i rođena braća i sestre. U rodovima se vrši podjela rada. Neki se rodovi bave poljodjelstvom, neki stočarstvom, zanatstvom. Veliki rodovi se i cijepaju, ali zadržavaju veze s ostalim novim rodovima, pa se na taj način oblikuju bratstva
  • Pleme čini veći broj rodova koji su nastali iz jednog zajedničkog roda. To je dakle zajednica koja se temelji na krvnom srodstvu, ali i na zajedničkom teritoriju. Pleme objedinjuje izvjesne funkcije rodova, u početku samo vezane za ratovanje, a kasnije sve više. Kasnije se javljaju i savezi plemena.
  • Narod je prvi oblik organiziranja koji nije temeljen na krvnom srodstvu, već samo na teritorijalnoj povezanosti. Do spajanja plemena u okviru državne zajednice dolazi zbog pojave privatnog vlasništva i prvih manifestacija izdiferenciranosti društva na klase. Klasna podjela je zahtijevala organizaciju za zaštitu interesa klase koja je bila nositelj sredstava za proizvodnju. Ta organizacija je bila država, a stanovnici koji su na njenom teritoriju živjeli bili su prije svega podijeljeni na klase.
  • Nacija nastaje kao rezultat velikih ekonomskih, političkih i kulturnih promjena koje sa sobom donosi kapitalistički način proizvodnje, buržoasko društvo.
  • Klase su velike društvene grupe koje se nalaze u međusobnom odnosu eksploatacije.
  • Kaste su zatvorene društvene grupe, formirane na religioznoj osnovi, nastale i nestale u robovlasničkom društvu.
  • Staleži su velike društvene grupe koje se formiraju na pravnim osnovama, nastale i nestale u feudalnom društvu.
  • Država je nastala kao rezultat potrebe za zaštitom opstanka društva i njenih članova, koji su bili ugroženi klasnim sukobom kada je izbio između prve dvije antagonistički međusobno suprotstavljene klase. Prema organizaciji vlasti država se dijeli po
  • Političke stranke su organizacije suvremenog društva koje imaju za cilj osvajanje i održavanje državne vlasti. Dijele se na
  • Obitelj je jedan od najstarijih oblika u kojima ljudi organizuju svoj život. Ona ima biološku, psihološku i ekonomsku funkciju. Biološka dimenzija obitelji odnosi se na ostvarenje spolnih veza i rađanja, odnosno proizvodnju ljudi. Psihološka dimenzija odnosi se na obrazovanje djece i na formiranje i izražavanje osjećaja između članova obitelji — prije svega roditelja i djece, ali i muža i žene. Ekonomska dimenzija odnosi se na činjenicu da se u njenom okviru odvija organizacija i podjela rada. Obitelji su se razvijale slijedećim tokom:
    • bračna zajednica po generacijama (obitelj krvnog srodstva)
    • punalna (isključeni rođeni braća i sestre)
    • sindijazmička (brak između jednog muškarca i jedne žene)
    • monogamna (teško raskidiva)

Elementi pravno-političke strukture društva[uredi - уреди]

Pravo predstavlja skup društvenih pravila koje je donela država sa ciljem da se njima, uz pomoć monopola fizičke sile, zaštiti klasni interes vladajuće klase.

Politika je usmeravanje društva putem donošenja i izvršavanja odluka koje važe za društvo kao celinu. Ona se sastoji iz tri elementa:

Društvena svijest[uredi - уреди]

  • Religija je sustav ideja i skup osjećaja koji bit svijeta objašnjavaju natprirodnim, iracionalnim. U svom razvoju religijska svijest prolazi kroz tri faze — animizam, politeizam i monoteizam. Razvojem ljudskog društva Bog prestaje biti biće, već se javlja kao ideja (deizam). U suvremenom svetu prisutna je i nova vrsta religijske svijeste, panteizam, koja nastoji pomiriti religiju i znanost. Religija kao kolektivna svijest opisuje se kao sustav vjerovanja i običaja vezanih uz zabranjene i izdvojene stvari nazvane svetima. Svi koji prihvaćaju taj sustav vjerovanja i običaja vezani su moralnu zajednicu zvanu crkva.
  • Moral je oblik društvene svijesti koji predstavlja sustav pravila ili normi temeljenih na shvaćanju dobra i zla, koje reguliraju odnose čovjeka prema društvu, drugim ljudima i sebi samom, na taj način što ih se ljudi pridržavaju bez obzira na sankcije.
  • Filozofija predstavlja oblik društvene svijesti koji nastoji izraziti zakonitosti koje postoje u prirodi, društvu i mišljenju. Predmet kojim se bavi je dakle ukupna objektivna stvarnost, svijet u cjelini i u tom smislu ona daje opći, univerzalni pogled na svijet, predstavlja opći oblik svijesti.
  • Znanost je oblik društvene svijesti koji predstavlja sustav znanja o zakonitostima koje se odnose na prirodu, društvo i ljudsko mišljenje. Istovremeno, znanost je i proces stjecanja novih znanstvenih spoznaja.
  • Umjetnost je oblik društvene svijesti kroz koji umjetnik u određenom vremenu izražava svoj odnos prema objektima i stvarnosti (prirodi u užem smislu) kroz različita estetska područja uz pomoć različitih simbola, a obraćajući se osjetilima.

