Jackson Richardson

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Jackson Richardson
Jackson Richardson 01.jpg
Država  Francuska
Osobni podatci
Puno ime Jackson Richardson
Nadimci Jack
Datum rođenja 14. lipnja 1969.
Mjesto rođenja Francuska Saint-Pierre, Réunion
Visina 1.87m
Pozicija srednji vanjski
Ruka desna
Podaci o klubu
Klub u mirovini
Juniorski klubovi
  Godina Klub
1977 – 1989 Francuska Saint-Pierre HBC
Profesionalni klubovi
  Godina Klub Uta. (gol.)
1989 – 1991 Francuska Paris HB
1991 – 1996 Francuska Olympique Vitrolles
1996 – 2000 Njemačka TV Großwallstadt
2000 – 2005 Španija Portland San Antonio
2005 – 2008 Francuska Chambéry Savoie HB
2009 Njemačka Rhein-Neckar Löwen
2011 Monako AS Monaco
Reprezentacija
Debi 10. siječnja 1990.
            protiv Alžir Alžira
Godina   Uta. (gol.)
1990 – 2005 Francuska Francuska 417 (787)
Trenirane momčadi
2014 – 2015 Francuska Chambéry SH
2015 – 2018 Francuska Dijon BHB
2017 – Flag of Gabon.svg Gabon

Jackson Richardson (Saint-Pierre, Réunion, 14. lipnja 1969.), umirovljeni francuski rukometaš i bivši reprezentativac, rođen na Réunionu i jedan od najboljih rukometaša svih vremena. Kao kapetan Francuske rukometne reprezentacije, Richardson je bio nosioc zastave Francuske tijekom ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Ateni. Kao kapetan te iste reprezentacije osvojio je jednu olimpijsku broncu (Barcelona 1992.), tri svjetske (Japan 1997., Portugal 2003., Tunis 2005.), jedno svjetsko srebro (Švedska 1993.) i dva zlata (Island 1995., Francuska 2001.). Nakon nekoliko godina provedenih u Njemačkoj i Španjolskoj, 2005. se vraća u Francusku i igra za Chambéry Savoie HB sve do umirovljena 2008. No, unatoč toj činjenici, Richardson se aktivnom rukometu vratio 12. travnja 2009., kada je potpisao za njemački klub Rhein-Neckar Löwen. Tijekom 2010. igra za manji klub u Francuskoj, Buquet Handball.

Godine 2014. posvetio se trenerskoj karijeri te je dosad vodio Chambéry SH i Dijon BHB. Od 2017. godine je i izbornik Gabona, s kojim je 2018. godine osvojio peto mjesto na Afričkom prvenstvu.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je 14. lipnja 1969. na Réunionu, a rukometom se počeo baviti već sa šest godina. Već sa 8 godina postaje junior kluba Saint-Pierre HBC, a profesionalna karijera započinjem mu potpisivanjem ugovora s klubom Paris HB 1989. godine. Naime, 1988. ga je, u finalu niže lige uočio tadašnji francuski izbornik, Daniel Costantini, koji je tada tražio jednog igrača s Réuniona za igru u Bataillon de Joinville.

Dana 19. siječnja 1990., samo nekoliko mjeseci nakon prvog profesionalnog ugovora, Richardson je imao premijerni reprezentativni nastup protiv Alžira. Nakon dvije godine u Parizu, potpisuje za OM Vitrolles, klub s kojim je osvojio prvenstvo 1994. i 1996., kup 1993. i 1995. i Kup pobjednika kupova 1993. godine. Godine 1997., nakon šest godina u Francuskoj, prelazi u Njemačku gdje će tri godine igrati za TV Großwallstadt, s kojim će osvojiti Kup europskih gradova 2000. Sljedeće sezone odlazi u Pamplonu gdje će u klubu Portland San Antonio doživjevi apoteozu svoje karijere. Naime, s Portlandom je, osim vrhunskih partija koje je prezentirao, osvojio i EHF-ovu Ligu prvaka i prvenstvo (kojim je dominirala Barcelona), a bio je i dio slavnog finala Lige prvaka 2003. kada je, doduše, njegov klub izgububio od Montpelliera (postavši tako prvi francuski klub kojemu je to uspjelo), u kojem su igrali njegovi reprezentativni kolege kao Bruno Martini i Grégory Anquetil. Iako izvrstan i u napadu, Richardson je u Španjolskoj demonstrirao i odličnu igru u klupskoj 5-1 obranu u kojoj je bio poznat i po brojim "ukradenim loptama".

