Svest (budizam)
Svest (sanskrit: vijñāna, pali: viññāṇa) je jedan od temeljnih pojmova u budizmu. Predstavlja čin registrovanja čulnih podražaja u trenutku dok se odigravaju.[1]
Glavni spor u ranoj budističkoj filozofiji ticao se prirode realnosti, za koju je škola praznine tvrdila da je »praznina«, a škola svesti da je nepodeljena svest.[2]
Budino učenje[uredi | uredi kod]
Svest kao reakcija na čula[uredi | uredi kod]
Prema Budinom učenju, svest ne postoji po sebi, već se javlja kao reakcija na čula.

Svest nastaje na osnovu svakog od šest čula (oko, uho, nos, jezik, telo i um), a za svoj predmet ima odgovarajuću pojavu (sliku, zvuk, miris, ukus, opipljivo ili misao). Slično osećajima i opažajima, svest je šestostruka, u odnosu na šest čula.[4] Na primer, svest o viđenom (cakkhu-viññana) ima oko kao osnovu i sliku kao predmet. Svest o mišljenom (mano-viññana) ima um kao osnovu i misaonu pojavu (dhamma) kao svoj predmet.
Buda nastanak svesti na osnovu čula poredi sa nastankom vatre na osnovu goriva, kao i sa njenim nestankom kada goriva nestane:

Međutim, svest ne nastaje automatski na osnovu čula, već je neophodno i ticanje sa naše strane kao uslov:

Žeđ za bilo kojom od ovih šest vrsta svesti predstavlja smetnju umu:

Postoji i svest koja leži van uobičajenih činilaca svesnog bića, nazvana svest bez svojstava (viññanam anidassanam).[1]
Poistovećenje sa svešću[uredi | uredi kod]
Buda je posebno ukazivao na opasnost zablude nekih filozofskih sistema koji svest smatraju trajnom suštinom, poput duše:

Nasuprot tome, on je ukazivao kako je svest izrazito prolazna i nestalna, te poistovećenje sa njom predstavlja teret i izvor patnje.
Svest kao uzročnik sveta i patnje[uredi | uredi kod]
Svest je jedna od karika u uslovnom nastajanju patnje. Preduslov za nastanak svesti su obrasci. Sa svešću kao uslovom, nastaje ime-oblik. Ukidanjem svesti, više ni voda, zemlja, vazduh i vatra nemaju svoj oslonac:

Ukidanje svesti je preduslov koji vodi nirvani:

Neusmerena svest[uredi | uredi kod]
Kada je asketa Kevaddha upitao Budu gde četiri elementa nestaju bez ostatka, Buda mu je odgovorio da to pitanje treba postaviti na ovaj način: "Gdje voda i zemlja, vatra i vazduh nemaju oslonca?" Nakon čega mu odgovora da oni nestaju tamo gde "svijest nije usmjerena ni omeđena":

Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Rečnik pāli i budističkih termina
- ↑ Tuči 1982: str. 122–129
- ↑ Mađđhima nikāya 38, Mahā-taṇhāsankhaya sutta
- ↑ Prva plemenita istina : Dukkha
- ↑ Mađđhima nikāya 38, Mahā-taṇhāsankhaya sutta
- ↑ Mađđhima nikāya 28, Maha-hatthipadopama sutta
- ↑ Viññāna sutta
- ↑ Tako je govorio Buda. Grafos, Beograd. 1989. pp. 37.
- ↑ Čedomil Veljačić » Budizam » Historijski uvod
- ↑ Kovačević 2014: str. 294
- ↑ Digha nikāya 11: Kevaddha sutta