Društvena dinamika[uredi - уреди]

  • Pojam društvene dinamike ili kretanje društva
    Mogu se uočiti dva pojma kretanja — širi i uži:
    • Širi pojam kretanja društva podrazumijeva svako kretanje u društvu, svaku promjenu.
    • Uži pojam kretanja društva obuhvaća samo promjene koje bitno mijenjaju društvo ili neki njegov dio, odnosno donose kvalitetu koji do tada nije postojao.
  • Pojam socijalne revolucije
    Svako kretanje društva koje se odvija postupno, sporo i ne donosi velike, bitne promjene, nazuva se evolucija. S druge strane, revolucija mijenja društvo u cjelini vrlo brzo. Revolucija ima užu fazu (trenutak smjene vlasti) i širu fazu (niz promjena koje su nužne za uspostavu novog tipa društva).
  • Društveno-ekonomska formacija predstavlja tipičan i relativno trajan sustav odnosa u društvu, formiran oko osnovnog proizvodnog odnosa, kao najbitnijeg odnosa u društvu, izraženog u vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Kretanje, odnosno razvoj društva, putem revolucionarnih promjena odvijao se kroz pet povijesnih tipova društveno-ekonomskih formacija:

Savremeno društvo[uredi - уреди]

Savremeno društvo se vremenom pomalo socijalizuje. U zemljama savremenog razvijenog kapitalizma teče razvoj proizvodnih snaga, sredstava za proizvodnju,... Javlja se novi sloj ljudi — birokratija, i još jedan novi sloj — tehnokratiju.
U nerazvijenim zemljama se uglavnom javljaju prokomunistički militaristički režimi, pa te zemlje i dalje ostaju nerazvijene.
Socijalističke zemlje su se uglavnom raspale i prešle u kapitalizam.

Neka obeležja savremenog društva[uredi - уреди]

Povezivanje čovečanstva se dešava zahvaljujući jako brzom razvoju nauke, a prvenstveno elektrotehnike. Naučno-tehnološka revolucija je sve ovo omogućila.

Masovna kultura je jedno od ključnih obeležja savremenog društva i predmet velike naučne pažnje. Ona nastaje povezivanjem čovečanstva.

Kič tj. antivrednost, „umetničko đubre“. Prema Abrahamu Molu postoji pet principa za identifikaciju i klasifikaciju kiča:

  • princip neadekvatnosti
  • princip kumulacije
  • princip sinestezije
  • princip osrednjosti
  • princip komfora

Ekološki problemi savremenog društva javljaju se zbog brzog razvoja industrije bez kontrole zagađivanja okoline.

Organizacije[uredi - уреди]

Opstanak[uredi - уреди]

LJudska društva su često organizovana prema njihovim primarnim sredstvima za opstanak: društveni naučnici prepoznavaju društva lovaca-sakupljača, nomadska pastoralna društva, hortikulturna ili jednostavna poljoprivredna društva, i napredna poljoprivredna društva, poznata i kao civilizacije. Neki smatraju da su industrijska i post-industrijska društva zasebna u odnosu na tradicionalna poljoprivredna društva.

Političke organizacije[uredi - уреди]

Društva takođe mogu biti organizovana prema njihovoj političkoj strukturi: dele se (od manjih i jednostavnijih ka većim i kompleksnijim) na bande, plemena, poglavarstva, i državna društva.

Podeljena mišljenja[uredi - уреди]

Za pripadnike mnogih nacija sjedinjenih po sličnim političkim i kulturnim tradicijama, verovanjima ili vrednostima se ponekad kaže da su društvo (na primer: judeo-hrišćansko, istočno, zapadno itd.). Kada se koristi u ovom kontekstu, izraz se koristi kao sredstvo da se izrazi kontrast dva ili više „društava“ čiji predstavnici predstavljaju alternativne suprotstavljajuće i nadmetajuće poglede na svet.

