Rukomet na Olimpijskim igrama

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Handball pictogram.svg

Rukomet se na Olimpijskim igrama prvi put pojavio 1936. godine u Berlinu i to u formi velikog rukometa, koji se igrao na otvorenom. Nakon berlinske Olimpijade, rukomet nije bio dio olimpijskog programa sve do 1972. godine, kada je dvoranski rukomet postao službeni olimpijski sport za muškarce, odnosno 1976. godine, kada je rukomet dobio i natjecanje u ženskoj konkurenciji. Od tog trenutka, rukomet je standardni sport na ljetnim Olimpijskim igrama.

Turnir za muškarce[uredi - уреди | uredi izvor]

Rukometni turnir na
Olimpijskim igrama za muškarce
Općenito
Utemeljeno 1936. (veliki rukomet)
1972. (dvoranski rukomet)
Broj momčadi 12
Aktualni prvak Flag of Denmark.svg Danska (prvi naslov)
Najuspješnija momčad Sovjetski Savez Sovjetski Savez
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
Flag of Russia.svg Rusija
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Flag of France.svg Francuska
(dva naslova)

Rukometni turnir na Olimpijskim igrama za muškarce igra se svake četiri godine u sklopu Olimpijskih igara. Muški turnir je, u formi velikog rukometa, prvi put odigran na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu, ali je onda ukinut i nije igran sve do Olimpijskih igara 1972. godine u Münchenu. Od 1972. godine, turnir se igra na svim Olimpijskim igrama.

Trenutno na glavnom turniru sudjeluje 12 reprezentacija sa svih kontinenata osim Oceanije,[1] a aktualni prvak je Danska, kojoj je to prvi naslov. Rekorderi s po dva naslova su Francuska, Sovjetski Savez, SFR Jugoslavija, Hrvatska i Rusija, s tim da je potonja svoj prvi naslov osvojila kao Ujedinjeni tim.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Unatoč njegovoj globalnoj popularnosti u suvremenom svijetu sporta, rukomet je relativno kasno uveden u službeni program Olimpijskih igara. Prva pojava ovog sporta bila je u sklopu Olimpijskih igara 1936. godine u Trećem Reichu, ali u formi velikog rukometa, koji se danas više ne igra. Na turniru je sudjelovalo ukupno šest reprezentacija (Sjedinjene Države kao jedina neeuropska reprezentacija), a igralo se u grupnom sustavu u kojeme je, na kraju, slavio domaćin - Treći Reich.

Zbog Drugog svjetskog rata, Olimpijske igre nisu ponovno organizirane sve do 1948. godine, međutim rukomet nije uvršten kao sport na tim igrama. Na Olimpijadi 1952. u Helsinkiju, veliki rukomet je uvršten kao demonstracijski sport, a jedinu utakmicu odigrale su Švedska i Danska, međutim isti se nikada nije formalno vratio na Olimpijske igre. Iako je 1954. godine došlo do obnove Svjetskog prvenstva u dvoranskom rukometu, isti se na Olimpijadi nije pojavio sve do Igara 1972. godine u Münchenu. Te je godine organiziran samo muški turnir, na kojemu je sudjelovalo ukupno 16 reprezentacija sa četiri kontinenta; prvak je bila SFR Jugoslavija, koja je u finalu svladala Čehoslovačku 21:16.

Od minhenske Olimpijade, rukomet je postao standardni dio olimpijskog programa te se kontinuirano igra na svim Olimpijadama. Na Olimpijadi 1976. sudjelovalo je 11 ekipa, dok je od Olimpijade 1980. godine u Moskvi ustaljen broj od ukupno 12 sudionika završnog turnira.

Olimpijskim turnirima u vrijeme Hladnoga rata mahom su dominirale zemlje Istočnog bloka. Tako je SFR Jugoslavija na turniru u Los Angelesu 1984. godine osvojila svoje drugo zlato, dok je Sovjetski Savez osvajao titule 1976. i 1988. godine; olimpijski turnir u Moskvi osvojila je Istočna Njemačka, kojoj je to bio jedini osvojeni međunarodni turnir. Na Olimpijskom turniru 1992. pobjedu je odnio Ujedinjeni tim, koji je predstavljao 12 od 15 zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza (Baltičke zemlje nastupale su samostalno); danas se ta medalja pripisuje Rusiji, koja je zlato osvojila i 2000. godine.

Francuska rukometna reprezentacija je 2012. godine postala prva i jedina muška reprezentacija koja je uspješno obranila olimpijsko zlato.

Olimpijski turnir 1996. godine u Atlanti osvojila je Hrvatska, koja je, vođena izbornikom Kljaićem, tako osvojila svoje prvo zlato. Drugi put će postati prvaci 2004. godine pod vodstvom izbornika Červara. Kada je Onestina Francuska 2008. i 2012. osvojila zlatnu medalju, postala je prva muška reprezentacija u historiji koja je obranila olimpijsko zlato.

Zanimljivo je primijetiti kako Švedska, koja je 90-ih godina dominirala svjetskim rukometom, nikada nije bila olimpijski prvak; čak su četiri puta igrali u finalu (tri puta uzastopno od 1992. do 2000. te 2012.), međutim svaki puta su osvajali srebrnu medalju.

