Zora Dirnbach

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Zora Dirnbach
Nema slobodne slike
Rođen/a 22. august 1929. (1929-08-22)
Osijek, Kraljevina Jugoslavija
Umro/la 19. april 2019. (dob: 89)
Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Jugoslavenka, Hrvatica
Etnicitet Židovka
Državljanstvo Hrvatska
Alma mater Filozofski fakultet u Zagrebu
Zanimanje scenaristica, spisateljica
Rodbina Moritz Dirnbach
(djed)
Hermina (Glatter) Dirnbach
(baka)
Gertruda Dirnbach
(sestra)

Zora Dirnbach (Osijek, 22. 8. 1929. – Zagreb, 19. 4. 2019), jugoslavenska i hrvatska scenaristica, spisateljica, urednica i novinarka.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Zora Dirnbach je rođena u Osijeku, 22. 8. 1929 godine. Otac joj je bio židovskog podrijetla, a majka austrijska-katolkinja koja se 1922 godine konvertirala na judaizam.[1][2][3][4][5] Zora je odrasla uz sestru Gertrudu. Otac joj je u Osijeku posjedovao tvornicu papira "Mursa Mill".[3][4][5]

Studirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zora je od 1949 radila kao novinarka i urednica kulturnog programa u dnevnim novinama i na Radiju Zagreb. Od 1958 radila je kao dramatičar na prvom programu Radio Zagreba. Od 1936 do 1991 godine, Zora je radila kao dramatičar i urednik dramskog programa na Radioteleviziji Zagreb. Autor je tri filmska scenarija za dugometražne igrane filmove, među inima i nagrađivanog filma Deveti krug. Autorica više od desetak radio-drama (od kojih je većina izvedena i u inozemstvu) kao i TV-drama, TV-filmova i dvije serije; autorica adaptacija i prijevoda velikog broja radio i TV-drama U svojstvu stručnog suradnika predavala je TV-dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala na brojnim međunarodnim sastancima TV-dramaturga Europe u Beču, Stockholmu, Londonu, Kopenhagenu, Minhenu i Monte Carlu. U raznim domaćim i u dvije inozemne antologije radio-dramskih i TV-dramskih tekstova objavljena je radio-drama Alkimonova jabuka, i TV-drama Taj dugi, dugi put. Dirnbach je autor nekoliko romana i kolekcija kratkih priča. Članica je Hrvatskog društva pisaca.[3][5][6]

Kroz svoj cijeli život bila je inspirirana osobnom i obiteljskom tragedijom tijekom Holokausta, kao i samim Holokaustom. Kao članica Židovske općine Zagreb, istoj je kroz život dala nemjerljivi doprinos. Sa svojim stalnim angažmanom u "Vijeću židovske općine Zagreb", vodila je odbor za informiranje Židovske općine Zagreb, te je isto tako puno doprinjela zagrebačkoj židovskoj zajednici. Iako je tijekom Drugog svjetskog rata tj. Holokausta bila krštena, u namjeri da joj se spasi život, Zora za sebe kaže da je hrvatska židovka i ateist. Majka je Zoru Dirnbach i njezinu sestru početkom rata krstila u crkvi, plativši svećeniku da krivotvori datum njihova krštenja. No pečat podrijetla ipak nisu mogli izbjeći. Sestra Zore Dirnbach se ni nakon krštenja nije usudila ići u školu, dok Zora je. Njezina majka je željela da se tako osjeća ravnopravnom, te da sa sebe zbaci osjećaj inferiornosti koji je uz sve ostalo židovima tada bio nametan. Zora je tijekom školovanja imala nekoliko neugodnih situacija kada su pojedini učenici hodali za njom i govorili da "ovdje smrdi na Čifuta". No u njezinu obranu su stale neke njezine školske kolegice. U Zorinoj rodnoj kući, u Osijeku, se nalazio sabirni logor. Bio je to zapravo skup zgrada u kojima je pored napuštene tvornice njezina oca bila i obiteljska kuća Dirnbachovih. Kako je tvornica sredinom 1930–ih preseljena u drugi dio grada, ostale su prazne hale i skladišta, što se pokazalo idealnim objektom za privremeni logor. U njemu su odlazak do logora Auschwitza i do Jasenovca punih mjesec dana čekali starci i sasvim mala djeca, da bi 22. 8. 1942 godine svi oni bili utrpani u stočne vagone i otpremljeni u smrt. Svemu tome je svjedočila Zora. Zora, njezina majka i sestra, su uspjele preživjeti Holokaust, dokle mnogi članovi njihove obitelji nisu.[3][5][7] Među ubijenim članovima obitelji Dirnbach se nalazi i Zorina baka Hermina Glatter-Dirnbach[8] koju su ustaše ubile u Jasenovcu udarcem malja u glavu,[3] te stric Samuel Dirnbach,[9] strina Giza Dirnbach,[10] bratić Alfred Dirnbach[11] i mnogi drugi rođaci. Dio Zorine obitelji, uključujući i njezinog oca, spasili su se bijegom u Italiju.[3][5][7][12]