Opšti interes[uredi - уреди]

Takođe, neka akademska, obrazovana i školska društva i udruženja, kao što je Američko društvo matematičara, opisuju sebe kao društva. U Ujedinjenom Kraljevstvu ona su obično neprofitna i imaju status humanitarnih organizacija. U nauci u veličini variraju od onih koja uključuju nacionalna naučna društva uključujući i Kraljevsko društvo do regionalnih prirodno istorijskih društava. Akademska društva mogu imati interesovanja u širokom spektru tema, uključujući umetnost, humanitarnost i nauku.

Komercijalne organizacije[uredi - уреди]

U Sjedinjenim Američkim Državama, naziv „društvo“ je najčešći u privredi, u kojoj se partnerstvo između investitora koji započinju posao obično zove „društvo“. U Ujedinjenom Kraljevstvu, partnerstva se ne nazivaju društvima, ali kooperativci ili kolege su često poznati kao društva (kao što su prijateljska društva i graditeljska društva).

Nevladine organizacije - udruženja građana[uredi - уреди]

Nevladine organizacije su specifična forma organizovanja građana. Termin se masovno koristi u zadnje dve decenije i usko je povezan sa pojmom civilnog društva. Bez shvatanja pojma civilnog društva nije moguće u potpunosti shvatiti ovaj pojam. Pored termina „nevladina organizacija“ koristi se i termin „udruženje građana“.

Jedna korisna definicija civilnog društva je da je ono “Sfera institucija, organizacija i pojedinaca locirana između porodice, države i tržišta u kojoj ljudi učestvuju volonterski da unaprede zajedničke interese.” Oblast preklapanja predstavlja mesto gde se snage države (zakonodavna, sudska i izvršna vlast), biznisa i građana objedinjuje da bi se kreirao normativni prostor za demokratiju, društvenu odgovornost i zaštitu javnih interesa.

Civilno društvo za koje se nevladine organizacije zalažu je:

  • Prostor za mobilizaciju i artikulaciju interesa pojedinaca i grupa
  • Institucionalno sredstvo za medijaciju (posredovanje) između konfliktnih interesa i konfliktnih socijalnih vrednosti
  • Mogućnost za iskazivanje i praktikovanje društvenih, religioznih i kulturnih verovanja i aktivnosti
  • Mogućnost za ograničavanje inherentne tendencije države da proširi svoju kontrolu
  • Mogućnost da se ograniči potencijal biznisa da bude bez kontrole.

Pojam zajednički interes u definiciji može da bude raznolik. On može, ali i ne mora, da bude prihvatljiv za sve koji rade sa, i u, organizacijama civilnog društva. Ono što je bitno je da su sloboda govora i sloboda udruživanja bitni elementi u demokratskim društvima koji dozvoljavaju građanima da se udružuju i da iskažu različite interese koji ne moraju biti atraktivni uvek za sve. Značajna odlika civilnog društva je da postoji podsticajni ambijent u kome su različiti pogledi dozvoljeni i poželjni i gde je organizacijama ili asocijacijama različite vrste dozvoljeno da postoje. Institucije jednog podsticajnog ambijenta za razvoj civilnog društva su:

Kao što se vidi, prostor za saradnju i za unapređenje zajedničkih interesa je veoma širok. Osnovna podela udruženja građana je na organizacije za uzajamnu pomoć (koje formiraju građani i čiji su oni članovi i na bazi toga ostvaruju određene koristi), organizacije od opšteg (javnog) interesa (koje formiraju građani u nameri da pomognu drugim grupama građana koji nisu nužno njihovi članovi), i pretenderi (pretvarači).

Dodatne informacije o civilnom društvu, nevladinim organizacijama i srodnim pojmovima mogu da se nađu na sajtu NVO Centar za razvoj neprofitnog sektora [www.crnps.org.yu] ili na sajtu NVO [Evropski pokret u Smederevskoj Palanci] [www.evropski-pokret.org.rs].