Na turniru u Riju de Janeiru, Francuska reprezentacija je ulaskom u finale dobila priliku da postane prva muška reprezentacija koja će tri puta za redom osvojiti olimpijsko zlato. Međutim, u finalu su izgubili od Danske, kojoj je to bilo prvo olimpijsko finale i prva medalja na tom turniru.

Format[uredi - уреди | uredi izvor]

Uz izuzetak Igara 1936. i 1972. godine, format natjecanja na Olimpijskim igrama je u potpunosti ujednačen. Na Olimpijskim igrama 1936. godine igrao se veliki rukomet i sudjelovalo je samo šest reprezentacija, koje su dobile pozivnice. Momčadi su bile raspoređene u dvije grupe po tri reprezentacije, a dvije prvoplasirane momčadi iz obaju grupa su prolazile u završnu grupu, gdje su igrale međusobno; pobjednik turnira bila je momčad s najviše bodova u drugoj grupnoj fazi, a posljednje momčadi iz prve grupne faze su međusobno igrale za peto i šesto mjesto. Što se tiče turnira 1972. godine, na njemu je sudjelovalo ukupno 16 reprezentacija. Reprezentacije su bile raspodjeljene u četiri grupe po četiri ekipe, a u drugu fazu su prolazile dvije najbolje plasirane momčadi iz svake skupine; ostale momčadi međusobno su igrale za plasman. Druga faza sastojala se također od grupa, točnije dvije grupe po četiri ekipe. Pobjednici grupa odlazili su u finale, a drugoplasirani u utakmicu za broncu, dok su treća i četvrta momčad igrale utakmice za plasman.

Od 1976. godine, olimpijski turnir je sveden na 12 reprezentacija i tako se zadržalo i do danas. Momčadi su se kvalificirale preko Svjetskog prvenstva i kvalifikacijskih turnira, a kasnije je omogućena kvalifikacija i preko kontinentalnih prvenstava. Dvanaest reprezentacija raspoređeno je u dvije grupe po šest, s tim da je kroz godine variralo koliko reprezentacija ide dalje. Tako do 1992. godine nije bilo faze na izbacivanje već su prvoplasirane momčadi iz grupa igrale u finalu, a drugoplasirane su se borile za broncu; ostale reprezentacije igrale su za plasman. Na turnirima 1992. i 1996. uvedeno je polufinale za dvije najbolje plasirane momčadi iz dvaju grupa, dok od 2000. godine iz grupne faze prolaze ukupno četiri reprezentacije koje igraju četvrtfinale, polufinale i finale; druga faza je, tako, faza na izbacivanje.

Rezultati[uredi - уреди | uredi izvor]

Pregled dosadašnjih turnira[uredi - уреди | uredi izvor]

Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Zlatni Rezultat Srebrni Brončani Rezultat Četvrtoplasirani
1936. Treći rajh Berlin, Treći Reich Flag of German Reich (1935–1945).svg
Treći Reich
Grupni sustav Flag of Austria.svg
Austrija
Flag of Switzerland.svg
Švicarska
Grupni sustav Flag of Hungary.svg
Mađarska
Rukomet se od 1948. do 1968. nije igrao na Olimpijskim igrama
1972. Zapadna Njemačka München, Zapadna Njemačka Flag of SFR Yugoslavia.svg
SFR Jugoslavija
21:16 Flag of the Czech Republic.svg
Čehoslovačka
Flag of Romania (1965-1989).svg
SR Rumunjska
19:16 Flag of East Germany.svg
Istočna Njemačka
1976. Kanada Montreal, Kanada Flag of the Soviet Union (1955-1980).svg
Sovjetski Savez
19:15 Flag of Romania (1965-1989).svg
SR Rumunjska
Flag of Poland (1928-1980).svg
Poljska
21:18 Flag of Germany.svg
Zapadna Njemačka
1980. Sovjetski Savez Moskva, Sovjetski Savez Flag of East Germany.svg
Istočna Njemačka
23:22
(produžeci)
Flag of the Soviet Union (1955-1980).svg
Sovjetski Savez
Flag of Romania (1965-1989).svg
SR Rumunjska
20:18 Flag of Hungary.svg
Mađarska
1984. Sjedinjene Američke Države Los Angeles, Sjedinjene Države Flag of SFR Yugoslavia.svg
SFR Jugoslavija
18:17 Flag of Germany.svg
Zapadna Njemačka
Flag of Romania (1965-1989).svg
SR Rumunjska
23:19 Flag of Denmark.svg
Danska
1988. Južna Koreja Seoul, Južna Koreja Flag of the Soviet Union.svg
Sovjetski Savez
32:25 Flag of South Korea.svg
Južna Koreja
Flag of SFR Yugoslavia.svg
SFR Jugoslavija
27:23 Flag of Hungary.svg
Mađarska
1992. Španija Barcelona, Španjolska Olympic flag.svg
Ujedinjeni tim
22:20 Flag of Sweden.svg
Švedska
Flag of France.svg
Francuska
24:20 Flag of Iceland.svg
Island
1996. Sjedinjene Američke Države Atlanta, Sjedinjene Države Flag of Croatia.svg
Hrvatska
27:26 Flag of Sweden.svg
Švedska
Flag of Spain.svg
Španjolska
27:25 Flag of France.svg
Francuska
2000. Australija Sydney, Australija Flag of Russia.svg
Rusija
28:26 Flag of Sweden.svg
Švedska
Flag of Spain.svg
Španjolska
26:22 Flag of FR Yugoslavia.svg
SR Jugoslavija
2004. Grčka Atena, Grčka Flag of Croatia.svg
Hrvatska
26:24 Flag of Germany.svg
Njemačka
Flag of Russia.svg
Rusija
28:26 Flag of Hungary.svg
Mađarska
2008. Narodna Republika Kina Peking, Kina Flag of France.svg
Francuska
28:23 Flag of Iceland.svg
Island
Flag of Spain.svg
Španjolska
35:29 Flag of Croatia.svg
Hrvatska
2012. Ujedinjeno Kraljevstvo London, Ujedinjeno Kraljevstvo Flag of France.svg
Francuska
22:21 Flag of Sweden.svg
Švedska
Flag of Croatia.svg
Hrvatska
33:26 Flag of Hungary.svg
Mađarska
2016. Brazil Rio de Janeiro, Brazil Flag of Denmark.svg
Danska
28:26 Flag of France.svg
Francuska
Flag of Germany.svg
Njemačka
31:25 Flag of Poland.svg
Poljska
2020. Japan Tokijo, Japan : :

