Bruno Martini (rukometaš)

Bruno Martini

Država	Francuska
Osobni podatci
Puno ime	Bruno Martini
Datum rođenja	3. srpnja 1970.
Mjesto rođenja	Salon-de-Provence, Francuska
Visina	1.97m
Pozicija	vratar
Podaci o klubu
Klub	u mirovini
Profesionalni klubovi
Godina	Klub	Uta. (gol.)
1991 – 1994	OM Vitrolles
1994 – 1995	Istres OPH
1995 – 1996	OM Vitrolles
1996 – 1997	SD Teucro
1997 – 1998	Sporting Toulouse 31
1998 – 1999	BM Cangas
1999 – 2000	HC Wuppertal
2000 – 2003	Montpellier HB
2003 – 2005	Paris HB
2005 – 2007	USAM Nîmes
2009	THW Kiel
Reprezentacija
Debi	srpanj 1990.
protiv	Sovjetskog Saveza
Godina		Uta. (gol.)
1990 – 2007	Francuska	202 (0)

Bruno Martini (Salon-de-Provence, 3. srpnja 1970.), umirovljeni francuski rukometni vratar i reprezentativac te bivši rukometni dužnostnik. Godine 2023. osuđen je za kazneno djelo iskorištavanja maloljetnika u seksualne svrhe (čl. 227-22 francuskog Kaznenog zakona) na godinu dana uvjetno.

Rođen je u mjestu Salon-de-Provence 3. srpnja 1970., a profesionalnim se rukometom počeo baviti 1991. godine, branivši za OM Vitrolles, s kojim je 1993. osvojio francuski i europski kup. Nakon što je 1994. osvojio i prvenstvo, prešao je u Istres Ouest Provence Handball, no tu se zadržao samo jednu sezonu, što je tradicija koju će držati do 2000. godine (kada je za Montpellier HB odigrao 3 sezone). Godine 1996. ponovo se vraća u Vitrolles s kojim ponovo osvaja prvenstvo, ali nakon jedne sezone odlazi u Španjolsku. Nakon sezone u SD Teucrou, vraća se u Francusku gdje igra za Sporting Toulouse 31. Nakon što osvaja još jedan francuski kup, ponovo se vraća u Španjolsku, ovaj put u BM Cangas.

Prvu sezonu u njemačkoj Bundesligi provodi u HC Wuppertalu tijekom sezone 1999./2000. Nakon jedne sezone, vraća se u Francusku, gdje tri godine brani u Montpellieru. Tijekom posljednje sezone u klubu, postiže i svoj najveći klupski uspjeh, a to je bilo osvajanje EHF-ove Lige prvaka 2003. godine. Godine 2007. proglasio je kraj karijere, a prije toga je odigrao po sezonu u klubovima Paris HB i USAM Nîmes.

Iako je objavio umirovljenje, 2009. odigrao je još jednu polusezonu u Njemačkoj. Kada se Kielov Andreas Palicka ozlijedio, njemački prvaci pozvali su, u ožujku 2009., Martinija kao zamjenu. Martini je prihvatio i odigrao u Kielu do ostatka sezone, osvojivši prvenstvo Njemačke i DHB-Pokal. Tada se i službeno povlači iz aktivnog rukometa.

Za reprezentaciju Francuske debitirao je u srpnju 1990. protiv Sovjetskog Saveza i u 17 godina igranja sakupio je 202 nastupa i bio prvi vratar sve do pojave Thierryja Omeyera. Sa reprezentacijom je sudjelovao na OI 1996. u Atlanti i OI 2000. u Sydneyju, a na svjetskim prvenstvima je dobio dvije bronce (Japan 1997. i Portugal 2003.) i dva zlata (Island 1995. i Francuska 2001.). Iz reprezentacije se povukao 2007. godine.

Danas sa suprugom Soniom vodi marketinšku firmu MP Sport, koja je službeni sponzor francuske lige i nekih klubova, a dio je uprave kluba Paris HB. U siječnju 2023. godine, Martini je postao dijelom istrage vezane uz seksualno iskorištavanje maloljetnog dječaka od 13 godina, od kojega je tražio fotografije seksualno eksplicitnog sadržaja i susret, koji se nikada nije dogodio. Martini je uhapšen 23. siječnja te je pušten na slobodu nakon dva dana, uz nastavak istrage. Službeno je osuđen 25. siječnja 2023. godine za kazneno djelo iskorištavanja maloljetnika u seksualne svrhe (čl. 227-22 CP-a) i to na godinu dana uvjetno, novčanu kaznu od €2,500 i petogodišnju zabranju obavljanja djelatnosti u kojima bi došao u kontakt s maloljetnicima te je smijenjen sa svih funkcija koje je obnašao pri Francuskom rukometnom savezu. U siječnju 2024. godine oduzet mu je i Orden Legije časti.