Konfuzije[uredi - уреди]

Ako je društvo nekakav slogan, razlog za konfuzije u njegovom razumevanju mogu da budu razne nijanse u kojima se on koristi da bi se objasnio veliki broj političkih mišljenja. Na primer, bivši britanski premijer Margaret Tačer je famozno demantovala da društvo uopšte i postoji. Međutim, njena upotreba tog termina bila je uska i treba da se razume u okviru konteksta njene polemike. U intervjuu magazina Women's Own, 3. oktobra 1987, Tačer je diskutovala da je obaveza za rešavanje socijalnih problema, što je bilo očekivana od vlade, odgovornost individua i porodica: „nijedna vlada ne može da uradi ništa osim preko ljudi, a ljudi najpre moraju da se okrenu sebi“. Tačer jedino negira postojanje „društva“ kakvim ga ona razume – ideja da je socijalno blagostanje odgovornost društva (ili, u užem smislu, vlada), a ne individua.

Postojanje[uredi - уреди]

I dalje je u toku debata u sociološkim i antropološkim krugovima o tome da li postoji entitet koga bismo mogli nazvati društvom. Neki marksistički teoretičari, Luj Altise, Ernesto Laklau i Slavoj Žižek, su polemisali da društvo nije ništa više nego efekat vladajuće ideologije određenog klasnog sistema i da ne treba da se koristi kao sociološka ideja.[7]<

Reference[uredi - уреди]

  1. Maurice Godelier, Métamorphoses de la parenté, 2004
  2. Jack Goody. "The Labyrinth of Kinship". New Left Review. http://newleftreview.org/?view=2592. pristupljeno 24 July 2007. 
  3. Effland, R. 1998. The Cultural Evolution of Civilizations.
  4. Schamus, Warren (1994.) (engleskom). Durkheim's Philosophy of Science and the Sociology of Knowledge: Creating an Intellectual Niche. Chichago: University of Chicago Press. ISBN 9780226742519. 
  5. Sharma, Rajendra (1996.) (engleskom). Fundamentals Of Sociology. New Delhi: Atlantic Publishers & Distributors. ISBN 9788171566457. 
  6. Žepić, Božo (1999.). Osnove sociologije. Split: Logos. ISBN 9536099489. 
  7. Chandler, Daniel (10 April 2000). "Marxist Media Theory". Aberystwyth University. http://www.aber.ac.uk/media/Documents/marxism/marxism07.html. pristupljeno 22 July 2012. 

Literatura[uredi - уреди]