Uspješne reprezentacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Uključujući i zemlje koje danas više ne postoje, ukupno 37 zemalja je sudjelovalo u završnom olimpijskom turniru za muškarce. Od tih 37 zemalja, njih je dvanaest igralo u finalu (ne računajući turnir iz 1936., kada se igrala samo grupna faza), dok je ukupno sedam zemalja osvojilo zlatnu medalju.

Od sedam osvajača zlatne medalje, čak je njih pet to ostvarilo dva puta. SFR Jugoslavija je prva momčad koja je postala dvostruki olimpijski prvak (1972. i 1984.), a to su još uspjele i reprezentacije Sovjetskog Saveza (1976. i 1988.), Hrvatske (1996. i 2004.), Rusije (1992., kao Ujedinjeni tim, i 2000.) i Francuske (2008. i 2012.); Francuska je jedina muška reprezentacija koja je uspješno obranila naslov olimpijskog prvaka. Po jedno zlatno odličje imaju Njemačka (1936. kao Treći Reich), Istočna Njemačka (1980.) i Danska (2016.).

S druge strane, reprezentacije Švedske i Rumunjske imaju najviše osvojenih medalja, bez da su ikada osvajale zlatno odličje; Švedska je četiri puta bila srebrna, dok je Rumunjska osvojila jedno srebro i tri brončane medalje. Po četiri medalje imaju još i Francuska i Njemačka, međutim te su reprezentacije bile olimpijski prvaci. Trostruku broncu ima i Španjolska, kojoj je to ujedno i najbolji plasman. Sve reprezentacije koje su se našle među četiri najbolje bile su iz Europe, osim Južne Koreje, koja je 1988. godine osvojila srebrnu medalju.

 Rank  Zemlja Zlato Srebro Bronca Ukupno
1 Flag of France.svg Francuska 2 1 1 4
2 Sovjetski Savez Sovjetski Savez 2 1 0 3
3 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija 2 0 1 3
Flag of Russia.svg Rusija* 2 0 1 3
Flag of Croatia.svg Hrvatska 2 0 1 3
4 Flag of Germany.svg Njemačka1 1 2 1 4
5 Flag of East Germany.svg Istočna Njemačka 1 0 0 1
Flag of Denmark.svg Danska 1 0 0 1
6 Flag of Sweden.svg Švedska 0 4 0 4
7 Flag of Romania.svg Rumunjska 0 1 3 4
8 Flag of Austria.svg Austrija 0 1 0 1
Flag of the Czech Republic.svg Čehoslovačka 0 1 0 1
Flag of South Korea.svg Južna Koreja 0 1 0 1
Flag of Iceland.svg Island 0 1 0 1
9 Flag of Spain.svg Španjolska 0 0 3 3
10 Švicarska Švicarska 0 0 1 1
Flag of Poland.svg Poljska 0 0 1 1
Ukupno 13 13 13 39
Napomena: Reprezentacije u italiku označavaju one zemlje koje su se u međuvremenu raspale ili spojile s drugim zemljama.
* Zlatna medalja koju je Ujedinjeni tim osvojio 1992. danas se pripisuje Rusiji.
1 Uključuje i odličja koja je osvojila Zapadna Njemačka.