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Zori Dirnbach je dodijeljena nagrada za scenarij na prvom jugoslavenskom anonimnom konkursu za filmske scenarije u Sarajevu 1956 godine. 1960 osvojila je Zlatnu arenu u Puli za film godine Deveti krug. 1968 godine dodijeljena joj je nagrada na anonimnom natječaju Hrvatskog narodnog kazališta u povodu 100-godišnjice tog kazališta za dramski tekst Noć štakora.[6]

Radijski scenariji[uredi - уреди | uredi izvor]

Televizijski i filmski scenariji[uredi - уреди | uredi izvor]

Filmovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Serije[uredi - уреди | uredi izvor]

Citati[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikiquote „Većina Hrvata, čemu sam svjedočila i sama, odbacivala je ustaški režim koji je i samim Hrvatima nanosio veliko zlo.[3]
(Zora Dirnbach 2009 godine u intervju za Jutarnji list.)
Wikiquote „Nisam Židovka po vjerskoj i kulturnoj tradiciji, nego me je odredila identifikacija s nevinom žrtvom. Moja domovina je Hrvatska. Kulturološki i društveno pripadam Hrvatskoj. Ja sam hrvatska Židovka. Kada sam se nakon prvog posjeta Izraelu vraćala u Zagreb, pomislila sam: ‘Konačno, idem doma!’[3]
(Zora Dirnbach 2009 godine u intervju za Jutarnji list.)
Wikiquote „U svakom žitu ima kukolja. No, činjenica jest da je u ustašama bio manji broj Hrvata, da su oni u velikoj većini - netko odmah, netko malo kasnije, ali da tako kažem na vrijeme - uočili tko su ustaše. Hrvati su se tijekom rata pokazali u najvećem broju na razini. Grozim se kada se danas želi Hrvatima nabaciti krivnja ustaša i NDH.[3]
(Zora Dirnbach 2009 godine u intervju za Jutarnji list.)
Wikiquote „Najlakše je sve gurati pod tepih, zato nam se neke stvari sada vraćaju. U prošloj je državi povijest prikazivana jednostrano ili je zataškavana. Zato se sada stvorio kaos, brkaju se stvari, pa je NDH tek želja za svojom državom i ništa drugo, Bleiburgom se želi umanjiti Jasenovac i slično. Treba se suočiti hrabro i otvoreno, raspraviti o svemu, pogotovo zato što zločini NDH, pa i oni koje su počinili partizani, nisu i ne moraju biti toliko na savjesti Hrvata kao naroda da ih gurnu pod tepih.[3]
(Zora Dirnbach 2009 godine u intervju za Jutarnji list.)
Wikiquote „Kada je 90-ih počeo rat, to me je bacilo u očaj. Nisam vjerovala da ću ponovno doživjeti rat. Drugi svjetski rat doživjela sam kao djevojčica pa sam se lako prebacila u svijest jedne plahe djevojčice koja proživljava strahote rata. Ne smijemo, ako se nadovežem na prethodno pitanje, zataškavati i neke ružne stvari koje su se dogodile u tom ratu. Time ga nećemo učiniti pravednijim nego je bio, ali ćemo ga učiniti manje opterećenim. Nemojmo ponavljati pogreške. Iz njih sve proizlazi.[3]
(Zora Dirnbach 2009 godine u intervju za Jutarnji list.)
Wikiquote Vrdoljak je postao direktor televizije na krilima HDZ-a, kaste ljudi koji su se prvenstveno željeli dočepati bogatstva dok su drugi ginuli, pa se nisam mogla nadati da će ikome omogućiti da nešto dobro napravi. A najmanje Antun Vrdoljak, kojeg sam doživljavala kao “malog hahara” i prvenstveno velikog kozera. Konačno, za njegova mandata dosta je ljudi nestalo s popisa zaposlenih, a on ništa nije učinio da to spriječi.[12]
(Zora Dirnbach 2002 godine u intervju za Nacional.)
Wikiquote „Kad čitam rigidne poruke nekih biskupa, nimalo ne zavidim nadbiskupu Josipu Bozaniću na njegovu poslu. Za mene je odavno svaka crkva, i katolička, i protestantska, i židovska, nešto sasvim drugo od religije, koju smatram privatnom i intimnom stvari. Mislim da je Katolička crkva najrigidnija u Europi. U Hrvatskoj je zastupljena najprizemnija i najprimitivnija interpretacija kršćanske vjere. Isus je propovijedao ljubav, a ovdje je jedan dio svećenstva tako bjelodano zadojen mržnjom i ne smeta mu da ljude dijeli na ove ili one.[12]
(Zora Dirnbach 2002 godine u intervju za Nacional.)
Wikiquote „U Tuđmanovo doba vrijeđalo me je mnogo toga, ali nisam bila u strahu; znala sam da se povijest ipak ne može ponoviti, jer je svijet danas drukčiji. Iritiralo me je prekrajanje povijesti, koje je imalo za cilj osloboditi Hrvatsku krivnje za endehaovske progone, što je na koncu rezultiralo time da je između ustaša i Hrvata stavljen znak jednakosti. Nitko iz vladajuće garniture tada nije smogao hrabrosti reći kako su to bili ustaše koji su proganjali manjine. Mislim da je Račanova koalicijska vlast nastavila tu šutnju. Zbog svog vlastitog osjeća krivnje nije mnogo učinila da zaštiti prava manjina, a trebala je to učiniti, ne iz političkih, nego civilizacijskih razloga.[12]
(Zora Dirnbach 2002 godine u intervju za Nacional.)
Wikiquote „Židovi su svakako bolje prošli od srpske manjine jer nisu bili na izravnom udaru kao Srbi, koji su se u vrijeme rata smatrali neprijateljima, bez obzira na to koliko su bili upleteni u miloševićevsku politiku. Nikad nećemo točno saznati koliko je Srba nepravedno stradalo, a bili bi sigurno lojalni i normalni građani Hrvatske da nisu u huškačkom okruženju bili unaprijed osuđeni kao izdajnici.[12]
(Zora Dirnbach 2002 godine u intervju za Nacional.)