  • Effland, R. 1998. The Cultural Evolution of Civilizations Mesa Community College.
  • Jenkins, R. 2002. Foundations of Sociology. London: Palgrave MacMillan. ISBN 0-333-96050-5.
  • Lenski, G. 1974. Human Societies: An Introduction to Macrosociology. New York: McGraw- Hill, Inc.
  • Raymond Williams, "www.flpmihai.blogspot.com", in: Williams, Key Words: A Vocabulary of Culture and Society. Fontana, 1976.
  • Althusser, Louis and Balibar, Étienne. Reading Capital. London: Verso, 2009.
  • Tom Bottomore (ed). A Dictionary of Marxist Thought, 2nd ed. Malden, MA: Blackwell Publishing, 1991. 45–48.
  • Craig Calhoun (ed), Dictionary of the Social Sciences Oxford University Press (2002)
  • Stuart Hall. "Rethinking the Base and Superstructure Metaphor." Papers on Class, Hegemony and Party. Bloomfield, J., ed. London: Lawrence & Wishart, 1977.
  • Chris Harman. "Base and Superstructure". International Socialism 2:32, Summer 1986, pp. 3–44.
  • David Harvey. A Companion to Marx's Capital. London: Verso, 2010.
  • Larrain, Jorge. Marxism and Ideology. Atlantic Highlands, NJ: Humanities Press, 1983.
  • György Lukács. History and Class Consciousness. Cambridge, MA: MIT Press, 1972.
  • Postone, Moishe. Time, Labour, and Social Domination: A Reinterpretation of Marx's Critical Theory. Cambridge [England]: Cambridge University Press, 1993.
  • Raymond Williams. Marxism and Literature. Oxford: Oxford University Press, 1977.
  • Aby, Stephen H. Sociology: A Guide to Reference and Information Sources, 3rd edn. Littleton, Colorado, Libraries Unlimited Inc., 2005, ISBN 1-56308-947-5 OCLC 57475961
  • Earl Babbie. 2003. The Practice of Social Research, 10th edition. Wadsworth, Thomson Learning Inc., ISBN 0-534-62029-9 OCLC 51917727
  • Randall Collins. 1994. Four Sociological Traditions. Oxford, Oxford University Press ISBN 0-19-508208-7 OCLC 28411490
  • Lewis A. Coser, Masters of Sociological Thought : Ideas in Historical and Social Context, New York, Harcourt Brace Jovanovich, 1971. ISBN 0-15-555128-0.
  • Anthony Giddens. 2006. Sociology (5th edition), Polity, Cambridge. ISBN 0-7456-3378-1 OCLC 63186308
  • Landis, Judson R (1989). Sociology: Concepts and Characteristics (7th izd.). Belmont, California: Wadsworth. ISBN 0-534-10158-5. 
  • Seymour Martin Lipset and Everett Carll Ladd. "The Politics of American Sociologists," American Journal of Sociology (1972) 78#1 pp. 67–104 in JSTOR
  • Macionis, John J (1991). Sociology (3rd izd.). Englewood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 0-13-820358-X. 
  • Robert K. Merton. 1959. Social Theory and Social Structure. Toward the codification of theory and research, Glencoe: Ill. (Revised and enlarged edition) OCLC 4536864
  • Mills, C. Wright, The Sociological Imagination,1959OCLC 165883
  • C. Wright Mills, Intellectual Craftsmanship Advices how to Work for young Sociologist
  • Mitchell, Geoffrey Duncan (2007) [1968]. A Hundred Years of Sociology: A Concise History of the Major Figures, Ideas, and Schools of Sociological Thought. New Brunswick, New Jersey: Transaction Publishers. ISBN 978-0-202-36168-0. OCLC 145146341. 
  • Robert A. Nisbet 1967. The Sociological Tradition, London, Heinemann Educational Books. ISBN 1-56000-667-6 OCLC 26934810
  • George Ritzer and Douglas J. Goodman. 2004. Sociological Theory, Sixth Edition. McGraw-Hill. ISBN 0-07-281718-6 OCLC 52240022
  • Scott, John & Marshall, Gordon (eds) A Dictionary of Sociology (3rd Ed). Oxford University Press, 2005, ISBN 0-19-860986-8, OCLC 60370982
  • Wallace, Ruth A. & Alison Wolf. 1995. Contemporary Sociological Theory: Continuing the Classical Tradition, 4th ed., Prentice-Hall. ISBN 0-13-036245-X OCLC 31604842
  • Harrison White. 2008. Identity and Control. How Social Formations Emerge. (2nd ed., Completely rev. ed.) Princeton, Princeton University Press. ISBN 978-0-691-13714-8 OCLC 174138884
  • Willis, Evan. 1996. The Sociological Quest: An introduction to the study of social life, New Brunswick, New Jersey, Rutgers University Press. ISBN 0-8135-2367-2 OCLC 34633406
  • Norbert Elias: Was ist Soziologie? Juventa, München 1970.
  • Johannes Heinrichs: Logik des Sozialen. Woraus Gesellschaft entsteht. Steno, München 2005.
  • Karl-Heinz Hillmann: Gesellschaft. In: Wörterbuch der Soziologie. 4. Auflage. Kröner, Stuttgart 1994, ISBN 3-520-41004-4.
  • Peter Koslowski: Evolution und Gesellschaft. Eine Auseinandersetzung mit der Soziobiologie. 2. Auflage. Mohr Siebeck, Tübingen 1984.
  • Jörn Lamla, Henning Laux, Hartmut Rosa, David Strecker (Hg.): Handbuch der Soziologie, UVK, Konstanz 2014. ISBN 978-3-8252-8601-9.
  • Niklas Luhmann: Die Gesellschaft der Gesellschaft. 1997, ISBN 3-518-28960-8.
  • Peter Ruben: Gemeinschaft und Gesellschaft – erneut betrachtet. In Dittmar Schorkovitz (Hg.): Ethnohistorische Wege und Lehrjahre eines Philosophen. Frankfurt 1995.
  • Gunter Runkel: Allgemeine Soziologie. Gesellschaftstheorie, Sozialstruktur und Semantik. Oldenbourg, München/Wien 2005, ISBN 3-486-57708-5 (v.a. Kap. 2: Soziologische Klassiker und ihre Theorien).
  • Ferdinand Tönnies: Gemeinschaft und Gesellschaft. 1887; Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 2005.
  • Bernard Willms: System und Subjekt oder die politische Antinomie der Gesellschaftstheorie. In: Franz Maciejewski (Hrsg.): Theorie der Gesellschaft oder Sozialtechnologie. Suhrkamp, Frankfurt 1973, ISBN 3-518-06101-1, S. 43–77.
  • Elman Service: Origins of the state and civilization. 1975, ISBN 0-393-09224-0.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Wiktionary-logo-en.png
Potraži značenje riječi Society u
W(j)ečniku, slobodnom rječniku.