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Olimpijada Najbolji strijelac Najbolji golman Najbolji igrač
Igrač Gol. Uda.  % Uta.
Njemačka 1936. Njemačka Hans Theilig
22
N/A N/A
5
N/A N/A
Njemačka 1972. Rumunjska Gheorghe Gruia
37
N/A N/A
7
Kanada 1976. Rumunjska Ștefan Birtalan
32
N/A N/A
5
Danska Bent Larsen
32
N/A N/A
6
Sovjetski Savez 1980. Jerzy Klempel
44
N/A N/A
6
Sjedinjene Američke Države 1984. Švedska Björn Jilsén
50
N/A N/A
6
Južna Koreja 1988. Južna Koreja Gang Jae-won
49
N/A N/A
6
Španija 1992. Talant Dujšebajev
47
N/A N/A
7
Andrej Lavrov
Sjedinjene Američke Države 1996. Hrvatska Patrik Ćavar
43
60
72%
6
Švedska Mats Olsson
Australija 2000. Švedska Stefan Lövgren
51
N/A N/A
8
Švedska Peter Gentzel
Grčka 2004. Južna Koreja Yun Gyeong-shin
58
N/A N/A
8
Njemačka Henning Fritz
Narodna Republika Kina 2008. Španija Juanín García
49
65
75%
8
Francuska Thierry Omeyer
Ujedinjeno Kraljevstvo 2012. Švedska Niclas Ekberg
50
74
68%
8
Francuska Thierry Omeyer
Brazil 2016. Poljska Karol Bielecki
55
87
63%
8
Danska Niklas Landin Danska Mikkel Hansen
Japan 2020.

Najbolja momčad[uredi - уреди | uredi izvor]

Olimpijada Golmani Krila Pivoti Vanjski igrači
Njemačka Berlin 1936. N/A
Njemačka München 1972.
Kanada Montreal 1976.
Sovjetski Savez Moskva 1980.
Sjedinjene Američke Države Los Angeles 1984.
Južna Koreja Seoul 1988.
Španija Barcelona 1992. Andrej Lavrov Valerij Gopin
Južna Koreja Jo Chihyo
Švedska Per Carlén Francuska Denis Lathoud
Talant Dujšebajev
Švedska Pierre Thorsson
Sjedinjene Američke Države Atlanta 1996. Švedska Mats Olsson Hrvatska Patrik Ćavar
Hrvatska Irfan Smajlagić
Rusija Dmitrij Torgovanov Francuska Frédéric Volle
Švedska Magnus Andersson
Francuska Stéphane Stoecklin
Australija Sydney 2000. Švedska Peter Gentzel Južna Koreja Baek Woncheol
Rusija Lav Voronjin
Savezna Republika Jugoslavija Dragan Škrbić Španija Rafael Guijosa
Španija Talant Dujšebajev
Švedska Stefan Lövgren
Grčka Atena 2004. Njemačka Henning Fritz Španija Juanín García
Hrvatska Mirza Džomba
Njemačka Christian Schwarzer Mađarska Carlos Pérez
Hrvatska Ivano Balić
Island Ólafur Stefánsson
Narodna Republika Kina Peking 2008. Francuska Thierry Omeyer Island Guðjón Valur Sigurðsson
Španija Albert Rocas
Francuska Bertrand Gille Francuska Daniel Narcisse
Island Snorri Steinn Guðjónsson
Island Ólafur Stefánsson
Ujedinjeno Kraljevstvo London 2012. Francuska Thierry Omeyer Švedska Jonas Källman
Hrvatska Ivan Čupić
Španija Julen Aguinagalde Island Aron Pálmarsson
Francuska Nikola Karabatić
Švedska Kim Andersson
Brazil Rio de Janeiro 2016. Danska Niklas Landin Njemačka Uwe Gensheimer
Danska Lasse Svan Hansen
Francuska Cédric Sorhaindo Danska Mikkel Hansen
Francuska Nikola Karabatić
Francuska Valentin Porte
Japan Tokijo 2020.

Rekordi i statistike[uredi - уреди | uredi izvor]

Kapetani i izbornici reprezentacija olimpijskih prvaka[uredi - уреди | uredi izvor]

Igre Kapetan Izbornik Reprezentacija
N/A Njemačka Otto Günther Kaundinya Njemačka Treći Reich
N/A Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vlado Štencl Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
N/A Sovjetski Savez Anatolij Jevtušenko Sovjetski Savez Sovjetski Savez
N/A Istočna Njemačka Paul Tiedemann Flag of East Germany.svg Istočna Njemačka
N/A Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Branislav Pokrajac Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
N/A Sovjetski Savez Anatolij Jevtušenko Sovjetski Savez Sovjetski Savez
N/A Rusija Spartak Mironovič Ujedinjeni tim
Goran Perkovac Hrvatska Velimir Kljaić Flag of Croatia.svg Hrvatska
N/A Rusija Vladimir Maksimov Flag of Russia.svg Rusija
Slavko Goluža Hrvatska Lino Červar Flag of Croatia.svg Hrvatska
Olivier Girault Francuska Claude Onesta Flag of France.svg Francuska
Jérôme Fernandez Francuska Claude Onesta Flag of France.svg Francuska
Niklas Landin Island Guðmundur Guðmundsson Flag of Denmark.svg Danska

Nastupi kroz historiju[uredi - уреди | uredi izvor]