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Ivo Goldstein, 2001, str. 486, 487
  2. ((en)) United States Holocaust Memorial Museum. Holocaust Survivors and Victims Database: Zora Dirnbach. Preuzeto 28. 2. 2014
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 Vlado Vurušić (1. 2. 2009). Zora Dirnbach: 'Čekala sam 20 godina ‘Deveti krug’. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 1. 12. 2012. Preuzeto 28. 2. 2014
  4. 4,0 4,1 Snješka Knežević, 2011, str. 112
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Nataša Maksimović Subašić; Zora Dirnbach – Svjetionik s one strane nacionalizma; stranica 4, 5, 6, 7; broj 110, lipanj / srpanj / kolovoz 2009.
  6. 6,0 6,1 Zora Dirnbach. Hrvatsko društvo pisaca. Preuzeto 28. 2. 2014
  7. 7,0 7,1 OSCE/ODIHR, Kuća Anne Frank, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Agencija za odgoj i obrazovanje (nastavni materijali za povijest Židova i antisemitizma); Antisemitizam: vječni sukob?; stranica 2; 2013.
  8. ((en)) Hermina Dirnbach. Stranica svjedočanstva Zora Dirnbach (unuka). Yad Vashem. Preuzeto 28. 2. 2014
  9. ((en)) Samuel Dirnbach. Stranica svjedočanstva Zora Dirnbach (nećakinja). Yad Vashem. Preuzeto 28. 2. 2014
  10. ((en)) Giza Dirnbach. Stranica svjedočanstva Zora Dirnbach (nećakinja). Yad Vashem. Preuzeto 28. 2. 2014
  11. ((en)) Alfred Dirnbach. Stranica svjedočanstva Zora Dirnbach (sestrična). Yad Vashem. Preuzeto 28. 2. 2014
  12. 12,0 12,1 12,2 12,3 12,4 Željka Godeč (4. 12. 2009). 'Manjinama danas nije bitno bolje nego pod Tuđmanom'. Nacional. Arhivirano iz originala na 1. 12. 2012. Preuzeto 28. 2. 2014

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-19-2
  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]