Olivier Girault

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Olivier Girault
Girault.jpg
Država  Francuska
Osobni podatci
Puno ime Olivier Girault
Datum rođenja 22. veljače 1973.
Mjesto rođenja Francuska Pointe-à-Pitre, Gvadalupa
Visina 1,83m
Pozicija lijevi vanjski
Ruka desna
Podaci o klubu
Klub u mirovini
Juniorski klubovi
  Godina Klub
1986 – 1990
1990 – 1994
Francuska Vaires-sur-Marne
Francuska Livry-Gargan HB
Profesionalni klubovi
  Godina Klub Uta. (gol.)
1994 – 1995 Francuska Livry-Gargan HB
1995 – 1998 Francuska Massy Essonne HB
1998 – 1999 Španija Bidasoa Irún
1999 – 2008 Francuska Paris HB 108 (439)
Reprezentacija
Debi 16. lipnja 1997.
            protiv Španija Španjolske
Godina   Uta. (gol.)
1997 – 2008 Francuska Francuska 235 (539)
Trenirane momčadi
2008 – 2011 Francuska Paris HB

Olivier Girault (Pointe-à-Pitre, Gvadalupe, 22. veljače 1973.), umirovljeni francuski rukometaš i reprezentativac te bivši trener rukometnog kluba Paris HB. Kao bivši reprezentativni kapetan Girault je osvojio svjetsko, europsko i olimpijsko zlato sa Francuskom. Igrao je na poziciji lijevog vanjskog.

Biografija i karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Olivier Girault je rođen 22. veljače 1973. u Pointe-à-Pitreu. Rukomet je počeo igrati u Vaires-sur-Marneu, da bi s 18 godina prešao u Livry-Gargan HB. Tamo će, nakon što je potpisao profesionalni ugovor, 1994. godine debitirati u prvoj francuskoj ligi. Iako 1995. godine potpisuje za Paris HB, odlazi na posudbu u drugoligaški klub Massy Essonne HB. Godine 1998. otišao je na jednu sezonu u Španjolsku, gdje igra za klub Bidasoa Irún. Godine 1999. vraća se i, napokon, igra u pariškoj momčadi s kojom će 2001. igrati u finalu kupa, 2005. će postati doprvak, a 2007. osvojit će Francuski rukometni kup.

Dana 16. lipnja 1997. debitirao je za reprezentaciju i to protiv Španjolske. U 11 godina igranja, sakupio je 235 nastupa i postigao 539 pogodaka. Godine 2001., na prvenstvu u Francuskoj, Girault je osvojio svjetsko zlato koje će upotpuniti i dvama brončanim medaljama (Portugal 2003. i Tunis 2005.). Godine 2006., na europskom prvenstvu u Švicarskoj osvaja zlato, a dvije godine kasnije, u Norveškoj, osvaja broncu. Sa reprezentacijom je osvojio još i 4. mjesto na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i na europskom prvenstvu u Hrvatskoj, dva 6. mjesta (EP u Švedskoj i Sloveniji) i 7. mjesto u Italiji. Po povlačenju Grégoryja Anquetila i Jacksona Richardsona, preuzima kapetansku traku i vodi momčad do (prvog) olimpijskog zlata u Pekingu 2008. godine. Nakon turnira završava svoju reprezentativnu karijeru.

Tri godine bio je trener kluba Paris HB, da bi se 2011. godine povukao s klupe. Dobitnik je ordena Legije časti, a sudjeluje i kao rukometni savjetnik i komentator na francuskoj televiziji France 2.