Momčad Njemačka
1936
Zapadna Njemačka
1972
Kanada
1976
Sovjetski Savez
1980
Sjedinjene Američke Države
1984
Južna Koreja
1988
Španija
1992
Sjedinjene Američke Države
1996
Australija
2000
Grčka
2004
Narodna Republika Kina
2008
Ujedinjeno Kraljevstvo
2012
Brazil
2016
Japan
2020
Ukupno
Flag of Algeria.svg Alžir X 10. 12. 10. 10. 4
Flag of Argentina.svg Argentina 10. 10. 2
Flag of Australia.svg Australija 12. 1
Flag of Austria.svg Austrija 2. 1
Flag of Brazil.svg Brazil 12. 11. 10. 11. 7. 5
Flag of the Czech Republic.svg Čehoslovačka 2. 7. 6. 9. X X X X X X X 4
Flag of Denmark.svg Danska 13. 8. 9. 4. 7. 6. 1. 7
Flag of Egypt.svg Egipat 11. 6. 7. 12. 10. 9. 6
Flag of France.svg Francuska 3. 4. 6. 5. 1. 1. 2. 7
Flag of Greece.svg Grčka 6. 1
Flag of Croatia.svg Hrvatska Vidi  SFR Jugoslavija 1. 1. 4. 3. 5. 5
Flag of Iceland.svg Island 12. 6. 8. 4. 9. 2. 5. 7
Flag of East Germany.svg Istočna Njemačka X 4. 1. 7. X X X X X X X X 3
Flag of Japan.svg Japan 11. 9. 10. 11. Q 4
Flag of South Korea.svg Južna Koreja X 11. 2. 6. 9. 8. 8. 11. 7
Flag of Canada.svg Kanada 11. 1
Flag of Qatar.svg Katar X 8. 1
Flag of the People's Republic of China.svg Kina 12. 1
Flag of Cuba.svg Kuba 11. 11. 2
Flag of Kuwait.svg Kuvajt 12. 12. 2
Flag of Hungary.svg Mađarska 4. 8. 6. 4. 4. 7. 4. 4. 8
Flag of Norway.svg Norveška 9. 1
Flag of Germany.svg Njemačka 1. Vidi  Zapadna Njemačka 10. 7. 5. 2. 9. 3. 6
Flag of Poland.svg Poljska 10. 3. 7. 5. 4. 5
Flag of Romania.svg Rumunjska 5. 3. 2. 3. 3. 8. 6
Flag of Russia.svg Rusija Vidi  Sovjetski Savez 1. 5. 1. 3. 6. 5
Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države 6. 14. 10. 9. 12. 9. 6
Flag of Slovenia.svg Slovenija Vidi  SFR Jugoslavija 8. 11. 6. 3
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija X 1. 5. 6. 1. 3. X X X X X X X X 5
Sovjetski Savez Sovjetski Savez 5. 1. 2. 1. X X X X X X X X 4
Flag of Serbia.svg Srbija Vidi  SFR Jugoslavija 9. 1
Flag of Spain.svg Španjolska 15. 5. 8. 9. 5. 3. 3. 7. 3. 7. 10
Flag of Sweden.svg Švedska 7. 5. 5. 2. 2. 2. 2. 11. 8
Švicarska Švicarska 3. 8. 7. 8. 4
Flag of Tunisia.svg Tunis X 16. 10. 8. 12. 5
Ujedinjeno Kraljevstvo Velika Britanija 12. 1
Zapadna Njemačka Zapadna Njemačka X 6. 4. 2. X X X X X X X X 3

Turnir za žene[uredi - уреди | uredi izvor]

Rukometni turnir na
Olimpijskim igrama za žene
Općenito
Utemeljeno 1976.
Broj momčadi 12
Aktualni prvak Rusija Rusija (prvi naslov)
Najuspješnija momčad Danska Danska (tri naslova)

Rukometni turnir na Olimpijskim igrama za žene igra se svake četiri godine u sklopu Olimpijskih igara. Ženski turnir je prvi puta uveden na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu, četiri godine nakon što je odigran prvi muški turnir u dvoranskom rukometu. Od 1976. godine, turnir se igra na svim Olimpijskim igrama.

Trenutno na glavnom turniru sudjeluje 12 reprezentacija sa svih kontinenata osim Oceanije,[1] a aktualni prvak je Rusija, kojoj je to prvi naslov. Najuspješnija reprezentacija u historiji je Danska, koja je od 1996. do 2004. godine tri puta uzastopno osvajala olimpijsko zlato.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ženski rukomet prvi put je na Olimpijsim igrama uveden u Montrealu 1976. godine, kada je sudjelovalo ukupno šest reprezentacija. Natjecanje se igralo kroz jednu grupu u kojoj je svaka reprezentacija igrala međusobno, a medalje su se dijelile sukladno plasmanu u grupi. Prvu zlatnu medalju odnijela je reprezentacija Sovjetskog Saveza, koja je uspješno obranila titulu i na Igrama 1980. godine u Moskvi.

Sovjetske reprezentativke nisu mogle obraniti naslov 1984. godine zbog bojkota tako da je zlato otišlo u ruke SFR Jugoslavije, koja je u finalu porazila Južnu Koreju. Koreanke su u Seoulu 1988. uspjele, na domaćem terenu, osvojiti zlatnu medalju, koju su i obranile 1992. godine u Barceloni. Nakon toga je uslijedila dominacija Dankinja, koje su osvajile tri uzastopna zlata na igrama 1996., 2000. i 2004. godine. Danska dominacija prekinuta je 2008. godine, kada su zlato odnijele Norvežanke, koje su ga uspješno obranile u Londonu 2012. godine.

