Um (budizam)
Um (pali: citta ili mano) je temeljni pojam u budizmu, ono iz čega sve nastaje. Takođe, um (mano, latinski: mens) se smatra jednim od šest čula Budinoj psihologiji, odgovornim za registrovanje misli i osećaja.[1]
Osnova Budinog učenja leži u vežbanju i ovladavanju umom.[2] Ono što je bog za neke religije, to je na neki način um za budizam.[3] Dok vernici svu pažnju okreću Bogu, središte pažnje budista je um. Sve moći, sposobnosti i prividna čuda koje vernici pripisuju Bogu, budisti smatraju rezultatom aktivnosti uma.[3]
Buda je govorio da je neophodno čistiti prljavštine uma. Pročišćavanje uma je istrajan napor da se um oslobodi nečistoća, štetnih mentalnih stanja koja iskrivljuju mišljenje i postupke. Tri glavne nečistoće, koje je Buda označio “korenima lošeg”, su pohlepa, mržnja i obmana, a iz njih nastaju mnoge druge: bes i okrutnost, tvrdičluk i zavist, prevara i arogancija, licemerje i taština, mnoštvo pogrešnih stavova.[4]
Dhammapada sažima praktikovanje Budinog učenja u tri jednostavna pravila: odustani od lošeg, razvijaj dobro i pročisti um.[4] Oslobođenje uma je konačni cilj budističke prakse. Probuđenje se često opisuje kao oslobađanje uma uklanjanjem nečistoća, a uz pomoć mudrosti uvida.[5]
Sama nirvana, cilj budističkog učenja, definiše se kao oslobođenost uma od pohlepe, mržnje i obmanutosti.[4]
Etimologija[uredi | uredi kod]
Buda je za ono što zovemo umom koristio tri različita termina (pali: citta, mano ili viññāṇa). Svaki od ovih termina je ponekad korišten generički, a nekad u svom zasebnom preciznijem značenju.[6][7] Termin viññāṇa se obično prevodi kao svest.
Budino učenje[uredi | uredi kod]
Pretežni deo Budinog učenja posvećen je opisivanju prirode uma, istraživanju različitih njegovih karakteristika i sposobnosti, kao i razradi načina na koji se on može menjati i osloboditi.[3] On je tvrdio da um i telo zavise jedno od drugog, "na isti načina kao što dva otkosa u snopu stoje oslanjajući se jedan na drugi" (S.II,14).
Um kao izvor[uredi | uredi kod]
Prema Budinom učenju, sve nastaje iz uma:
Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja.[8]
– Buda
Smatrao je da sve stvari, dobre i loše, um stvara:
Koje god su stvari povezane sa nepovoljnim, pripadaju nepovoljnom, sve njih um stvara. Njih prvo um stvara, zatim one postaju nepovoljne.[9]
Um kao čulo[uredi | uredi kod]
Um kao čulo (manāyatana) registruje jedno potpuno drugačije područje, nedostupno drugim čulima, a to su: misli, ideje, sudovi, pojmovi, sećanja, planovi, maštanja, tumačenja, teorije itd.[10]
Ipak, funkcija uma je drugačija od ostalih čula, koja imaju svako svoj predmet. Oko vidi samo slike, ali ne i zvukove, uho registruje samo zvukove, ali ne i mirise i tako dalje. No, um raspoznaje predmete svih ostalih čula i pridaje im značenje. Um povezuje, upoređuje, tumači i uspostavlja odnose među predmetima raznih čula.[10]
Na kraju, um je uslov za pojavu raznih stanja svesti.
Prljanje i čišćenje uma[uredi | uredi kod]
Takođe, um je izvor uprljanosti i pročišćenja bića:
Bića se prljaju tako što imaju uprljan um i isto tako se pročišćuju time što pročišćuju svoj um.[11]
Zatrovan um donosi patnju i najgora stanja, a pravilno korišćen um je prepun sreće:
Ne znam nijednu drugu stvar koja može da donose toliko dobroga kao što je to razvijen um. Zaista, razvijen um može da donese mnogo dobroga.[3]
Zbog toga je neodložna obaveza svakog podvižnika da čisti svoj um:
Postoje tri neodložne obaveze svakog domaćina. Da svoju njivu uzore i podrlja. Pošto ju je uzorao i podrljao, on baca seme. Pošto je bacio seme, on zaliva zemlju i čeka. Istina, domaćin nema moć da kaže: "Neka moje žito proklija danas, klasa sutra, a sazri prekosutra." Ali kada dođe vreme, žito će proklijati, zatim klasati i potom sazreti. Na isti način, postoje tri neodložne obaveze svakog monaha. Da čisti svoju vrlinu, da čisti um, da čisti uvid. Istina, monah nema moć da kaže: "Neka moj um bude oslobođen nečistoća još danas, sutra ili prekosutra." Ali kada dođe vreme njegov um biće oslobođen nečistoća zahvaljujući neprijanjanju.[12]
Oslobođenje uma[uredi | uredi kod]
Prema Budinom učenju, sva dobra stanja koje donosi čist um samo su koraci na putu. Krajnji cilj je potpuno oslobođenje uma:
Duhovni život se ne živi radi koristi u vidu imetka, počasti ili slave, radi koristi koje donosi moralnost, meditacija ili znanje i uvid. Potpuna oslobođenost uma, to je svrha, to je cilj i kulminacija duhovnog života.[3]
Dogen je sveo budizam na praktikovanje zazena ili „sedeće meditacije“, gde se svesni tok sadržaja uma posmatra bez zaustavljanja na bilo kom pojedinačnom predmetu, sve dok se ne smiri i ne sabere, ne doživljavajući više nikakvo uplitanje. U ovom stanju je moguće doživeti probuđenje.[13]
Um u zen budizmu[uredi | uredi kod]
Zen tradicija je poznata po svojim paradoksalnim objašnjenima prirode uma. Jedna zen priča prenosi dijalog učenika i zen učitelja Daijua o umu, nastao u osmom (ili devetom) stoljeću. Redovnik upita Daijua:
- "P: Jesu li riječi Um?"
