Sarkozin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Sarkozin
Skeletal formula of sarcosine
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 107-97-1 DaY
PubChem[2][3] 1088
ChemSpider[4] 1057 DaY
UNII Z711V88R5F DaY
EINECS broj 203-538-6
KEGG[5] C00213
ChEBI 15611
ChEMBL[6] CHEMBL304383 DaY
Bajlštajn 1699442
Gmelin Referenca 2018
3DMet B01190
Jmol-3D slike Slika 1
Slika 2
Svojstva
Molekulska formula C3H7NO2
Molarna masa 89.09 g mol−1
Agregatno stanje Beli kristali
Miris Bez mirisa
Rastvorljivost u vodi 89,09 g L−1 (na 20 °C)
log P 0,599
pKa 2,36
Baznost (pKb) 11,64
λmax 260 nm
Apsorbancija 0,05
Termohemija
Standardna entalpija stvaranja jedinjenja ΔfHo298 −513,50 – 512.98 kJ mol−1
Std entalpija
sagorevanja
ΔcHo298
−1667,84 – 1667.54 kJ mol−1
Specifični toplotni kapacitet, C 128,9 J K−1 mol−1
Srodna jedinjenja
Srodna alkanoinske kiseline
Srodna jedinjenja Dimetilacetamid

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Sarkozin (N-metilglicin) je intermedijer i nusproizvod u sintezi i degradaciji glicina. Sarcozin se metaboliše do glicina enzimom sarkozin dehidrogenaza, kod glicin-N-metil transferaza generariše sarkozin iz glicina. Sarkozin je prirodna aminokiselina prisutna u mišićnim i drugim telesnim tkivima. U laboratoriji se može sintetisati iz hlorosirćetne kiseline i metilamina. Sarkozin ima sladak ukus i rastvara se u vodi. On se koristi u proizvodnji biorazgradivih surfaktanata i pasti za zube, i za niz drugih oblika primena.

Sarkozin je sveptisutan u biološkim materijalima i u hrani poput žumanceta, ćuretine, šunke, povrća, mahuna, etc. Sarkozin se formira iz holina unesenog hranom i metabolizmom metionina. On se brzo razlaže do glicina. Koncentracija sarkozina u krvnom serum prosečne osobe je 1,59 ± 1,08 nM.[7]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Sarcosine - Compound Summary”. PubChem Compound. USA: National Center for Biotechnology Information. 16. 9. 2004.. Identification. Pristupljeno 21. 4. 2012. 
  2. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  3. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  5. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  6. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  7. Allen, RH; Stabler, SP; Lindenbaum, J (1993). „Serum betaine, N,N-dimethylglycine and N-methylglycine levels in patients with cobalamin and folate deficiency and related inborn errors of metabolism”. Metabolism: clinical and experimental 42 (11): 1448–60. DOI:10.1016/0026-0495(93)90198-W. PMID 7694037. 

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]