Na turniru u Riju de Janeiru, zlato su odnijele reprezentativke Rusije, koje su u finalu svladale Francuskinje.

Format[uredi - уреди | uredi izvor]

Zbog čestih promjena u broju reprezentacija koje su sudjelovale u završnom turniru, format ženskog rukometnog turnira na Olimpijskim igrama mijenjao se nekoliko puta prije nego se 2008. godine uskladio s formatom muškog turnira.

Od 1976. do 1984. godine, na turniru je sudjelovalo samo šest reprezentacija, koje su međusobno igrale u jednoj grupi po jednu utakmicu. Nakon pet odigranih kola, medalje su se dodjeljivale ovisno o plasmanu u grupi. Godine 1988., broj reprezentacija povećan je na osam, a iste su bile raspoređene u dvije grupe po četiri ekipe. Dvije najbolje momčadi iz svake grupe išle su u drugu grupnu fazu, gdje su međusobno igrale po jednu utakmicu, a medalje su se dodjeljivale ovisno o plasmanu u grupi u drugoj fazi; treća i četvrta reprezentacija iz prve grupne faze išle su u drugu grupu, gdje su igrale za plasman od petog do osmog mjesta.

Isti broj reprezentacija natjecao se i 1992., međutim uz promijenjen format. Prve dvije reprezentacije iz grupne faze odlazile su u polufinale, dok su treće i četvrte reprezentacije iz grupne faze igrale utakmice za plasman. Isti format zadržan je i u Atlanti 1996. godine.

U Sydneyju 2000. godine ponovo dolazi do povećanja sudionica, s osam na deset, što ujedno donosi i promjenu formata. Reprezentacije su raspoređene u dvije grupe po pet ekipa, četiri koje su išle u četvrtfinale. Gubitnici iz četvrtfinala međusobno bi razigravali za plasman, dok bi pobjednici išli u polufinale, odnosno utakmicu za broncu i finale. Nakon što je 2004. godine format ostao nepromijenjen, godine 2008. je došlo do povećanja broja sudionica na 12, mada je format ostao nepromijenjen i isti kao na muškom turniru; jedina razlika je što se grupna faza sastojala od dvije grupe po šest (ne više pet) reprezentacija, što znači da su dvije reprezentacije ispadale već u prvoj fazi.

Rezultati[uredi - уреди | uredi izvor]

Pregled dosadašnjih turnira[uredi - уреди | uredi izvor]

Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Zlatne Rezultat Srebrne Brončane Rezultat Četvrtoplasirane
1976. Kanada Montreal, Kanada Flag of the Soviet Union (1955-1980).svg
Sovjetski Savez
Grupni sustav Flag of East Germany.svg
Istočna Njemačka
Flag of Hungary.svg
Mađarska
Grupni sustav Flag of Romania (1965-1989).svg
SR Rumunjska
1980. Sovjetski Savez Moskva, Sovjetski Savez Flag of the Soviet Union (1955-1980).svg
Sovjetski Savez
Grupni sustav Flag of SFR Yugoslavia.svg
SFR Jugoslavija
Flag of East Germany.svg
Istočna Njemačka
Grupni sustav Flag of Hungary.svg
Mađarska
1984. Sjedinjene Američke Države Los Angeles, Sjedinjene Države Flag of SFR Yugoslavia.svg
SFR Jugoslavija
Grupni sustav Flag of South Korea.svg
Južna Koreja
Flag of the People's Republic of China.svg
Kina
Grupni sustav Flag of Germany.svg
Zapadna Njemačka
1988. Južna Koreja Seoul, Južna Koreja Flag of South Korea.svg
Južna Koreja
Grupni sustav Flag of Norway.svg
Norveška
Flag of the Soviet Union.svg
Sovjetski Savez
Grupni sustav Flag of SFR Yugoslavia.svg
SFR Jugoslavija
1992. Španija Barcelona, Španjolska Flag of South Korea.svg
Južna Koreja
28:21 Flag of Norway.svg
Norveška
Olympic flag.svg
Ujedinjeni tim
24:20 Flag of Germany.svg
Njemačka
1996. Sjedinjene Američke Države Atlanta, Sjedinjene Države Flag of Denmark.svg
Danska
37:33
(produžeci)
Flag of South Korea.svg
Južna Koreja
Flag of Hungary.svg
Mađarska
20:18 Flag of Norway.svg
Norveška
2000. Australija Sydney, Australija Flag of Denmark.svg
Danska
31:27 Flag of Hungary.svg
Mađarska
Flag of Norway.svg
Norveška
22:21 Flag of South Korea.svg
Južna Koreja
2004. Grčka Atena, Grčka Flag of Denmark.svg
Danska
34:34 (pr.)
(4:2 - 7m)
Flag of South Korea.svg
Južna Koreja
Flag of Ukraine.svg
Ukrajina
21:18 Flag of France.svg
Francuska
2008. Narodna Republika Kina Peking, Kina Flag of Norway.svg
Norveška
34:27 Flag of Russia.svg
Rusija
Flag of South Korea.svg
Južna Koreja
33:28 Flag of Hungary.svg
Mađarska
2012. Ujedinjeno Kraljevstvo London, Ujedinjeno Kraljevstvo Flag of Norway.svg
Norveška
26:23 Flag of Montenegro.svg
Crna Gora
Flag of Spain.svg
Španjolska
31:29 Flag of South Korea.svg
Južna Koreja
2016. Brazil Rio de Janeiro, Brazil Flag of Russia.svg
Rusija
22:19 Flag of France.svg
Francuska
Flag of Norway.svg
Norveška
36:26 Flag of the Netherlands.svg
Nizozemska
2020. Japan Tokijo, Japan : :