Njegova reprezentativna karijera bila je, također, iznimno uspješna. Na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni osvojio je brončanu medalju, a dva svjetska zlata osvojio je na Islandu 1995. i u Francuskoj 2001. godine (uz to je još četiri puta bio na postolju). Godine 1995. proglašen je, kao prvi francuski rukometaš, najboljim igračem godine od strane IHF-a, a časopis L'Équipe mu je 2001. dodijelio titulu Prvaka među prvacima za područje Francuske. Tijekom 15 godina karijere u reprezentaciji, skupio je 417 nastupa i tako postavio rekord po broju nastupa, a postigao je, sveukupno, 787 pogodaka.

Njegove maštovite improvizacije i igrački stil baziran na kombinaciji kvalitete i instinkta učinili su ga jednim od najboljih igrača svoje generacije, a trud kojeg je ulagao rezultirao je činjenicom da je i s 39 godina (kada se vratio rukometu), još uvijek pokazivao izvrsnu igru i neosporivu kvalitetu.

Nakon Španjolske, 2005. godine vraća se u Francusku gdje potpisuje sa klubom Chambéry Savoie HB. Tamo je igrao za jedno s reprezentativnim kolegama i legendama francuskog rukometa, Stéphaneom Stoecklinom i Laurentom Munierom. Iako je 2007. najavio umirovljenje, produžio je još jednu godinu sa Chambéryjem i imao priliku igrati jednu sezonu s izvrsnim Danielom Narcisseom, koji je također rođen na Réunionu.

Reprezentativnu karijeru završio je još 2005. godine, a FFHB mu je, u čast vrhunskih partija koje je pružio, organizirao veliku proslavu tijekom turnira Paris-Bercy, nakon njegove posljednje utakmice za reprezentaciju (posljednja službena utakmica bila je protiv Hrvatske u Tunisu 2005.). Na velebnoj proslavi bio je prisutan velik broj sportaša, a među posebnim gostima bila je i Richardsonova majka koja je došla čak s Réuniona kako bi prisustvovala proslavi. Dana 10. svibnja 2008., nakon velebne pobjede 34:33 nad US Ivryjem, najavio je kraj aktivne rukometne karijere. Godine 2007. inaugurirao je i dvije sportske dvorane otovorene u njegovu čast. Nakon što je 2008. godine Francuska postala olimpijski prvak, igrači koji su sačinjavali pobjedničku momčad (dobar dio njih igrao je s Richardsonom u reprezentaciji par godina ranije) nakon utakmice su odaslali službenu zahvalu Richardsonovoj i njegovoj ostavštini.

Dana 12. travnja 2009. godine, unatoč umirovljenju, vratio se profesionalnom rukometu potpisavši polusezonski ugovor s klubom biznismena Dietmara Hoppa, Rhein-Neckar Löwen. Naime, Rhein-Neckar Löwenu je trebala privremena zamjena za ozlijeđene Sergija Šeljmenka i Grzegorza Tkaczyka. U sedam odigranih utakmica postigao je četiri podotka, nakon čega je okončao profesionalnu karijeru. Oženjen je i ima dvoje djece. Nositelj je ordena Legije časti. Pred Svjetsko rukometno prvenstvo 2011. u Švedskoj, sudjelovao je u revijalnoj utakmici stranih i domaćih igrača Bundeslige održanoj u New Yorku.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]