Prvi švedski križarski rat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Prvi švedski križarski rat bio je moguće mitski vojni pohod oko 1150. godine, koji se tradicionalno smatra osvajanjem Finske od strane Švedske, prilikom čega su paganski Finci prešli na kršćanstvo. Prema legendi, taj križarski rat predvodio je kralj Erik IX od Švedske. Biskup Henrik od Uppsale pridružio mu se i ostao u Finskoj, u kojoj jr kasnije postao mučenik.[1]

Akademici raspravljaju o tome da li je ikada uopće došlo do tog križarskog rata. Ne postoje arheološki podaci koji bi podržali njegovo postojanje, a ni jedan preživjeli pisani izvor ne opisuje Finsku pod vladavinom Švedske prije 1240-ih. Nadalje, episkopija i biskup Finske nisu navedeni zajedno sa svojim švedskim dvojnicima prije 1250-ih.

U to vrijeme, predvođenje leiðangra bila je odgovornost jarla. To je dovelo do teorije da je Erik proveo pohod prije nego što je postao kralj ili pretendent na prijestolje. U legendama se ne spominje godina pohoda, a pokušaji da se za njega odredi tačna godina tokom 1150-ih su mnogo kasnija nagađanja. Sve što se zna o kralju Eriku i biskupu Henriku je da su vjerojatno držali važne pozicije u Švedskoj nekada sredinom 12. vijeka.

Švedski biskup koji je obično sudjelovao u pohodima na istok bio je biskup Linköpinga, a ne biskup Uppsale.

Sredina 12. vijeka bio je vrlo nasilan period u sjevernom Baltiku, sa čestim sukobima Finaca i Šveđana sa Novgorodom;[2] moguće je da je došlo do švedskog vojnog pohoda na Finsku. U Prvom novgorodskom ljetopisu nalazi se priča prema kojoj su 1142. švedski "princ" i biskup sa flotom od 60 brodova opljačkali tri novgorodska trgovačka broda negdje "sa druge strane mora", očigledno nakon nečeg važnijeg.[3]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]