Uspješne reprezentacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Od uvođenja ženskog rukometnog turnira 1976. godine, ukupno su 34 ženske reprezentacije sudjelovale na završnom turniru; među njima su i neke zemlje koje danas više ne postoje. Među njima, samo se pet reprezentacija ovjenčalo olimpijskim zlatom - tri otkako je uveden sustav na izbacivanje te dvije dok se igrao grupni sustav.

Najuspješnija ženska reprezentacija je ona Danske, koja je tri puta uzastopno (1996., 2000. i 2004.) osvajala olimpijsko zlato, s tim da ni prije ni poslije te serije više nije igrala u polufinalu i tako došla u šansu osvojiti medalju. Po dva zlata, sva osvojena uzastopno, imaju i reprezentacije Sovjetskog Saveza (1976. i 1980.), Južne Koreje (1988. i 1992.) te Norveške (2008. i 2012.), dok SFR Jugoslavija ima jedno zlato, osvojeno 1984. godine. Kao i u muškom rukometu, sve osvajačice medalja su iz Europe, uz izuzetak reprezentacije Južne Koreje, koja, zajedno s Norveškom, vodi po ukupnom broju osvojenih medalja.

 Rank  Zemlja Zlato Srebro Bronca Ukupno
1 Danska Danska 3 0 0 3
2 Južna Koreja Južna Koreja 2 3 1 6
3 Norveška Norveška 2 2 2 6
4 Sovjetski Savez Sovjetski Savez 2 0 1 3
5 Rusija Rusija* 1 1 1 3
6 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija 1 1 0 2
7 Mađarska Mađarska 0 1 2 3
8 Istočna Njemačka Istočna Njemačka 0 1 1 2
9 Crna Gora Crna Gora 0 1 0 1
Francuska Francuska 0 1 0 1
10 Narodna Republika Kina Kina 0 0 1 1
Ukrajina Ukrajina 0 0 1 1
Španija Španjolska 0 0 1 1
Ukupno 11 11 11 33
Napomena: Reprezentacije u italiku označavaju one zemlje koje su se u međuvremenu raspale ili spojile s drugim zemljama.
* Brončana medalja koju je Ujedinjeni tim osvojio 1992. danas se pripisuje Rusiji.

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Olimpijada Najbolji strijelac Najbolja vratarka Najbolja igračica
Igrač Gol. Uda.  % Uta.
Kanada 1976. N/A N/A N/A
Sovjetski Savez 1980.
Sjedinjene Američke Države 1984.
Južna Koreja 1988.
Španija 1992. Natalija Morskova
41
61
67%
5
Austrija Marianna Racz
Sjedinjene Američke Države 1996. Južna Koreja Im O-gyeong
41
58
71%
5
Danska Susanne Lauritsen
Australija 2000. Norveška Kjersti Grini
61
N/A N/A
7
Norveška Heidi Tjugum
Grčka 2004. Mađarska Bojana Radulovics
54
N/A N/A
7
Danska Rikke Schmidt
Narodna Republika Kina 2008. Rumunjska Ramona Maier
56
78
72%
8
Norveška Katrine Lunde Haraldsen
Ujedinjeno Kraljevstvo 2012. Crna Gora Katarina Bulatović
53
93
57%
8
Norveška Kari Aalvik Grimsbø
Brazil 2016. Norveška Nora Mørk
62
96
65%
8
Norveška Kari Aalvik Grimsbø Rusija Ana Vjahireva
Japan 2020.

Najbolja ekipa[uredi - уреди | uredi izvor]

