Baranja – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
|||
| Red 15: | Red 15: | ||
== Stanovništvo == |
== Stanovništvo == |
||
[[File:Balaton principality.png|thumb|300px|Slovenska [[Kneževina Donja Panonija]] koja je obuhvatala i područje Baranje, 9. vek.]] |
[[File:Balaton principality.png|thumb|300px|Slovenska [[Kneževina Donja Panonija]] koja je obuhvatala i područje Baranje, 9. vek.]] |
||
[[File:Koh administrative 1370 01.png|thumb|300px|Baranjska županija u 14. veku.]] |
|||
Najstariji su tragovi o naseljenosti Baranje iz [[neolitik]]a. Kad su došli [[Mađari]] (potkraj IX. st.), oni su uglavnom asimilirali [[Slaveni|Slavene]]. Srednjovjekovna Baranja bila je gusto naseljena. U tursko doba (1526-1687) naseljavaju se u Baranji [[Srbi]]. Kad su se [[Turci]] poslije oslobođenja povukli, opustjelu Baranju naseljavaju [[Hrvati]] ([[Šokci]]) iz okolice [[Srebrenica|Srebrenice]] u Bosni (1689-1713), a za seobe '''Crnojevića''' ([[Arsenije Čarnojević|Čarnojevića]]) doseljava se i mnogo Srba. Od 1720. naseljavaju se [[Nijemci]], ponajviše iz [[Austrija|Austrije]], [[Porajnje|Porajnja]] i [[Bavarska|Bavarske]]. Mađari su se zadržali uz Dunav i na [[Bansko brdo|Banskom brdu]]. |
Najstariji su tragovi o naseljenosti Baranje iz [[neolitik]]a. Kad su došli [[Mađari]] (potkraj IX. st.), oni su uglavnom asimilirali [[Slaveni|Slavene]]. Srednjovjekovna Baranja bila je gusto naseljena. U tursko doba (1526-1687) naseljavaju se u Baranji [[Srbi]]. Kad su se [[Turci]] poslije oslobođenja povukli, opustjelu Baranju naseljavaju [[Hrvati]] ([[Šokci]]) iz okolice [[Srebrenica|Srebrenice]] u Bosni (1689-1713), a za seobe '''Crnojevića''' ([[Arsenije Čarnojević|Čarnojevića]]) doseljava se i mnogo Srba. Od 1720. naseljavaju se [[Nijemci]], ponajviše iz [[Austrija|Austrije]], [[Porajnje|Porajnja]] i [[Bavarska|Bavarske]]. Mađari su se zadržali uz Dunav i na [[Bansko brdo|Banskom brdu]]. |
||
Verzija na datum 28 maj 2015 u 09:29
Baranja je izdvojena geografska cjelina Istočnohrvatske ravnice. Rijeke Dunav i Drava tvore među prema Bačkoj i Slavoniji, a državna granica prema Mađarskoj povučena je kroz ravničarski kraj bez reljefne ili hidrografske prepreke. Taj prostor dio je šire, historijske županije Baranje.
Najstarija naselja spominju se već u XII. stoljeću (Branjin Vrh); ostala su zasnovana tokom XIII. i XIV. stoljeća. Do podjele županije Baranje došlo je Trijanonskim mirom 1920. godine. Manji, tada jugoslovenski, a sada hrvatski dio Baranje obuhvaća 1147 kvadratnih kilometara, dok mađarski dio obuhvaća 4541 kvadratni kilometar.
Glavna veza Baranje s ostalim područjima Hrvatske jeste željeznička i cestovna prometnica Beli Manastir-Osijek. Izgradnja Batinskog mosta preko Dunava kod Batine (1974) pridonijela je boljem povezivanju sa susjednom Bačkom, a izgradnja cestovnog mosta preko Drave kod Belišća boljem povezivanju sa Slavonijom. Veza s Mađarskom ostvaruje se preko graničnog prelaza Duboševica-Udvar (ranije: Kneževo-Udvar) cestom Beli Manastir-Mohač (od 0-24 sata) ili preko graničnog prelaza Baranjsko Petrovo Selo-Beremend (0-24 sati) ili željezničkom prugom Beli Manastir-Mađarboja (Magyarbóly). Administrativno Baranja danas pripada Osječko-baranjskoj županiji, dok je za vrijeme Jugoslavije pripadala regiji zvanoj Slavonija i Baranja, odn. Zajednica općina Osijek.
