Sloboda religije

Izvor: Wikipedia
Ograničenja slobode religije u modernim državama, prema istraživanju Pew Research Centera 2009.

Sloboda religije ili religijska sloboda (takođe verska sloboda, sloboda vjeroispovjesti) je princip koji podržava slobodu svakog pojedinca ili zajednice da - privatno ili javno - manifestiraju svoju religiju ili vjerovanja kroz podučavanje, štovanje i razne obrede; koncept najčešće podrazumijeva i slobodu promjene vlastite religije, odnosno pravo da se ne prakticira nikakva religija. [1] Pravo na "napuštanje" ili prestanak članstva u vlastitoj religijskoj zajednici - apostaza - se također smatra jednim od temelja religijske slobode.

Verska sloboda je pravo ne samo da se veruje, nego i pravo da se ne veruje. Savremeno shvatanje religijskih sloboda i prava znači da građanin ima pravo da učestvujete u nekom verskom obredu, ali i pravo da ne učestvuje u njemu. Dakle, savremeni koncept religijskih sloboda podrazumeva slobodu religije, ali i slobodu od religije.[2]

Sloboda religije se u velikom dijelu današnjeg svijeta smatra jednim od temeljnih ljudskih prava, a kao takvo je kodificirano i u čl. 18 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Još je 1791. godine u prvom amandmanu na Ustav SAD je formulisano da kongres neće donositi nikakav zakon kojim se ustanovljava neka religija ili zabranjuje njeno slobodno ispoljavanje.

Primjena načela slobode religije u praksi, međutim, varira u različitim zemljama. Koncept slobode religije, na primjer, nije međusobno isključiv sa konceptom državne religije; u svom užem značenju se prvenstveno odnosi izostanak bilo kakvog religijskog progona od strane državne vlasti.

Često se previđa onaj aspekt religijskih sloboda prema kome neko ne mora učestvovati u verskim aktivnostima: deca, recimo, ne moraju da budu prisutna na času tokom vršenja određene verske službe, čak i ako je to npr. školska slava.[2]

Vidi također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]