Reductio ad Hitlerum

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Reductio ad Hitlerum (sh. svođenje na Hitlera) ili argumentum ad Hitlerum je pojam koji je skovao jevrejski politički filozof Leo Strauss prema reductio ad absurdumu i odnosi se na duhovitu primjedbu nekom tko protivnika ili njegova stajališta uspoređuje s Hitlerom odnosno nacizmom. Prema Straussu, takva logička greška je podvrsta ad hominema, ad misericordiama i ignoratio elenchija. Reductio ad Hitlerum ponekad se naziva i "igranjem na nacističku kartu".

Politička praksa[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon Drugog svjetskog rata, jukstapozicije s Hitlerom i nacizmom postale su dijelom političke retorike diljem svijeta. U jeku zaoštravanja Hladnog rata, SSSR je koristio Minhenski sporazum (1938) kao dokaz da su zapadne sile spremne podilaziti Hitleru i srodnim režimima (osobito u Čehoslovačkoj), dok je s druge strane za identične argumente rabljen pakt Ribbentrop-Molotov (1939). Intenzivno korištenje analogija s nacizmom zabilježeno je i na Bliskom Istoku. Uspostavom trojne antante 1900-ih između Britanije, Francuske i Rusije, tada dominirajućih sila u bliskoistočnoj regiji, brojni lokalni nacionalistički pokreti 1930-ih i ranih 1940-ih tražili su izlaz iz takve situacije savezništvom s jačajućom nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom. Među takvima bili su arapski nacionalisti Muhamed Amin al-Huseini iz Palestine, Said Muhamedi iz Alžira i Rašid Ali al-Kilani iz Iraka, zatim iranski Reza-šah Pahlavi, te revizionistički cionisti na čelu s Vladimirom Žabotinskim. Još tokom Drugog svjetskog rata, Britanci su invazije na Irak i Iran pravdali izgovorima borbe protiv "rastućeg nacizma". Nakon svršetka rata odnosno uspostave Izraela i arapskih država, srodne analogije narednih decenija postale su uobičajene na trostranoj arapsko-iransko-izraelskoj razini u svim pravcima (arapsko-izraelskoj, arapsko-iranskoj i iransko-izraelskoj), čemu su osobito kumovali Arapsko-izraelski sukob (1948–), Iransko-irački rat (19801988) i zategnuti iransko-izraelski odnosi od 2000-ih. Učestale prozivke s izraelske strane su da arapske države i Iran pripremaju "novi Holokaust", a s potonje da je izraelski tretman Palestinaca usporediv s Holokaustom. Ostali primjeri su da je Amin al-Huseini jedna od ključnih figura u Holokaustu, da je irački pamflet Oni koje Bog nije trebao stvoriti: Perzijanci, Jevreji i buhe (1940) temelj arapskog rasizma prema nearapima, te da je iranski nacionalizam inspiriran njemačkim arijevstvom. Takvi ispadi su zabilježeni i od strane najviših državnih dužnosnika, uključujući izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinežada. Analogije s fašizmom javljaju se i na internom nivou, npr. revizionistički cionizam se unutar Izraela kod liberalnih pojedinaca i skupina ponekad naziva "jevrejskim fašizmom".

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]