Olimpijada Golmani Krila Pivoti Vanjski igrači
Kanada Montreal 1976. N/A
Sovjetski Savez Moskva 1980.
Sjedinjene Američke Države Los Angeles 1984.
Južna Koreja Seoul 1988.
Španija Barcelona 1992. Austrija Marianna Racz Južna Koreja I Mi Yeong
Marina Bažanova
Norveška Heidi Sundal Natalija Morskova
Južna Koreja Im O-gyeong
Njemačka Silvia Schmitt
Sjedinjene Američke Države Atlanta 1996. Danska Susanne Lauritsen Južna Koreja Kim Eun-mi
Južna Koreja Hong Jeong-ho
Mađarska Erzsébet Kocsis Danska Anja Andersen
Južna Koreja Im O-gyeong
Norveška Kjersti Grini
Australija Sydney 2000. Norveška Heidi Tjugum Danska Anette Hoffmann
Danska Janne Kolling
Francuska Véronique Pecqueux-Rolland Južna Koreja O Seong-ok
Mađarska Bojana Radulovics
Norveška Kjersti Grini
Grčka Atena 2004. Danska Rikke Schmidt Danska Line Daugaard
Južna Koreja U Seon-hui
Francuska Véronique Pecqueux-Rolland Danska Katrine Fruelund
Južna Koreja I Sang-eun
Ukrajina Marina Vergeljuk
Narodna Republika Kina Peking 2008. Norveška Katrine Lunde Haraldsen Mađarska Orsolya Vérten
Rumunjska Ramona Maier
Norveška Else-Marthe Sørlie Lybekk Rusija Ljudmila Postnova
Južna Koreja O Seong-ok
Rusija Irina Bliznova
Ujedinjeno Kraljevstvo London 2012. Norveška Kari Aalvik Grimsbø Južna Koreja Jo Hyo-bi
Brazil Alexandra do Nascimento
Norveška Heidi Løke Crna Gora Bojana Popović
Španija Marta Mangué
Crna Gora Katarina Bulatović
Brazil Rio de Janeiro 2016. Norveška Kari Aalvik Grimsbø Rusija Polina Kuznjecova
Švedska Nathalie Hagman
Norveška Heidi Løke Francuska Allison Pineau
Rusija Darja Dmitrijeva
Francuska Alexandra Lacrabère
Japan Tokijo 2020.

Rekordi i statistike[uredi - уреди | uredi izvor]

Kapetanice i izbornici reprezentacija olimpijskih prvakinja[uredi - уреди | uredi izvor]

Igre Kapetanica Izbornik Reprezentacija
N/A Sovjetski Savez Igor Turčin Sovjetski Savez Sovjetski Savez
N/A Sovjetski Savez Igor Turčin Sovjetski Savez Sovjetski Savez
N/A Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Josip Samaržija Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
N/A N/A Južna Koreja Južna Koreja
N/A Južna Koreja Chung Hyung-kyun Južna Koreja Južna Koreja
Janne Kolling Danska Ulrik Wilbek Danska Danska
Janne Kolling Danska Jan Pytlick Danska Danska
Karen Brødsgaard Danska Jan Pytlick Danska Danska
Gro Hammerseng Norveška Marit Breivik Norveška Norveška
Marit Malm Frafjord Island Þórir Hergeirsson Norveška Norveška
Irina Bliznova Rusija Jevgenij Trefilov Rusija Rusija

Nastupi kroz historiju[uredi - уреди | uredi izvor]

Momčad Kanada
1976
Sovjetski Savez
1980
Sjedinjene Američke Države
1984
Južna Koreja
1988
Španija
1992
Sjedinjene Američke Države
1996
Australija
2000
Grčka
2004
Narodna Republika Kina
2008
Ujedinjeno Kraljevstvo
2012
Brazil
2016
Japan
2020
Ukupno
Angola Angola 7. 9. 9. 12. 10. 8. 6
Argentina Argentina 12. 1
Australija Australija 10. 1
Austrija Austrija 6. 5. 5. 3
Brazil Brazil 8. 7. 9. 6. 5. 5
Crna Gora Crna Gora Vidi  SFR Jugoslavija 2. 11. 2
Čehoslovačka Čehoslovačka 5. 5. X X X X X X X 2
Danska Danska 1. 1. 1. 9. 4
Francuska Francuska 6. 4. 5. 5. 2. 5
Grčka Grčka 10. 1
Hrvatska Hrvatska Vidi  SFR Jugoslavija 7. 1
Istočna Njemačka Istočna Njemačka 2. 3. X X X X X X X X 2
Japan Japan 5. Q 2
Južna Koreja Južna Koreja 2. 1. 1. 2. 4. 2. 3. 4. 10. 9
Kanada Kanada 6. 1
Kazahstan Kazahstan Vidi  Sovjetski Savez 10. 1
Narodna Republika Kina Kina 3. 6. 5. 8. 6. 5
Republika Kongo Kongo 6. 1
Mađarska Mađarska 3. 4. 3. 2. 5. 4. 6
Nigerija Nigerija 8. 1
Nizozemska Nizozemska 4. 1
Norveška Norveška 2. 2. 4. 3. 1. 1. 3. 7
Njemačka Njemačka Vidi  Zapadna Njemačka 4. 6. 11. 3
Obala Bjelokosti Obala Bjelokosti 8. 1
Rumunjska Rumunjska 4. 7. 7. 9. 4
Rusija Rusija Vidi  Sovjetski Savez 3. 2. 8. 1. 4
Sjedinjene Američke Države Sjedinjene Države 5. 7. 6. 8. 4
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija 2. 1. 4. X X X X X X X X 3
Sovjetski Savez Sovjetski Savez 1. 1. 3. X X X X X X X X 4
Španija Španjolska 7. 6. 3. 6. 4
Švedska Švedska 8. 11. 7. 3
Ukrajina Ukrajina Vidi  Sovjetski Savez 3. 1
Ujedinjeno Kraljevstvo Velika Britanija 12. 1
Zapadna Njemačka Zapadna Njemačka 4. X X X X X X X X 1

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1.0 1.1 Reprezentacije iz Oceanije mogu nastup ostvariti samo domaćinstvom, jer IHF ne priznaje OHF kao punopravnu kontinentalnu federaciju.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]