Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima

Izvor: Wikipedia
Eleanor Roosevelt & Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1949)

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je deklaracija koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija (A/RES/217, 10. decembra 1948. u palati Šalot u Parizu), čime je predstavljeno opće viđenje organizacije vezano za pitanja ljudskih prava garantovanih ljudima.

Nastanak[uredi - уреди]

Po završetku drugog svjetskog rata na vidjelo su izašli zločini koji je počinila nacistička Njemačka, što je dovelo do toga da je zavladalo opće mišljnje u svjetskoj zajednici da Povelja Ujedinjenih nacija ne razjašnjava dovoljno prava koja treba da zaštiti. Samim tim, univerzalna deklaracija koja u potpunosti razjašnjava prava pojedinaca je bila krajnje neophodna. Kanađanin John Peters Humphrey je bio pozvan od strane Sekretarijata Ujedinjenih nacija da radi na projektu i postane glavni stvaralac deklaracije. Hamprhrey-iju je asistirala Eleanor Roosevelt iz Sjedinjenih Američkih Država, René Cassin iz Francuske, Charles Malik iz Libana i P. C. Chang iz Kine, između ostalih. Proglašenje je ratifikovano tokom zasjedanja Generalne skupštine 10. decembra 1948. godine glasovima 48 za i 0 protiv, sa 8 uzdržanih (Čitav Sovjetski blok, Južna Afrika i Saudijska Arabija). Iznenađujuće, uprkos centralnoj ulozi koju je igrao kanađanin John Humphrey u pisanju povelje, Kanadska vlada je bila uzdržana pri glasanju za nacrt povelje. Promijenili su svoj stav kasnije, kada je nacrt izašao pred Generalnu skupštinu.


Struktura i pravne posljedice[uredi - уреди]

Dokument je zasnovan na tradiciji civilnog prava, računajući preambulu i trideset odrebi. Pošto je stvorena kao objava ciljeva kojih bi trebalo da se pridržavaju vlade, nije pravno obavezujuća i stoga nema potpisnica. Deklaracija ne predstavlja dio međunarodnog prava, ali predstavlja značajno oruđe u primjeni diplomatskih i moralnih pritisaka na vlade koje krše neke ili sve odredbe deklaracije. Međunarodna konferencija Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima iz 1968. godine odlučila je da deklaracija „predstavlja obavezu za sve članice međunarodne zajednice“. Deklaracija je poslužila kao osnova za originalna dva pravno obavezujuća sporazuma Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima:

  • Međunarodni sporazum o civilnim i političkim pravima,
  • Međunarodni sporazum o ekonomskim, društvenim i kulturnim pravima.

I danas je često navođena od strane akademika, pravnika i ustavnih sudova.


Glavni principi[uredi - уреди]

Postoji ukupno trideset članova koji okvirno čine sporazum o ljudskim pravima, ali za najznačajnije principe se smatraju slijedeći:

  • Pravo na život, slobodu i sigurnost ličnosti.
  • Pravo na obrazovanje.
  • Pravo na zaposlenje, plaćene praznike, zaštita od nezaposlenosti i socijalna sigurnost.
  • Pravo na puno učešće u kulturnom životu.
  • Sloboda od torture ili svirepog, nehumanog tretiranja ili kazne.
  • Sloboda mišljenja, uvjerenja i vjeroispovjesti.
  • Sloboda izražavanja i mišljenja.

Kritike i ostalo[uredi - уреди]

Pojedini krugovi su kritikovali Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima kao suprotnost ljudskim pravima, smatrajući da određena „ekonomska prava“ ne mogu biti ljudska prava jer moraju biti obezbjeđena od strane drugih putem prisile, npr. oporezivanjem. Smatraju da su individualna prava upravo ono što dokument teži da uništi. Tome dodaju činjenicu da su nacistička Njemačka i komunistički Sovjetski Savez primjenili ova „ekonomska prava“ na svoje vlade i ustave i završile stvarajući kolektivističke režime odgovorne za smrt miliona. Kapitalisti povremeno zagovaraju dokumenta dajući primjer Sjeverne Koreje koja visoko kotira u ekonomskim pravima, dok Sjedinjene Države prema dekraraciji nisko kotiraju, iako su Sjedinjene Države daleko perspektivnije i slobodnije nego Sjeverna Koreja.

Ginisova knjiga rekorda svrstava dekraraciju kao „najprevođeniji dokument“ u svijetu, do 2004. prevedena na 321 jezik i dijalekt. Druga djela su, međutim, prevođenija; na primer, Biblija je također svrstana u Ginisu kao „prevedena na 2.233 jezika i dijalekata.“ Neki od prevoda dostupnih na UNHCHR sajtu sadrže neispravljene greške.

Rok bend U2 projektovao je deklaraciju na ogromnom ekranu poslije izvođenja pjesme Mis Sarajevo tokom Vertigo 2005 svjetske turneje.

Također pogledajte[uredi - уреди]

Vanjski linkovi[uredi - уреди]

  • ((en))
  • ((en))