Geografija
Baranja je pretežno nizinski kraj (najviši vrh Kamenjak ima 243 m, na Banskom brdu) s vrlo mladim reljefom. U sastavu i građi prevladavaju holocenski i pleistocenski sedimenti (les i lesolike naslage, pijesci i dr.). Ističu se ove morfološke cjeline: mlađe naplavne ravni, starija holocenska terasa Drave, mlađa i starija virmska terasa Drave, mlađa virmska terasa Dunava, lesne zaravni i Bansko brdo. Vrlo vlažne naplavne ravni (osobito u području Kopačkog rita) zauzimaju 63 % područja Baranje. Ocjedita područja (riječne terase i lesne zaravni) najpogodnija su za naseljavanje i poljoprivredu (černozjomi i smeđe tlo). Problemi poplavnih područja Drave, Dunava i Karašice rješavaju se već gotovo stoljeće i pol. Do sada je u Baranji meliorirano oko 100.000 ha. Izgrađeno je oko 135 km nasipa i preko 1000 km kanala, a radi lakše plovidbe presječeni su i neki meandri Dunava i Drave. Najznačajniji vodeni tok je Dunav, koji je plovan čitave godine.
Baranja ima umjereno kontinentalnu klimu. Po prosječnoj godišnjoj količini oborina (642 mm) ubraja se među najsuvlje dijelove Hrvatske. Prosječna je godišnja temperatura 10,7 °C. Na području Baranje najčešće piri sjeverozapadni vjetar.
Od nekadašnjeg prirodnog vegetacijskog pokrova (hrastove šume i dr.) samo su u naplavnim ravnima mjestimično još sačuvani veći kompleksi hrasta lužnjaka, vrbe i johe. Osnovna vegetacija Kopačkog rita jesta šaš, trstika i sl. Viši, ocjediti dijelovi terasa, zaravni i Banskog brda pretvoreni su u otvorene agrarne prostore. Manje površine pod šumom sekundarnog su porijekla.
Stanovništvo
Najstariji su tragovi o naseljenosti Baranje iz neolitika. Kad su došli Mađari (potkraj IX. st.), oni su uglavnom asimilirali Slavene. Srednjovjekovna Baranja bila je gusto naseljena. U tursko doba (1526-1687) naseljavaju se u Baranji Srbi. Kad su se Turci poslije oslobođenja povukli, opustjelu Baranju naseljavaju Hrvati (Šokci) iz okolice Srebrenice u Bosni (1689-1713), a za seobe Crnojevića (Čarnojevića) doseljava se i mnogo Srba. Od 1720. naseljavaju se Nijemci, ponajviše iz Austrije, Porajnja i Bavarske. Mađari su se zadržali uz Dunav i na Banskom brdu.
Prema podacima iz 1720. godine Baranja je imala 6.900 stanovnika. Otada, osim u razdoblju Prvog svjetskog rata i 1948-1953. kada se (zbog ratnih stradanja i iseljavanja Nijemaca) stanovništvo prorijedilo, ono je stalno u porastu.
U Baranji je složena nacionalna struktura. Baranju su potkraj Drugog svjetskog rata napustili Nijemci, a kolonizirali 1945-1948. Hrvati i Srbi iz Hrvatskog zagorja, Međimurja, odn. Banije i Dalmacije.
Izvori
- "Enciklopedija Jugoslavije" (1 A-Biz), JLZ, Zagreb, 1980.
Naselja u Baranji
Samostalna
Abecedni popis svih naseljenih mjesta u Baranji koja imaju status samostalnog naselja (s linkovima na popise ulica u tim naseljima).
