Alanin

Izvor: Wikipedia
Alanin
Structural formula of the L-isomer
Ball-and-stick model of the L-isomer
IUPAC ime
Drugi nazivi 2-Aminopropanoic acid
Identifikacija
Abrevijacija Ala, A
CAS registarski broj 302-72-7 YesY
56-41-7 (L-isomer)
338-69-2 (D-isomer)
PubHem 5950
HemPauk 582
EC-broj 206-126-4
MeSH Alanine
SMILES
InChI
Svojstva
Molekulska formula C3H7NO2
Molarna masa 89.09 g mol−1
Agregatno stanje beli prah
Gustina 1.424 g/cm3
Tačka topljenja

258 °C (sublimira)

Rastvorljivost u vodi rastvoran je
pKa 2,33 i 9,71
Izoelektrična tačka 6,00

 YesY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °-{C}-, 100 -{kPa}-) materijala

Literatura

Alanin(al[dehid] + -anin), 2-aminopropionska kiselina, neesencijalna aminokiselina. Postoje dva enantiomera alanina:

  1. α-alanin Kemijska formula: CH3CH(NH2)COOHjedna od najčeščih aminokiselina koja se koristi u sintezi proteina, proteogena je i glukogena nebitna aminokiselina uključena u metabolizam šećera i organskih kiselina, jedan od glavnih sastojaka svilenog vlakna, a slobodan se nalazi u krvnoj plazmi,
  1. β-alanin NH2CH2CH2COOH, kojeg nalazimo kod bakterija u staničnoj stijenci i nekim peptidnim antibioticima. Nije proteogen, sastojak je koenzima A i prirodnih peptida, slobodan se nalazi u mozgu.[1][2]


Biosinteza [uredi - уреди]

Najčešće nastaje reduktivnom aminacijom piruvata. Transaminacija je reverzibilna reakcija i alanin vrlo lako nastaje od piruvata, zato sudjeluje u metaboličkim putevima glikolize, glukoneogeneze i ciklusa limunske kiseline.

Literatura [uredi - уреди]

  1. Darinka Koraćević, Gordana Bjelaković, Vidosava Đorđević. Biohemija. savremena administracija. ISBN 86-387-0622-7. 
  2. David L. Nelson, Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (4th ed.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. http://www.whfreeman.com/newcatalog.aspx?disc=Biochemistry&course=Introduction%2bto%2bBiochemistry&isbn=071677108X&detail=toc. 

Vanjske veze [uredi - уреди]