Prijeđi na sadržaj

Olivier Girault

Izvor: Wikipedija
Olivier Girault
Država  Francuska
Osobni podatci
Puno ime Olivier Girault
Datum rođenja 22. veljače 1973.
Mjesto rođenja Francuska Pointe-à-Pitre, Gvadalupa
Visina 1,83m
Pozicija lijevi vanjski
Ruka desna
Podaci o klubu
Klub u mirovini
Juniorski klubovi
  Godina Klub
1986 – 1990
1990 – 1994
Francuska Vaires-sur-Marne
Francuska Livry-Gargan HB
Profesionalni klubovi
  Godina Klub Uta. (gol.)
1994 – 1995 Francuska Livry-Gargan HB
1995 – 1998 Francuska Massy Essonne HB
1998 – 1999 Španija Bidasoa Irún
1999 – 2008 Francuska Paris HB 108 (439)
Reprezentacija
Debi 16. lipnja 1997.
            protiv Španija Španjolske
Godina   Uta. (gol.)
1997 – 2008 Francuska Francuska 235 (539)
Trenirane momčadi
2008 – 2011 Francuska Paris HB

Olivier Girault (Pointe-à-Pitre, Gvadalupe, 22. veljače 1973.), umirovljeni francuski rukometaš i reprezentativac te bivši trener rukometnog kluba Paris HB. Kao bivši reprezentativni kapetan Girault je osvojio svjetsko, europsko i olimpijsko zlato sa Francuskom. Igrao je na poziciji lijevog vanjskog.

Biografija i karijera

[uredi | uredi kod]

Olivier Girault je rođen 22. veljače 1973. u Pointe-à-Pitreu. Rukomet je počeo igrati u Vaires-sur-Marneu, da bi s 18 godina prešao u Livry-Gargan HB. Tamo će, nakon što je potpisao profesionalni ugovor, 1994. godine debitirati u prvoj francuskoj ligi. Iako 1995. godine potpisuje za Paris HB, odlazi na posudbu u drugoligaški klub Massy Essonne HB. Godine 1998. otišao je na jednu sezonu u Španjolsku, gdje igra za klub Bidasoa Irún. Godine 1999. vraća se i, napokon, igra u pariškoj momčadi s kojom će 2001. igrati u finalu kupa, 2005. će postati doprvak, a 2007. osvojit će Francuski rukometni kup.

Dana 16. lipnja 1997. debitirao je za reprezentaciju i to protiv Španjolske. U 11 godina igranja, sakupio je 235 nastupa i postigao 539 pogodaka. Godine 2001., na prvenstvu u Francuskoj, Girault je osvojio svjetsko zlato koje će upotpuniti i dvama brončanim medaljama (Portugal 2003. i Tunis 2005.). Godine 2006., na europskom prvenstvu u Švicarskoj osvaja zlato, a dvije godine kasnije, u Norveškoj, osvaja broncu. Sa reprezentacijom je osvojio još i 4. mjesto na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i na europskom prvenstvu u Hrvatskoj, dva 6. mjesta (EP u Švedskoj i Sloveniji) i 7. mjesto u Italiji. Po povlačenju Grégoryja Anquetila i Jacksona Richardsona, preuzima kapetansku traku i vodi momčad do (prvog) olimpijskog zlata u Pekingu 2008. godine. Nakon turnira završava svoju reprezentativnu karijeru.

Tri godine bio je trener kluba Paris HB, da bi se 2011. godine povukao s klupe. Dobitnik je ordena Legije časti, a sudjeluje i kao rukometni savjetnik i komentator na francuskoj televiziji France 2.