- "O: Ne, riječi su izvanjske okolnosti; one nisu Um."
- "P: Osim u izvanjskim okolnostima, gdje treba tražiti Um?"
- "O: Ne postoji Um koji je neovisan o riječima. (to jest, Um je u riječima, ali se ne smije poistovjetiti s njima.)"
- "P: Ako nema Uma koji je neovisan 0 riječima, što je Um?"
- "O: Um je bez lika i oblika. Istina, Um nije ni neovisan ni ovisan o riječima. On je vječno miran i slobodan u svom djelovanju. Patrijarh kaže: 'Kad spoznaš da Um nije Um, tad razumiješ Um i njegovo djelovanje.'"[14]
Još jedna zen priča govori o prirodi uma:
Redovnik je pitao: "Gdje je prebivalište uma?"
"Um," odgovori učitelj, "prebiva tamo gdje nema prebivanja."
"Što se misli pod 'gdje nema prebivanja'?"
"Kad um ne prebiva ni u kojem određenom predmet u, tad kažemo da prebiva tamo gdje nema prebivanja."
"Što znači ne prebivanje ni u kakvom određenom predmetu?"
"Znači ne prebivati u dvojnosti dobra i zla, postojanja i nepostojanja, misli i materije; to znači ne prebivati ni u praznini ni u ne-praznini, ni u spokoju ni u nespokoju. Tamo gdje nema prebivališta, to je pravo prebivalište uma."[15]
Zen majstor Basui je jednom svom učeniku na samrti napisao pismo u kojem mu objašnjava suštinu uma na sledeći način:
Suština tvog uma nije rođena, tako da ne može ni da umre. Ona nije postojanje, koje je podložno nestajanju. Ona nije praznina, koja je puko ništavilo. Ona nije ni boja ni oblik. Ona ne uživa ni u kakvim zadovoljstvima i ne trpi nikakve bolove.[16]
– Basui
Literatura[uredi | uredi kod]
- D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam, Zagreb, 1998.
- Thanh, Bhikkhu Thich Minh (2001), The Mind in Early Buddhism
- Reps, Pol (2001). Zen meso, zen kosti. Beograd: Babun.
- Kembridžova ilustrovana istorija religije, Stylos, Novi Sad. 2006. ISBN 978-86-7473-281-6.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Kovačević 2014: str. 205
- ↑ Kovačević 2014: str. 229
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Budizam od A do Ž
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Bhikkhu Bodhi, Pročišćenje uma
- ↑ Kovačević 2014: str. 230
- ↑ Sue Hamilton, Identity and Experience. LUZAC Oriental, 1996, pages 105-106.
- ↑ Bodhi, Bhikkhu (trans.) (2000b). The Connected Discourses of the Buddha: A Translation of the Samyutta Nikaya. (Part IV is "The Book of the Six Sense Bases (Salayatanavagga)".) Boston: Wisdom Publications. ISBN 978-0-86171-331-8. pp. 769-70, n. 154.
- ↑ „Walpola Rahula: Čemu je Buda podučavao”. Arhivirano iz originala na datum 2010-03-31. Pristupljeno 2018-07-17.
- ↑ „U trenutku”. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-28. Pristupljeno 2018-07-17.
- ↑ 10,0 10,1 Kovačević 2014: str. 288
- ↑ S.III,151
- ↑ „Neodložnost”. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-28. Pristupljeno 2018-07-17.
- ↑ Kembridžova ilustrovana istorija religije, Stylos, Novi Sad. 2006. ISBN 978-86-7473-281-6. str. 98-105.
- ↑ D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam (str. 87), Zagreb, 1998.
- ↑ D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam (str. 95), Zagreb, 1998.
- ↑ Reps 2001: str. 102