Pastirski križarski rat (1251)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
V. također: Pastirski križarski rat (1320)

Pastirski križarski rat 1251. bio je narodni pokret u sjevernoj Francuskoj sa ciljem spašavanja kralja Louisa IX tokom Sedmog križarskog rata.

Pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

Ukrasna ploča kojom je obilježen Pastirski križarski rat u Orléansu.

Sveti Louis IX od Francuske 1249. je u prekomorskim zemljama sudjelovao u križarskom ratu, ostavivši svoju majku, Blanku Kastiljsku, kao regenta u njegovom odsustvu. Louis je pobijeđen i zarobljen u Egiptu. Kada su vijesti o tome dospjele do Francuske iduće godine, i plemići i seljaci bili su duboko potreseni; kralj je bio voljen i bilo im je nezamislivo da je tako pobožan čovjek mogao biti pobijeđen od strane "neznabožaca". Louis je poslao svoju braću po pomoć u Francusku, gdje na kraju, unatoč Blankinim pokušajima, ni plemstvo i sveštenstvo nisu pomogli kralju.[1]

Formiranje[uredi - уреди | uredi izvor]

Jedan od izliva podrške uzeo je oblik narodnog pokreta u sjevernoj Francuskoj, kojeg je predvodio čovjek poznat samo kao "Gospodar Mađarske".[2] Čini se da je bio vrlo star mađarski monah koji je živio u Francuskoj.

Gospodar je tvrdio da ga je posjetila Bogorodica, koja mu je rekla da povede pastire[3] Francuske u Svetu Zemlju da spase Louisa. Njegovi sljedbenici, za koje se govorilo da su u broju prelazili 60 000, uglavnom su bili mladi seljaci, muškarci, žene i djeca, iz Brabanta, Hainauta, Flandrije i Pikardije. Slijedili su ga do Pariza u maju, gdje se Gospodar susreo sa Blankom od Kastilje. Matthew Paris je mislio da je on varalica i da je zapravo bio jedan od vođa Dječjeg križarskog rata iz ranijeg dijela tog vijeka.[4] Njihov pokret je ograničen u Parizu; nije im dozvoljeno da pređu Lijevu Obalu, gdje se nalazio Univerzitet u Parizu, budući da se Blanka pribojavala još jednog nemira u vezi sa Štrajkom Univerziteta u Parizu 1229.

Kraj[uredi - уреди | uredi izvor]

U svakom slučaju, pastiri su se razišli nakon napuštanja grada. Neki od njih otišli su u Rouen, gdje su protjerali arhiepiskopa i bacili neke sveštenike u rijeku Senu. U Toursu su napali manastire. Ostali, predvođeni Gospodarom, došli su u Orléans 11. juna. Tu ih je osudio biskup, kojeg su također napali, zajedno sa drugim sveštenicima, uključujući fFranjevce i dominikance. U gradu su se borili i sa univerzitetskim studentima, što se Blanka pribojavala da će se desiti još u Parizu. Prešavši u Amiens, a potom i Bourges, također su počeli napadati Jevreje.

Blanka je odgovorila naredbom da ih se okupi i ekskomunicira. To je učinjeno prilično lako, budući da su lutali, bez obrane, sjevernom Francuskom, ali grupa predvođena Gospodarem odolijevala je izvan Bourgesa, a sam Gospodar ubijen je u okršaju koji je uslijedio.

Čini se da je Pastirski križarski rat 1251. više bio pobuna protiv francuske crkve i plemstva, za koje se smatralo da su napustili Louisa; pastiri, naravno, nisu znali o tome šta se desilo Louisu ili logistici neophodnoj za pokretanje križarskog rata za njegovo spašavanje. Nakon što su rastjerani, neki sudionici otputovali su u Akvitaniju i Englesku, gdje im je zabranjeno propovijedati. Ostali su položili križarsku zakletvu i možda zaista i otišli u križarski rat.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Šablon:Cite CE1913
  2. Na francuskom "Le Maître de Hongrie"
  3. Na francuskom pastoreaux, odakle potiče i narodni naziv Križarski rat Pastoreauxa
  4. Matthew Paris, Chronica Majora

Izvrori[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Margaret Wade Labarge, Saint Louis: The Life of Louis IX of France. London, 1968.
  • Ernest Lavisse, Histoire de France, Tome Troisième, II. Pariz, 1901.
  • Régine Pernoud, La Reine Blanche. Pariz, 1972.
  • Peter Jackson, The Seventh Crusade, 1244-1254. Sources and Documents. Aldershot, 2007.
  • Gary Dickson, Religious enthusiasm in the medieval West. Aldershot, 2000.
  • Malcolm Barber, "The crusades of the shepherds in 1251", Proceedings of the Tenth Annual Meeting of the western society for French history, 1982. Lawrence, 1984.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]